Pages

10 September 2011

Keynes v. Hayek

Pogledajte debatu koju su nedavno organizovali BBC i London School of Economics. Na strani Kejnsa je njegov najpoznatiji biograf, Lord Skidelski, na strani Hajeka je profesor George Selgin. Tu su i sekundanti.

Minuli rad


Tema koja dominira u aktivnostima Sindikata nauke jeste da instituti ne uplaćuju minuli rad. Meni je ovo zanimljivo zbog upornosti kojom se aktivisti sindikata bave minulim radom. Prema propisima, „zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu...po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu radaostvarenu u radnom odnosu - 0,4% od osnovice.“ Naravno, mnogi poslodavci na isplaćuju ovu kategoriju, čak i ako formalno stavljaju na platni obračun. Takođe, odredbe o isplati toplog obroka, regresa, minulog rada zamrznute su sporazumom sindikata, Vlade i poslodavaca 2009. godine.

Povika na nonšalantan odnos poslodavaca (uključujući državu) prema isplati minulog rada, nije specijalnost Srbije. Drugi baštinici Marks-Kardelj sistema prošli su kroz slične turbulencije i nigde nisu lepo prihvaćene ocene „odozgo“ o prevaziđenosti minulog rada. Recimo, SSSS je reagovao oštro na Lalovićevu  je bilo u Hrvatskoj kad je  J. Kosor je morala da se pravda kada je trebalo ukinuti minuli rad državnim službenicima. Nije pomoglo što je tvrdila da „nije točno da je minuli rad ukinut, on se samo drugačije vrednuje“. Ipak, u crnogorskom Z. o radu još uvek postoji naziv „minuli rad“, dok se u srpskom (vidi gore) minuli rad određuje samo operacionalno. U oba slučaja, isplata minulog rada je više izuzetak nego pravilo. ocenu minulog rada kao “prevaziđene kategorije koja ne odgovara tržišnoj privredi i odvraća investiranje u našu zemlju“. Slično

Čak i kada ga ima, novac koji se dobija kao minuli deo rada nije veliki, čak i za veliki broj godina staža. Za sindikalnu borbu to je, međutim, verovatno dobra meta, čak i kada je jasno da ova forma nema neku šansu za opstanak na duži rok. Naravno, ljudi se teško odriču prava, čak i kada su samo nominalna. A kakvo je to pravo? Teorijski, nekadašnji ministar rada je u pravu: teško je uglaviti ovaj koncept u principe (kakve-takve) tržišno usmerene ekonomije, jer počiva na ovom viđenju sveta: „Kada svojim živim radom pokrećemo sredstva za proizvodnju i kada ih trošimo tokom procesa proizvodnje, mi ustvari, deo po deo minulog rada koji se u njima nalazi prenosimo na novi proizvod. Prenoseći minuli rad mi novom proizvodu dodajemo i živi rad koji vršimo tokom proizvodnje i na taj način formiramo vrednost novog proizvoda. Prema tome, zbir obe pomenute količine radaprenetog minulog i dodatog živog rada, određuje vrednost robe. (prema M.Milovanović )

Da li je moguće preinačiti MR u nešto drugo? Teško, jer MR nije naknada za dobar radni učinak (što je Kosorka htela da podmetne državnom sindikatu), mada postoji teza da je to pravedna naknada za radno iskustvo. To je teško odbranjivo, pošto je logičnije da vrhunac takve naknade bude negde na sredini radnog veka. Osim toga, postoje razne mere nagrađivanja po učinku koje firma propisuje. Dalje, MR nije naknada za vernost firmi, mada je ovo jedno od uobičajenih objašnjenja smisla MR. Ono je bazirano na nekadašnjem dominantnom modelu karijere koja je podrazumevala jednu-dve firme. Čak i u tim uslovima, pre bi se moglo reći da radnik duguje firmi, pošto je njegova prolaznost na tržištu postaje bolja nakon sticanja znanja i veština koje nije imao pre ulaska u firmu. Razne dobiti  se stiču ulaskom u firmu: ne samo da se human capital bilduje, već se može graditi dobar socijalni kapital (ovo važi i za "radničku klasu" - primer je praksa generacijskog zapošljavanja u javnim preduzećima).

U koncepciji ekonomske sfere shvaćene kao organizma, MR je delovao kao pravedna stavka, jer zdravorazumski je prihvatljivo da sa protokom vremena u radnom angažmanu, automatski raste udeo rada pojedinca (od sredstava za rada do proizvoda). Naravno, i ovde se može upitati zašto se u dogovornoj ekonomiji koristio baš starođedovski kriterijum dužine staža, a ne recimo, inverzna mera broja dana odsustvovanja sa posla ili sume napravljenih cipela/2 (druga polovina živi rad). I zašto bi bio progresivan, a ne varijabilan... Ovde ne bih dalje tesala kardeljevsku logiku, jer deluje komplikovano za primenu: kada sednem za kompjuter i proizvedem „naučni rad“, da li je minuli rad u Aceru, Windowsu ili je opredmećen u broju mojih radova u spisku referenci? U svakom slučaju, meni redovno isplaćuju minuli rad.