Pages

28 January 2011

Nulifikacija

Svi smo učili u školi da podela vlasti znači da postoje izvršna, zakonodavna i sudska vlast koje su nezavisne i služe kao kočnice i protivteže jedna drugoj. Recimo, ako američki Kongres ili predsednik prekorače svoja ustavna ovlašćenja, tu je Vrhovni sud da ih zaustavi. A sa druge strane narod kontroliše sudije tako što se one imenuju od strane predsednika i Senata. Kongres donosi zakone, ali ih administracija sprovodi, a sudovi proveravaju.

Nažalost, ovo je priča za malu decu. Ako pogledamo upravo ovaj naš zlatni standard "podele vlasti", Ameriku, vidimo najplastičnije koliko to nema veze sa realnošću. Vrhovni sud nije nikakva brana moći federalne vlade, već instanca koja služi da verifikuje i povrdi ("rubber stamp") ono što političari odluče. U Americi, negde od 1937 godine vlada apsolutno bezakonje: federallna vlada radi praktično šta god hoće - donosi na desetine i stotine zakona koji su u direktnoj suprotnosti sa slovom Ustava bez ikakvih posledica po sebe. Vrhovni sud to nikad ne poništava. Celokupna država blagostanja koja je u Americi izgrađena je protivstavna (svi federalni programi preraspodela i socijalne pomoći), centralna banka je protivustavna, 99% svih federalnih ekonomskih regulativa su direktno protivustavne.

Ali, postoji u američkoj tradiciji doktrina koja je pravi recept za veliku vladu: doktrina prava država ("states rights"). Ova doktrina je zasnovana na izvornom značenju američkog Ustava: bio je to dokument kojim se formira federalna vlada sa ograničenim moćima kojoj se daju vrlo precizno izlistirana ovlašćenja, a sve što nije od strane država delegirano, desetim amandmanom je ostavljeno državama kao njihova ingerencija. Originalno shvatanje iz vremena kad je Ustav donet je da su države suverene, a federalna vlada ima samo vrlo uske delegirane moći.

Iz ovoga sledi da države imaju pravo na secesiju. To je jasno kao dan. Ali sledi još jedna, malo manje radikalna, ali jednako opravdana doktrina: doktrina poništavanja protivustavnih federalnih zakona od strane država ("State nullification"). Ovu doktrinu su prvi put formulisali Thomas Jefferson i James Madison u njihovim Virginia i Kentucky rezolucijama iz 1798 kojima su ove dve države poništile jedan federalni zakon koji je drastično ograničavao slobodu štampe (garantovane prvim amandmanom). Rekli su - vi ste doneli taj zakon, ali u ovoj zemlji su države suverene a ne federalna vlada, tako da države imaju pravo da konačno tumače šta je ustavno a šta ne. I zato mi kao suverene države Virginia i Kentucky odbijamo da ga primenjujemo ovaj zakon na našoj teritoriji. Ova doktrina je primenjivana u više navrata u američkoj istoriji, uključujući i poništavanje jednog zakona o odbeglim robovima, po kome su vlasti država bila obavezne da vrate sve robove koji pobegnu sa Juga njihovim vlasnicima. Viskonsin je direktno nulifikovao taj zakon tokom 1850'ih. Istorijski su severnjačke države koristile nulifikaciju mnogo češće nego južne, toliko da je jedna od glavnih primedbi Južne Karoline, kad je proglasila secesiju 1860 bila da je Sever "suviše mnogo nulifikovao", a u svom oproštajnom govoru Jefferson Davis je takođe osudio nulifikaciju.

Brojni su primeri korišćenja nulifikacije čak i danas. Vrhovni sud je dao za pravo federalnom zakonu kojim se zabranjuje korišćenje marihuane u medicinske svrhe. Svejedno, u Kaliforniji je i dalje na snazi zakon kojim je to dozvoljeno, i marihuana se slobodno prodaje: samo u okrugu Los Angeles ima nekoliko hiljada prodavnica gde se ona može legalno nabaviti. Dalje, zakon o ličnim kartama koji je svojevremeno donela federalna vlada bio je direktno nulifikovan u Mejnu, i kasnije u još nekoliko država, i Bušova adminsitracija je odustala od njegove primene.

Najnoviji (i mnjogo ozbiljniji primer) je Ajdaho. Oni su rešili da nulifikuju Obamacare! Oslanjajući se na odličnu knjigu Tom E. Woods'a sa Mises Instituta "Nullification" (koju apsolutno preporučujem svima) njihovi zakonodavci će uskoro vrlo verovatno izglasati zakon kojim se Obamacare proglašava protivustavnim i odbija njegova primena na teritoriji Ajdahoa.

Dakle, i to je veliki izvor pesimizma za Srbiju i slična mesta: priča o "podeli vlasti" je samo po sebi prazna priča. Jedina stvar koja može ograničiti vlast je federalizam, tj radikalna decentralizacija i okretanje jednih političara protiv drugih.

P.S. Sjano predavanje Tom Woodsa o nulifikaciji.

Povodom štrajka prosvetara

Pročitajte tekst Waltera Russela Meada o američkom obrazovnom sistemu i uticaju "čarter" škola.

Inače, "čarter" škole su uglavnom američki izum. Radi se o novoosnovanim "privatnim" školama koje se uglavnom finansiraju iz budžeta, ali se na njih ne odnose mnoga od pravila koja važe u državnim školama. Više o njima, pogledajte na Vikipediji.

Nešto vrlo slično postoji i u Švedskoj

Zašto bi se u stranke učlanjivali uspešni ljudi koji imaju posao?

Kaže pevač Marinko Rokvić, a vezano za (izmišljenu?) vest da će se njegov sin učlaniti u LDP:

Pa, ima svoj posao, uspešan je u tome, ne vidim zašto bi se učlanio u neku stranku