Pages

02 February 2010

Economies of Scope

Srbijagas je prvo preuzeo Srpsku fabriku stakla, onda Azotaru Pančevo, pa MSK iz Kikinde, pa je kupio akcije Informatike, a sada planira i da osnuje osiguravajuće društvo.

O pojmu Economies of Scope pogledajte ovde.

Očigledno, Srbijagas je doneo vrlo racionalne odluke, budući da ćete sada kod njih, pored gasa, moći da kupite i tegle za zimnicu, đubrivo, sirće, da se zdravstveno osigurate, a, ako vam uzgred treba i da vam neko isprojektuje IT sistem, mogu i to da vam ponude.

A za ove sjajne poteze, direktor je (zar ste sumnjali?) nagrađen nagradom Privredne komore Srbije za poslovni potez godine. Vrlo me raduje kada vidim da se prave vrednosti i dalje cene.

Mijat Lakićević očigledno i dalje živi u svetu pre krize, u kojem je privatno vlasništvo bilo bolje od državnog. U današnjem svetu, to više ne važi. Čovek koji je do juče bio političar i koji se kocka tuđim parama je naravno bolji privrednik od dugogodišnjeg privatnika koji se kocka svojim parama.

School Choice vs. Climate Change

Što kaže Don Budro, ovakvo istraživanje ni Pajtonovci ne bi mogli da smisle:

Naše istraživanje je pokazalo da bi eliminisanje mogućnosti izbora škole (to jest, povratak na sistem u kojem deca moraju da idu u najbližu školu) imalo znatnog uticaja na izbor sredstva prevoza i emisiju gasova...

Sećate se Belamija?

Dejvid Belami je jedna od "ikona" mog detinjstva. U vreme dok sam išao u školu i dok je postojao samo jedan TV program (drugi je počinjao sa radom tek popodne), šta je drugo dete moglo da gleda osim školskog programa. A jedan od najomiljenijih likova mi je bio upravo Belami - zanimljivi čikica botaničar, koji objašnjava kako funkcionišu biljke i slično. Verovatno sam naučio više o biljkama i prirodi uopšte od njega, nego od svih nastavnika i profesora biologije.



Elem, Dejvid Belami, čovek koji nesporno voli prirodu (čak je ležao u zatvoru zbog protivljenja izgradnji neke brane u Australiji) je jedan od najoštrijih kritičara priče o globalnom zagrevanju. Za primer, pogledajte ovaj članak:

Ah, ledena doba... apsolutno ogromne promene globalne temperature o kojima zeleni ne žele da pričaju jer pružaju tako jak dokaz da su klimatske promene potpuno prirodan fenomen.

Upravo su na kraju prošlog ledenog doba, pre oko 13.000 godina, započele klimatske promene. Ne zato što su svi oni žitelji Kamenog doba počeli da peku mamutovo meso na vatri, već zbog nečega što se zovu "Milankovićevi ciklusi", koji predstavljaju savršeno prirodni aspekt života na Zemlji, a koji zavisi od nagiba Zemljine ose u odnosi na orbitu.

Glečeri su se otopili, led se povukao i čovek u Kamenom dobu je mogao ponovo da počne da lovi. Ali nekoliko milenijuma kasnije, ponovo je zahladnelo i svi su krenuli na jug. Onda je toliko otoplilo da je otopljeni led napunio Lamanš i Britanija je postala ostrvo.

Istina je da je klima varirala od onda. Bilo da je bilo toliko toplo da su Rimljani mogli da prave dobro vino u Jorku, bilo da je bilo toliko hladno da je kralj Knut morao da kopa treset kako bi zagrejao narod. I od onda je počelo ponovo da otopljava. Gore, dole, gore, dole - to je prirodan tok temperature i klime i prošlosti i ne postoji nikakav dokaz da se ista stvar ne dešava i danas. Drugim rečima, klimatske promene su potpuno prirodan fenomen, koji nema nikakve veze sa fosilnim gorivima.

U stvari, nedavno objavljeni naučni rad, pod nazivom "Koncentracija atmosferskog ugljen-dioksida tokom poslednje glecijalne terminacije" je to i dokazao. Pokazao je da su povećanja temperature odgovorna za povećanje koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi, a ne obrnuto.


A ovde je i dosta noviji članak.