Pages

17 September 2007

EU vs. Microsoft

Da nastavimo u duhu afirmativne akcije. Jedan odličan tekst pokazuje da antimonopolski zakoni mogu biti shvaćeni kao jedan oblik afirmativne akcije za neefikasan biznis. Treba oglobiti poslovne lidere što su suviše uspešni i pomoći onima koji ne mogu da se s njima nose u konkurentskoj utakmici, isto kao što treba "afirmisati" manjinske rasne grupe iako njihovi pripadnici ne zadovoljaju određene profesionalne standarde.

Danas smo dobili pravu pokaznu vežbu iz antitrusta kao afirmativne akcije za loš biznis. Prvostepeni sud je potvrdio odluku Evropske komisije kojom se Microsoftu naređuje da ključne delove svog softverskog koda ustupi konkurentima da bi im olakšao da pišu aplikacije za Windows, kao i da prodaje media player nezavisno od operativnog sistema, i kojom se firma kažnjava zbog zloupotrebe "monopolske pozicije" sa preko 600 miliona dolara.

Obrazloženje je da je Microsoft "naneo štetu konkurentima" svojim odbijanjem da besplatno svoju imovinu i tehnološke inovacije ustupi konkurentima, kao i dizajniranjem svog proizvoda onako kako to odgovara njemu, a ne njegovim konkurentima. Jasno, dužnost Microsofta nije, kao svih drugih firmi, da pomaže sebi, tj povećava svoju zaradu, već da pomaže konkurentima da prežive utakmicu sa njim. Afirmativna akcija na delu! Posebno perverzan detalj je fakat da se (slično Exploreru u američkom slučaju) poklanjanje medya playera potrošačima smatra kršenjem zakona, dok se prisilno poklanjanje znanja o softverskom kodu konkurentima smatra ne samo zakonitim, već i uslovom očuvanja konkurencije. Da nije tužno bilo bi komično.

I tu nije kraj. Već se šuška da će evropski birokrati goniti Microsoft i zbog novog sistema Vista, koji je takođe, kako se pretpostavlja, krcat pokušajima odbijanja da se pomogne konkurentnima i da im se besplatno ustupe tehnološke tajne. Evropski komesar za konkurenciju (kako to lepo sovjetski zvuči) Neelie Kroes je samo delimično zadovoljna današnjom presudom, jer nije naređeno da Microsoft plati troškove monitoringa nad njegovim poslovnim praksama! A u pogledu toga da li će goniti Gatesa zbog "prekršaja" vezanim za Vistu, odgovor drugarice komesarke je jasan: "if it is not in line with our policy, then we will act."

Tako to rade komesari: ako nije na liniji naše politike poslaćemo ga u Sibir tj. naplatiti reket od milijardu dolara. Ne zna se šta je gore: kad su komesari korumpirani pa im se mora plaćati reket, ili kad nisu korumpirani, već su autentični i nekorumpirani ekonomski diletantni koji ozbiljno shvataju svoju herojsku ulogu zaštite potrošača od kapitalizma. Mislim da je ovaj drugi slučaj beznadežniji.

Afirmativna akcija na Harvardu

Nova predsednica Univerziteta Harvard smatra da je broj crnaca na ovom univerzitetu nedovoljan i da bi ga trebalo povećati u narednih nekoliko godina. Štaviše, obećava da će se to i desiti:

One of our goals is, three years from now, maybe, we can’t have this party here anymore, it’s going to be so big,” Faust said. “First, we’re going to move up to Annenberg. Next, we’re going to have to go to the stadium
.”

Lubos Motl (belac, Arijevac štaviše, poreklom iz Češke i konzervativac po ubeđenjima), profesor fizike na Harvardu je bio izbačen januara ove godine zbog toga što je previše blogovao sa politički nekorektnih stanovišta. Larry Summers, bivši predsednik Harvarda je podneo ostavku posle velikih pritisaka zbog njegovih navodno seksističkih izjava o sposobnostima žena u nauci. Sadašnji zamenik predsednika Harvarda je neki profesor sa "Afro-američkih studija", inače ekspert za vudu magiju!

I na kraju, evo jedne beleške sa bloga Grega Mankiewa, takođe profesora na Harvardu, gde on protestuje protiv otkazivanja učešća Larry Summersu na nekom skorašnjem skupu. I, naravno, odmah se javlja gomila komunista sa Harvarda i van njega sa pohvalnim komentrarima u pogledu otkazivanja Summersovog predavanja.

Depolitizacija

Malo pre sam dobio saopštenje "Transparentnosti - Srbija" u kojem se poziva srpska Vlada da depolitizuje rukovođenje javnim preduzećima, tako što bi direktore birala na konkursu. Ja verujem da je to loše, čak i u smislu borbe protiv korupcije. Zašto?

Ko bi, recimo, pobedio na konkursu za direktora Srbijašuma? Skoro sasvim sigurno bi to bio neki insajder, neko ko već godinama radi u Srbijašumama, neko ko poznaje firmu i ljude. Da li je to optimalno sa aspekta borbe protiv korupcije? Skoro sasvim sigurno - ne. Korupciju pre može da iskoreni neki autsajder, neko ko nema nikakve obaveze prema upravi i zaposlenima, neko koga zaposleni ne mogu da ucenjuju time što se švalerisao na radničkim igrama 1988. u Sutivanu, neko ko može mirne duše da otpušta i kažnjava, a da ne bude optužen da se sveti. Ali, autsajder nema skoro nikakve šanse na konkursu jer po definiciji nema radno iskustvo u toj oblasti jer javna preduzeća imaju monopol u toj oblasti. Ako ima iskustvo u distribuciji struje, sigurno je radio u Elektrodistribuciji. Ako nema, onda ne može ni da pobedi na konkursu.

Suštinsko pitanje je - ko više krade, direktor ili zaposleni. Ako mislite da više krade direktor, kako bi obezbedio pare za stranku, onda depolitizacija ima neke logike. Ako mislite da više kradu zaposleni, onda nema. Ja naravno mislim da kradu i jedni i drugi, ali me lično više nervira sitna korupcija. Na konkursu se mogu oceniti neki elementi karaktera, poput inteligencije ili upornosti, ali nažalost test za poštenje još uvek ne postoji. Nadam se da negde neki psiholog radi na tome.

Naravno, ako bi konačno privatizovali javna preduzeća time bi obavili i jedinu pravu depolitizaciju.

Meni je veoma zanimljivo i pitanje zašto se insistira na depolitizaciji javnih preduzeća, Narodne banke, ili regulatornih tela, čak i policije, ali se u isto vreme insistira na politizaciji vojske (eufemizam koji se koristi je "civilna kontrola").