Pages

20 March 2013

Slobodan protok ljudi

U komentarima na post ispod Hasd pita:

Zanima me kakav je vas stav povodom slobode kretanja ljudi, ne samo kapitala? Znam da ste nacelno i za to, medjutim da li ima tu neko ali? Sta kaze ekonomska teorija - da li bi ukidanje granica donelo pad zivotnog standarda bogatih zemalja ili ne? 

Naprotiv, ekonomska teorija kaže da bi slobodan protok ljudi doneo rast živnotnog standarda u svim zemljama. Slobodan protok bilo kog faktora proizvodnje, rada jednako kao i kapitala bi poboljšao njegovu alokaciju i povećao efikasnost upotrebe.

Međutim, ekonomska teorija kaže i da u tom slučaju dolazi do izjednačavanja cena faktora proizvodnje, u ovom slučaju rada. Priliv jeftine radne snage iz inostranstva pojeftiniće i domaću radnu snagu -- što se delovima radne snage neće svideti.

Priliv velikog broja Meksikanaca u SAD bi povećao američki GDP i na dugi rok čak povećao i GDP po stanovniku, odnosno kupovnu moć i životni standard u proseku. Ali to je samo prosek -- za jedan broj Amerikanaca koji su danas u zemlji, pripadajući deo proizvoda bi svakako pao. Ako u zemlju otvorenih granica dolazi nekvalifikovana radna snaga, to je ekonomski korisno za one koju radnu snagu unajmljuju ili koji kupuju proizvode koje takva radna snaga stvara. Ali postojeći nekvalifikovani radnici gube. Plata za nekvalifikovan rad se smanjuje.

Slično je sa bilo kojom grupom, sa superkvalifikovanim radnicima jednako. Priliv evropskih košarkaša je dobar za NBA, ali zbog tog priliva neki američki koledž igrači ne budu izabrani na draftu a ostalima plata pada.

Što nas dovodi do zaključka da su ukupni ekonomski efekti otvorenih granica nesporno pozitivni, čak i za zemlju primaoca, ne samo za imigrante, ali je politička ekonomija malo teža. Slično kao i kod slobodne trgovine. Zemlja u celini sa slobodnom trgovinom dobija; ali neki sektori gube.

Ovde ima još mnogo dilema o kojima se može razgovarati. Recimo Bryan Caplan stalno govori o moralnim razlozima za otvorene granice. Ima li država pravo da sprečava strance da dođu da rade, samo da bi zaštitila privilegovano domaće stanovništvo? Ili, moje omiljeno pitanje -- kako su navodni politički liberali toliko zabrinuti za klasu "siromašnih" u zemljama kao što su SAD, dok u isto vreme misle da je opravdano zabraniti mnogo siromašnijim strancima da uđu u zemlju? I pritom ti stvarno siromašni imigranti ne traže milostinju i beneficije, već hoće pošteno da zarade.

Jedan protivargument je politički. Institucije izviru iz vrednosti, morala i preferencija stanovništva. Meksikanci su u Meksiku stvorili antitržišne institucije koje ih drže u siromaštvu. Ako sada pustite sve njih da dođu u zemlju, kad za nekoliko godina ili najkasnije u sledećoj generaciji to postane glasačko telo i vi ćete dobiti nešto mnogo bliže meksičkim institucijama. Ako pogledate glasače ili političke preferencije po manjinama u Americi, videćete da su stari anglo-saksonci oni koji uglavnom glasaju za tradicionalne tržišne i konzervativne institucije. Imigranti, makar i u drugoj i trećoj generaciji, i makar bili među najbogatijim grupacijama (npr. Indijci) i dalje glasaju za veliku državu i time stare američke tržišne institucije postepeno nestaju.  To je kultur-politički argument protiv imigracije, ali on je gotovo neupotrebljiv, jer čim ovako nešto pomenete budete optuženi za rasizam.

Milton Friedman je govorio da država blagostanja ne ide zajedno sa slobodnom imigracijom (to su Šveđani dobro naučili, a sada izgleda da shvataju i Englezi). Ja bih dodao i da je nacionalna demokratija u tenziji sa slobodnom imigracijom.

Da sumiram, moralni argument je u prilog otvorenim granicama; ukupni ekonomski efekti otvorenih granica su takođe pozitivni; raspodela efekata prema grupacijama radne snage je već sporna; a političke posledice otvorenih granica u demokratiji još spornije.

Jedino rešenje svih ovih pitanja, koje nećemo doživeti ali na dugi rok nije isključeno, je u raspadu nacionalnih država i nastanku asimetričnog uređenja slobodnih gradova, udruženja gradova, manjih država ili nešto većih mekih federacija i konfederacija. Sve je to u srednjem veku već postojalo i tada je protok ljudi bio slobodan.

Onda su od seljaka nastali Francuzi, od hrišćana Rusi, izmislili smo kolektivizam, nacije, države, pasoše, Olimijadu, Evroviziju, makroekonomsku politiku i sve ostalo što nam danas greškom izgleda kao da je prirodno i neminovno.