Pages

25 April 2012

Argentina

Argentina je zemlja koja je u poslednjih sto godina ekonomski verovatno najviše nazadovala po svojoj relativnoj poziciji u svetu. Kad je početkom 20. veka Italijan sa siromašnog juga hteo da emigrira u Ameriku, birao je između dve zemlje, SAD i Argentine. Velike razlike nije bilo, Argentina je tada bila jedna od najbogatijih i zbog prirodnih bogatstava, mislilo se, najprosperitetnijih zemalja na svetu.

Ali od 1930-ih naovamo, ona je jedan od najboljih primera tzv. zamke ideja -- loše ideje donose loše rezultate, loši rezultati onda pothranjuju loše ideje, i tako u krug. Otkad im se dogodio Peron i peronizam, fašizam sa ljudskim licem, Argentina nikako ne izlazi iz začaranog kruga.

Da zlo bude veće i kad su liberali kao Menem tokom 1990-ih imali šansu nisu radili stvari kako treba. Uprskali su sa valutom -- pretvarali su se da imaju fiksni kurs, a ustvari emitovali novac sa strane. Neprijateljska javnost je njihovu korupciju jedva dočekala i posle toga su dobili novi krug peronizma.

Ovih dana je Argentina nacionalizovala špansku naftnu kompaniju. Kažu da je ideolog neki Kisilof, novi Če Gevara, koji se predstavlja kao ekonomista i kejnzijanac, iako bi se pravi Kejns prvi zgrozio nad nacionalizacijama i zastrašivanjima biznisa. Ali i pre Kisilofa su Kristina, a nešto manje i njen suprug imali prave bisere ekonomske politike. Populistička zabrana izvoza govedine je bila jedan od njih; uslovljavanje uvoza izvozom je bio drugi -- usled tog uslova, BMW je, da bi mogao da uvozi automobile u zemlju morao prvo nešto da izveze, pa su našli pirinač.

Institucionalni ekonomisti dobar deo razloga za ovakvo stanje ideja u Južnoj Americi vide u istorijskom nasleđu. Domaće srednjovekovne civilizacije su bile centralno-planske ekonomije, diktature, toliko komunistički organizovane da ni novac nisu upotrebljavale. Onda su došli Španci i nisu promenili sistem već samo vlast. Nisu iz Evrope doneli tržišne institucije ili demokratiju, nego su uspostavili ekstraktivni sistem, ekonomiju kojom je upravljala političko-ekonomsko-etnička elita.  Uporedite proces naseljavanja Severne i Južne Amerike. Engleski emigrant je u Severnu Ameriku išao da bi za sebe ogradio komad zemlje koji će sam da obrađuje; španski je išao da bi bio gazda latifundije. Kasnije revolucije i borbe za nezavisnost ništa nisu promenile, još jednom je promenjena vlast ali ne i suština.

Sa takvim nasleđem i ne treba da iznenađuje što se komunizam u Južnoj Americi lako prima. Kad libertarijanci govore o privatnom vlasništvu ili neopravdanosti preraspodele dohotka, oni polaze od lokovskog stanja prvobitne jednakosti i mnoštva obradive zemlje. Onda odatle bude kako kome ili čijim potomcima po zasluzi -- ako je početno stanje bilo pravedno i dalji proces stvaranja pravedan, onda ni u krajnjem ishodu nema nepravde. To se istorijski, približno dogodilo u Severnoj Americi i u nastanku imovinskih nejednakosti nije bilo većih nepravdi (zato sam od svih levičara posebno alergičan na američke). Ali u Južnoj je već početno stanje eksploatacija, ni kasniji proces nije bio pravedan već je sledio iz početnih privilegija, i zato je razumljivije odakle sve te Če Gevare i Čavezi baš na ovom kontinentu. Kapitalizam u Severnoj Americi ima pre svega moralni legitimitet, ne postoji on tamo zato što su stanovnici posebno svesni efekata tržišne ekonomije na efikasnost. U Južnoj Americi je obrnuto, ne postoji jaka moralna osnova za privatnu svojinu i tržišnu ekonomiju i zbog toga ljudi odbijaju da vide i prepoznaju njihove efekte.

Istorija je važna, ali ne određuje sudbinu zemalja za svagda. U prelomnim trenucima se mogu napraviti izbori koji vas izvuku iz zamke ideja i takvih primera je bilo i u Južnoj Americi.  Danas sam, kao detalj u nekoj nepovezanoj vesti o Španiji, pročitao da mladi Španci zbog krize i nezaposlenosti sve više emigriraju u druge zemlje, a kao destinacija je, uz Nemačku, pomenut i Čile. Čile je nekada bio mnogo siromašniji i od Argentine i od Španije. Danas naslednici kolonijalnih gospodara emigriraju u Čile, ne da bi upravljali latifundijama nego da bi radili za platu.