Pages

23 July 2008

Izjava nedelje i potpuno novi koncept na jednom mestu

Otvaranje novih radnih mesta je ključ rešenja problema nezaposlenosti - Vladimir Ilić.

A sada nešto potpuno drugačije:

On je najavio i potpuno novi koncept javnih radova u 2009. godini u koji će biti uključeni teško zapošljive kategorije (stariji od 50 godina, osobe sa invaliditetom i oni koji žive na nedovoljno razvijenim područjima gde nema otvaranja novih radnih mesta).

Tuga jednog Miška

Strani prevoznici u Srbiji ne mogu da obavljaju usluge domaćeg prevoza. Mogu ali uz posebnu dozvolu i samo ako privredna komora potvrdi da u Srbiji niko drugi to ne može da uradi. Esnaf domaćih autoprevoznika štiti zakon (član 7). Zato naše esnaflije ne mogu da žalim kada se bune što im je hrvatska vlada kontramerom ukinula jedan broj dozvola.

Naravno špediteri traže krivca na pogrešnom mestu. Oni su naveli da je nekolicina funkcionera iz Ministarstva za infrastrukturu omogućilo „Zagrebtransu" da nezakonito posluje u Srbiji, što je rezultaralo neprimerenom reakcijom hrvatskog ministarstva. Nisu im dozvole za prevoz u hrvatskoj ukinute jer je ministarstvo za infrastrukturu omogućilo hrvatskom prevozniku da vozi u Srbiji već upravo jer im je to bilo zabranjeno. Zašto je strancima domaći prevoz zabranjen je podjednako dobro pitanje i za srpsku vladu i za domaće prevoznike. Ta mera jedino ima za cilj da građanima Srbije učini prevoz skupljim. Pošto su monopoli trenutno popularna tema možda bi i ovo ograničenje slobodne trgovine trebalo da se stavi na tapet.

Šešelj liberal, pre deset godina

Sinoć sam, na sugestiju prijatelja, odgledao duel Šešelj-Đinđić (snimak na Youtubeu), iz maja 1998. godine, koji je snimljen par meseci nakon što su radikali ušli u Vladu sa koalicijom SPS-JUL. Moj utisak je da je po svim pitanjima (osim "nacionalnih") Šešelj ideološki bio daleko liberalniji nego Đinđić. Tri stvari se posebno ističu.

Prvo, privatizacija. Šešelj je napao Đinđića zbog toga što su 1994. godine demokrate podržale predlog socijalista da se donese zakon kojim se poništava privatizacija koja je odrađena po zakonu iz vremena Ante Markovića. Dok je Đinđić koristio današnje radikalske argumente ("neki su za šaku dinara kupili fabrike koje je ovaj narod godinama gradio"), Šešelj je koristio prilično liberalne argumente tipa "sve jedno, zakon ne sme da važi retroaktivno", "ako je nešto jeftino prodato, kriv je prodavac, a ne kupac", a bukvalno je rekao da je "i najgora privatizacija bolja od društvene svojine" i "da je sve privatizovano početkom devedesetih, ekonomska situacija bi danas bila mnogo bolja".

Drugo, visoko obrazovanje. Počela je priča o nekom tadašnjem dogovoru vlasti sa Albancima na Kosovu da im se dozvoli da osnivaju privatne univerzitete. Đinđić je to napao iz izuzetno etatističkog ugla, argumentima tipa "država mora prvo da odobri te programe", "to će se pretvoriti u buvlju pijacu" i "u svakoj normalnoj državi država propisuje nastavne programe", na šta je Šešelj otprilike rekao "to su gluposti, država treba da propiše uslove za osnivanje fakulteta u smislu broja profesora, ali program određuju sami, to se zove autonomija univerziteta" i, za mene sasvim porazno, jer to nisam čuo od 5. oktobra na ovamo, "država ne može da od fakulteta napravi dobar fakultet, može samo da ga upropasti", kao i "kvalitet fakulteta na kraju krajeva se određuje na tržištu radne snage".

Treće, priča o devalvaciji. Đinđić je prilično populistički napao Šešelja zato što je, na predlog Savezne vlade, Narodna banka devalvirala kurs dinara. Argument je otprilike bio "to sve ide na teret sirotinje, ako ste već morali da devalvirate, devalvacija je morala da bude praćena i odgovarajućim socijalnim programom", na šta je Šešelj rekao "mi, srpski radikali, se uvek zalažemo da kurs dinara bude tržišni, ne treba država da veštački održava kurs".

Sve ukupno, bio sam prilično iznenađen, jer sam se uglavnom slagao sa time što Šešelj priča. Sve dok nisu došli do Kosova i "zavere stranih sila".

Naravno, ovde se radi "samo" o rečima. Šta god Šešelj govorio, Vlada u kojoj je on sedeo će ostati upamćena kao jedna od najgorih i "najdiktatorskijih", kako zbog Kosova i političkih ubistava, tako i zbog stvari za koje su direktno radikali krivi, poput Zakona o obrazovanju i Zakona o informisanju. Sa druge strane, Đinđićeva Vlada će verovatno ostati upamćena kao prilično liberalna.

Relativna cena nafte



Relativna prema ukupnom dohotku ili u procentima GDP-ja (američkog, ali slika nije bitno drugačija na svetskom nivou). Prava cena nafte dugoročno opada.