Pages

12 May 2012

Rani Zukerberg

Vrlo zanimljiv prvi intervju Marka Zukerberga za studentske novine, brzo nakon što je Facebook postao popularan na Harvardu:

"Da tog dana nisam napravio sajt ostavio bih celu stvar jer sam planirao da uradim nešto drugo."

"Nemam pojma zašto je sajt postao ovako popularan."

I moj favorit: 
"Bilo bi dobro kada bi dobili neke oglase da pokrijemo troškove održavanja servera od $85 mesečno."

Facebook ovih dana izlazi na berzu i procenjena vrednost mu je skoro 100 milijardi dolara.

Ali da ne biste pomislili da je sve u sreći, evo malo poznatog fakta -- još kao srednjoškolac Zukerberg je napravio  program za MP3 plejere za koji mu je onda neko ponudio 2 miliona dolara.

Još malo teorija zavere

Jedna od najparanoidnijih fantazija severnoameričkih konspirologa je pakleni plan za stvaranje Severnoameričke Unije po modelu EU. U sklopu ovog fantazmagoričnog scenarija, tri države (USA, Kanada i Meksiko), bi napravile carinsku i monetarnu uniju ("amero" bi zamenio dva dolara i pezo), i zajedničku bezbednosnu, ekološku i poslovnu regulativu. Znate svi ko su ti ljudi što šire takve dezinformacije - levičarski i desničarski ekstremisti.

Ovaj članak u New York Timesu iz 2007 godine odlično objašnjava razloge zašto paranoici lupetaju, sa sve ismevanjem istih, citiranjem Hofstadera i nejgovog koncepta "paranoidnog stila" politike, psihoanalioziranjem itd. U svakom slučaju, jasno je da je cela priča o Američkoj Uniji paranoidna izmišljotina, svi političari i u SAD i u Kanadi je negiraju, kao i ekonomisti, profesori, birokrati. Niko ne planira kontinentalnu integraciju.

Osim što planira. Kao što sledeća diplomatska depeša američkog ambasadora u Otavi iz 2005 godine pokazuje, američki zvaničnici diskutuju sa kanadskim kolegama o raznim detaljima integracija koje, jel tako ne postoje i nisu u planu, ali se nazivaju North American Initiative. U depeši o kojoj je reč, američki ambasador prepričava detalje sastanka sa vodećim kanadskim ekonomistima iz biznisa i akademije. Rezimira zajedničke zaključke da je dalja politička integracija severnoameričkog kontinenta poželjna i dobrodošla ali da se mora ići oprezno i malim koracima. Po pitanju tajminga monetarne unije, sagovornici nisu bili jedinstveni, iako većina misli da je to odlična ideja, dok je guverner kanadske centralne banke rekao da zajednička valuta treba da se uvede kasnije, pošto se prvo formira zajedničko tržište (kao u EU). Stav prema carinskoj uniji je bio takođe pozitivan, ekonomisti se slažu sa američkim kolegama da bi to bilo vrlo korisno. Isto tako se ističu potencijali eksploatisanja pitanja bezbednosti za dalju političku integraciju. Na početku samog dokumenta dat je vrlo dobar siže razgovora:

An incremental and pragmatic package of tasks for a new North American Initiative NAI) will likely gain the most support among Canadian policymakers. Our research leads us to conclude that such a package should tackle both "security" and "prosperity" goals. This fits the recommendations of Canadian economists who have assessed the options for continental integration. While in principle many of them support more ambitious integration goals, like a customs union/single market and/or single currency, most believe the incremental approach is most appropriate at this time, and all agree that it helps pave the way to these goals if and when North Americans choose to pursue them.

Dakle, isti princip kao u Evropi: krajnji cilj je jedinstvena država, a metodologija dolaska do nje je puzajući puč: dug i strpljiv proces postupnih integracija, koje počinju manjim ujednačavanjima regulativa, sporazumima o slobodnoj trgovini, nastavlja se carinskom i monetarnom unijom i zajedničkim granicama da bi kuliminirali u formiranju federacije i poništavanju nacionalnih država. Severna Amerika naravno daleko "zaostaje" za Evropom, i ovi planovi su daleko od realizacije (bar se tako čini sada). Međutim, frapantno je do koje mere su metodi i ciljevi identični onima koji su primenjuju u Evropi. I koliko je negiranje toga šta je krajnji cilj integracija sveprisutno. I trajaće sve donde dok integracije ne odmaknu toliko, da bude kasno da se opozovu i negiranje postojanja zavere nepotrebno (kao što je sada slučaj u Evropi).

Još jedna instanca gde su "teoretičari zavere" u pravu.