Pages

16 May 2007

Baby drop

Sa vremena na vreme u vestima se pročita kako su bebe nađene po parkovima, po ulazima, kontejnerima i slično. U Japanu je jedna bolnica sledeći primer Nemačke i Južne Afrike otvorila "Baby Drop" boksove. Porodiš se, beba ti ne treba, odeš do boksa veličine većeg poštanskog sandučeta i ubaciš bebu. Alarm obavesti bolničarke da je pošiljka stigla i pruže bebi svu neophodnu negu i zatim je daju socijalnoj službi. Sve je anonimno.

Abortus je pored intelektualne svojine glavno pitanje oko koga libertarijanci nemaju jedinstveno mišljenje. Naime svi libertarijanci se slažu oko toga da je pravo na život neotuđivo pravo. Međutim problem je odrediti kada život zaista počinje (da li odmah po začeću ili tek posle par meseci) i da li je majčin život vredniji od života deteta. Znam da ovo nema veze sa abortusom ali mi izgleda da je kontraverzno na sličan način.

Meni se čini da je ova inicijativa japanske bolnice odlična. Svaka alternativa koja je bolja od bacanja deteta u kontejner mi deluje ubedljivo.

Naravno, pitanje je da li će ovakve inicijative delovati stimulativno na majke da rađaju neželjenu decu jer znaju da mogu negde da ih smeste bez previše maltretiranja. U svakom slučaju, ja sam i dalje za "Baby drop."

Kakva glupost

Politika danas piše o novom pravilu u Americi. Naime, u buduće će pri ocenjivanju filmova scene pušenja imati isti tretman kao i scene seksa i nasilja, odnosno takvi filmovi će imati oznaku PG (parental guidance). Zanemarujući užasavajuću činjenicu da su sada seks i nasilje uopšte svrstani u istu kategoriju, očekujem da će uskoro ista oznaka biti uvedena i za filmove u kojima se jede brza hrana, pije pivo ili slatki gazirani sokovi, a glavni junak vozi auto bez vezanog pojasa.

Šta je tu u stvari problem? Radi se o tome da ja kao roditelj uopšte neću moći da procenim da li se oznaka PG tu opravdano nalazi (recimo, scena silovanja) ili ne (dečiji film u kome se u jednom kadru pojavljuje prolaznik na ulici sa cigaretom u ustima). Time ta informacija postaje potpuno bezvredna, a označavanje filmova gubi svaki smisao.

Ima li pravnika u sali?

Ustav R. Srbije u članu tri između ostalog kaže "vladavina prava je osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima." Pretpostavljam da su neotuđiva ljudska prava pravo na život, slobodu i imovinu. Ako je pravo na slobodu neotuđivo ljudsko pravo, da li je onda obavezno služenje vojnog roka u suprotnosti sa ovom ustavnom odredbom?

U članu 141 Ustav propisuje da se o vojsci donosi zakon. Kao uostalom i o mnogim drugim stvarima što je po meni veliki minus našem ustavu. U svakom slučaju, da li je Ustav kontradiktoran ukoliko propisuje slobodu kao neotuđivo ljudsko pravo a zatim je uzima na šest meseci obaveznim služenjem vojnog roka ili devet civilnim služenjem?

Smeta mi kada političari kažu da su za profesionalizaciju vojske ali da im je za to potrebno vremena, otprilike 10 godina. Za profesionalizaciju vojske je dovoljno dva dana, pa nek se reformišu posle profesionalizacije.

"Magarac" za 300 dinara mesečno

Ništa mi nije bilo draže nego da četvrtkom kupim NIN i pročitam Tijanićevu kolumnu. Danima bih se smejao. To doduše možda više govori o meni nego o Tijaniću ali čovek je definitivno duhovit.

Ipak me je iznenadio kada je sinoć nenajavljeno gostovao u emisiji Oko. Ušao je u studio i rekao kako su ga otprilike iznervirali ljudi sa HRT-a i da mora da im odgovori!? Ej, da citiram ministra Ilića, "Povuci ručnu".

Javni servis je eufemizam za državnu imovinu. Kao i sve ostalo, i RTS treba privatizovati. To neće sprečiti glodure da upadaju u emisije (setite se Mikija sa Palme) ali bar takve gluposti nećemo plaćati uz račun za struju.