Pages

17 April 2008

Leposavić

A mi bi ih lepo podelili po pet zdravstvu i prosveti, kaže neki državni službenik iz Leposavića objašnjavajući šta bi on uradio sa stanovima u koji su se "bespravno" uselili građani, a koji su sagrađeni novcem poreskih obveznika. Bar ovih problema ne bi imali da država ne gradi stanove.

Predlog MIP-u

Ja živim već duže vremena u inostranstvu i mislim da osoblje naših ambasada generalno izlazi u susret našim građanima. Država se ponekad trudi čak i previše kao što je bio slučaj slanja aviona da pokupi turiste u Turskoj kada privatna agencija nije ispoštovala svoje ugovore, ali sistemski i dalje radimo po sovjetskom principu gde je pasoš biblija.

Mislim da bi MIP mogao da bude od veće pomoći građanima Srbije koji dosta putuju. Nažalost, za mnogo zemalja gde putujemo je potrebna viza što se još neko vreme neće menjati. Ukoliko tražite vizu u ambasadama drugih zemalja u inostranstvu često pasoši moraju da se šalju u zemlje koje pokrivaju Srbiju. Tako, na primer, ako aplicirate za južnoafričku vizu u Angoli vaš pasoš mora da se šalje u Atinu na viziranje. Ta procedura traje nedeljama što je često predug period na koji možete da se odreknete jedinog dokumenta. Primera naravno ima dosta. Rešenje bi bilo da se izdaju duplikati pasoša kao što se radi u Americi i Engleskoj a verovatno i u mnogim drugim zemljama. Duplikati bi bili korisni i svim ljudima koji putuju u Izrael. Ako imate izraelski pečat u pasošu uglavnom vam neće biti dozvoljen ulaz u arapske zemlje, sa izuzetkom Egipta i Jordana.

U suštini ovo zaista ne bi pomoglo velikom broju ljudi iz Srbije ali bi malom broju građana koji dosta putuju zaista bilo korisno. Razumem strah naših vlasti da se duplikati mogu zloupotrebiti ali sa novim pasošima to ne bi trebalo da bude problem.

Štrajk

Štrajk koji je pozvala opozicija u Zimbabveu nije uspeo. Ljudi koji rade za par desetina dolara mesečno su se uplašili da ne izgube posao. Sa druge strane možda pozivanje na štrajk i nije najbolja ideja u zemlji gde je većina permanentno u štrajku, odnosno gde je nezaposlenost 80%.

Mene je uvek impresioniralo kako ljudi ne žele da rizikuju da izgube poslove koje u suštini i nemaju (odnosno za koje nisu plaćeni). Pored ljudi u Zimbabveu i mi smo sjajan primer. Tokom devedesetih kada su plate bile očajno male većina ljudi ipak nije napuštala državni sektor. Ako su i radili nešto privatno to je isključivo bilo posle radnog vremena. Takođe, u Gazi i Zapadnoj obali, zaposleni uopšte nisu primali plate po nekoliko meseci, možda i godinu dana. Ni kod njih nije bilo masovnog napuštanja posla. Slaviša se u poslednje vreme bavi psihologijom pa bi možda mogao da objasni u čemu je problem. Zašto ljudi pristaju da rade bez nadoknade? Da li nada stvarno umire poslednja? Ili manjak lidera, da je 10% ljudi napustilo posao da li bi ih ostali sledili?

Apsurdi

Izbori utiču na stabilnost dinara, kaže guverner Jelašić. Tačno - ali imam neka pitanja:

1) Da li je onda za izvoznike dobro da pobede Radikali? Šta o tome misle ekonomisti koji nam odavno govore da je dinar ionako precenjen?

2) Da li Dinkić, Đelić i svi ostali ministri i ekonomisti koji tvrde da je "platnobilansni deficit najveći ekonomski problem Srbije", takođe treba da glasaju za Radikale? Jer ne samo da bi pad dinara povećao izvoz, nego bi se zbog smanjenog priliva stranog kapitala smanjio i uvoz. Eto rešenja za najopasniji problem.

Poreski praznici

Dan poreskog oslobođenja se u Americi ove godine slavi 23. aprila. Ovaj praznik obeležava poslednji dan u godini kada američki građani rade za poreze (uključuje i federalne i lokalne poreze) i počinju da rade za sebe. Ove godine Amerikanci slave taj praznik tri dana ranije nego 2007. Čestitamo praznik poreskim obveznicama u Americi a našim poreskim obveznicima želimo da ga što pre proslavimo.

Nažalost mi ćemo po svoj prilici morati da sačekamo još par meseci da otvorimo šampanjac. Prošle godine smo obeležili ovaj dan 7. juna, a izgleda da ni ove nećemo to učiniti ništa ranije.

Titanik

Slobodan Antonić je napisao sjajan tekst u politici. Antonić kaže da su političari iz DSS-a neiskreni kada zagovaraju evropsku politiku. Naime, oni bi trebalo da kažu kako bi reagovali kada bi iz EU dobili odgovor (napismeno) da se Kosovo više ne smatra delom Srbije. Pošto je to jedini odgovor koji bi EU mogao da ponudi onda bi bilo fer da Koštunica kaže da je alternativa odustajanje od EU. Ovo, po Antoniću i ne bi bio kraj sveta jer ima života i van EU. Slažem se nije kraj sveta, ali me nekako ne privlači perspektiva koju taj meksički scenario nudi.

Antonić pominje i da je DS neiskren jer smatra da će na kraju ipak odustati od Kosova, što svakako nije novost. Ne samo što nam je to poznato nego to glasači DS i očekuju. Što pre DS promeni svoju kosovsku politiku to bolje. Ja se nadam da će do toga doći posle izbora.

Ipak, ostaje utisak da je Antonićev tekst nedovršen. Sledeći njegovu logiku ispada da je LDP najprincipijelniji jer su već odustali od Kosova i bezuslovno se okrenuli EU, ali za to nažalost nije bilo mesta u tekstu jer su tema bile skrivene istine, ne i očigledne. Konačno, drago mi je da je i ovaj autor počeo stidljivo da kritikuje DSS. Očekujem da će toga biti sve više jer niko ne sedi mirno na brodu koji tone.

O Pašiću sve najlepše

Kao što smo već primetili Koštunica vodi politiku iz perspektive pisca udžbenika srpske istorije. Evo kako Ivan Marović misli da će Koštunicu taj udžbenik opisivati:

"Vojislav Koštunica, srpski političar s kraja XX i početka XXI veka. Bio neuspešan u politici, dok igrom slučaja nije postao kandidat na izborima protiv Miloševića 2000. na kojima je pobedio, a potom se neuspešno bavio politikom tokom naredne decenije. Na kraju oboren s vlasti, a stranka koju je predvodio od početka se ugasila. Ime stranke nije ostalo zabeleženo."