Ipak, u govoru održanom u Beloj Kući 1987 Reagan tvrdi kako je korporativizam, tj saradnja poslodavaca i radnika, i vlasništvo radnika nad sredstvima za proizvodnju budućnost, u Americi i na Zapadu (!):
I can't help but believe that in the future we will see in the United States and throughout the western world an increasing trend toward the next logical step, employee ownership. It is a path that befits a free people.
Walter Reuther was one of the first major labor leaders to advocate that management and labor shift away from battling over wage and benefit levels to a cooperative effort aimed at sharing in the ownership of the new wealth being produced. He was looking far beyond the next contract
Što je najperverznije, Regan vidi kooperative i sindikalizam kao sledeći logičan korak iz sadašnje forme kapitalizma u Americi gde veliki je broj ljudi samozaposlen ili ima akcije firmi u vlasništvu. To nije dovoljno, nego da bismo imali istinski progres neophodno je da svaka firma ima sindikat koji će da deli vlasništvo sa kapitalistima ("majku ti božju, pa to je ono Marksovo "fabrike radnicima"" - Tito, kad mu je Đilas izložio osnovne crte samoupravne doktrine). Da bismo imali istinski individualizam nije dovoljno da ogroman broj ljudi osniva svoje male firme, niti pak da ljudi poseduju akcije i obveznice - moraju da budu "suvlasnici" korporacija u kojima rade.
Teoriju "fabrike radnicima" do sad sam nalazio u raznim doktrinama: u sindikalizmu i anarhosindikalizmu, u Marks-Tito-Đilas doktrini samoupravljanja, u nemačkoj kvazisocijalističkoj shemi "kodeterminacije", na neki način i u Muslonijevom fašizmu. Jedino što do sada nikad nisam čuo je da neko zagovara "fabrike radnicima" kao preduslov ostvarenja - kapitalizma. Još manje bih ikad očekivao da advokata te teorije nađem u Ronaldu Reganu.
(Zahvaljujem Željku Simoviću koji mi je poslao Reaganov govor)
