Pages

09 January 2008

I bi svetlo


Ovo je snimak Korejskog poluostrva noću. Mala svetla tačka u Severnoj Koreji je Pjonjang, i to je sve. U kapitalizmu svetlo, u komunizmu mrak. A isti ljudi, geni, kultura, istorija. Ustvari ni ljudi nisu više isti -- danas su južnokorejski muškarci viši za 7 cm a žene za 4 cm u proseku od svojih severnih rođaka.

Ova i druge zanimljive mape na ovom sajtu.

Svi smo mi pomalo za "tržišno rešenje"

Postoji jedna teza tzv. profesionalnih politikologa: osnovna tendencija savremene demokratije jeste širenje političkog centra. To znači da centarske ideologije sve više zahvataju ideološki levicu i desnicu u sebe, tako da se opcije „posličnjavaju“, a na marginama ostaju ekstremisti. Naravno, pri tome se pozivaju na levo-desne koalicije u političkom životu, na umnožavanje ekstremista na političkom tržištu i na njihovu udaljenost od bazičnih ideologija, čak i na Tokvila, citirajući onu rečenicu da će revolucije u budućnosti biti retke...

Ja to shvatam ovako nekako: sa jedne strane, odvija se pomenuto ameboliko širenje Centra. Stranke se bore za biračko telo i sve više se približavaju u pozicijama. Levica krade glasače od desnice i obratno. Neko će potegnuti tezu o smrti ideologije ili već nešto slično. Ali to nije cela priča. Sa druge strane, danas se vode veoma žestoke bitke unutar levicā, unutar desnicā, unutar libertarijanaca, unutar liberala, a spisak konzervativnih varijeteta duži je EDGE-ove lista ugroženih vrsta. Sredstva borbe su nešto nežnija nego između žirondinaca i jakobinaca, ali pitanje određenja „ispravnih pozicija“, ukazivanja na „leva i desna skretanja“, još uvek su teme...

Moglo bi se reći da društvena astrofizika dozvoljava neobične zakonitosti: svemir se istovremeno beskonačno širi i skuplja!

Kako to izgleda u realnosti? Primeri sa pogledom na LEVO:

Prvo, nedavno je francuska socijalistička partija zvanično „priznala“ da je tržišna ekonomija najefikasniji način za „stvaranje bogatstva“ i da se socijalisti zalažu za „socijalnu i ekološku tržišnu privredu“. Ovo je „treći put“ na francuski način. U prilog tome ide i propali predizborni pokušaj S.Roajal da napravi koaliciju sa Bajruom kao osvedočenim „centrumašem“. Sve ovo potvrđuje pomenuto hibridizovanje (u ovom slučaju) levice.

Drugo, dok se socijalisti okreću "tržišnom rešenju", komunisti se radikalizuju. Napravili su antiliberalni savez, a gospođa Bife iz PCF-a (Parti Communiste Française) kaže kako komunizam nije na kolenima, već da predstavlja budućnost. Pri tome ova bivša Žospenova ministarka za omladinu osvaja stabilnih 2% na predsedničkim izborima. Svi levi-levi kandidati (Besancenot, Bove, Laguiller) ne računajući eko-levičare, osvajaju između 7 i 8 posto glasova. Ovakvo stabilno opredeljenje dela biračkog tela za komunizam, veći je izazov za razumevanje nego uspeh lepenovaca o čemu se gotovo isključivo priča.

U čemu je gvint? Tržište ideologija se zapravo profiliše, i sve više će se usložnjavati i razvijati. Kao i svako tržište. A to što vide politiko-analitičari i teoretičari samo je jedna strana Meseca. Važna stvar koju previđaju jeste da "društveno biće" ne određuje "društvenu svest" na onaj način kako je to zakucano u marksističkim spisima. Pogledajmo opet Francusku: tamošnje pristalice ekstremne levice su oni od kojih se to po definiciji „društvenog bića“ ne bi očekivalo.

Nedavno istraživanje IFOP-a pokazuje za koga su glasali Francuzi prošle godine. Sabrala sam rezultate za razne kandidate, procenti se čitaju horizontalno, izostavljeni su podaci za „desni“ spektar:



Zašto 17 posto stručnjaka glasa za ekstremnu levicu? Zašto 10 posto penzionera glasa za Bovea koji pali useve i Mekdonalds ili Mari-Žorž Bife koja hoće da podigne komunizam na noge? Imam neke ideje o tome...