Pages

20 November 2008

Kako je Obama pobedio

Ja sam ovde više puta pisao o tome koliko je neobjektivnost i flagrantno kršenje elementarnih pravila novinarstva imalo uticaja na američke izbore.

Konzervativni filmadžija i komentator John Ziegler je napravio eksperiment koji to skoro egzaktno potrvđuje. Postavio je grupi Obaminih pristalica nekoliko pitanja neposredno posle izbora i dobio je sledeće zaprepašćujuće odgovore. Niko od njih nije znao da demokrati kontrolišu Kongres, skoro niko nije čuo za Nensi Pelosi ili Heri Rida, niko imao pojma da je Obama izjavio da će njegova ekonomska politika bankrotirati energetske kompanije, ili da je Bajden morao da odustane od jedne ranije kampanje zbog plagiranja govora, ili da je Obamina karijera započela u dnevnoj sobi teroriste Ejersa iz Weatehr Undeergorund. Ali su svi bez grešeke znali čija maloletna ćerka je trudna, čija odeća je koštala 150 000 dolara, i ko je (po pogrešnim navodima medija) izjavio da se iz njene kuće vidi Rusija (sve Sara Pejlin). Video je zaista urnebesan.

Ali, naravno, ovi sporadični nalazi ne bi vredeli mnogo - neobaveštenih ljudi ima svuda. Ali Ziegler je platio poznatoj kući Zogby da uradi istraživanje na reprezentativnom uzorku Obaminih pristalica na nacionalnom nivou, i da im postavi ista pitanja kao i on u filmu. I Zogby je napravio istraživanje, i to među Obaminim obrazovanijim glasačima - 55% njih su imali koledž, a preko 90% bar srednjoškolsko obrazovanje. I rezultati su bili jednako zapanjujući:

- 57% njih nije znalo koja partija trenutno ima većinu u Kongresu!
- 71% nije znalo da je Bajden plagirao tuđ govor
-88% nije znalo da je Obama izjavio da će posledica njegove politike biti skok do neba cena energije i bankrot termocentrala na ugalj.
56% nije znalo da je Obama pokrenuo karijeru u dnevnoj sobi Bila Ejersa,

ali zato:

- samo 13% nije znalo da je Sara Pejlin imala garderobu u vrednosti 150 000$
- samo 6% nije znalo da je maloletna ćerka Sare Pejlin trudna.
- samo 13% nije reklo da je Sara Pejlin izjavila da iz njene kuće može videti Aljasku (za šta su je mediji optužili a ona nije rekla).

Zaključak odavde nije da su glasači Obame glupi, nego da su katastrofalno neinformisani. Ali ne o svemu, nego samo o važnim negativnim stranama svog kandidata. Kao što vidimo, vrlo su informisani o nevažnim pikanterijama vezanim za Saru Pejlin. Američki mediji su sistematski pomagali Obaminu kampanju insistiranjem na najsitinijim negativnim temama vezanim za Saru Pejlin, uz potpuno i apsolutno prećutkivanje i zataškavanje i najvećih skandala i spornih izjava Obama i Bajdena. Nije da ljudi ne veruju da je Obama blizak prijatelj Bilija Ejersa, ili da je rekao da će svojom politikom dovesti do skoka u nebo cena energije - oni to naprosto nisu čuli jer su mediji prećutali, da bi Obama bio izabran, a oni se informišu u mejnstrim medijima.

Mislim da je ovo jedno dosta mračno i sramno razdoblje u istorijji američkog novinarstva, i da je to sada dosta precizno dokumentovano.

Šest zabluda o srpskom penzijskom sistemu

Juče je na konferenciji o reformi penzijskog sistema Goga Matković govorila o sledećim zabludama vezano za penzijski sistem u Srbiji:

- Penzijski fondovi su uništeni tokom 90tih
- Rashodi za penzije su izuzetno visoki i medju najvišima u Evropi
- Deficit PIO fonda je veliki, rastući i najvažniji je indikator za preveliko opterećenje penzijskim izdacima
- Broj penzionera je veoma veliki u odnosu na ukupnu populaciju
- Penzioneri spadaju među najugroženije grupe
- Penzije u Srbiji su jako niske

Kratko objašnjenje svake od zabluda.

Naravno da penzijski fondovi nisu "uništeni" tokom 90ih, pošto fondovi nikada nisu ni postojali. Sistem je sve vreme bio pay-as-you-go. Rashodi za penzije (kao deo GDP-ja) jesu visoki u odnosu na zemlje u tranziciji, ali su niski u odnosu na razvijene države. Deficit PIO fonda jeste veliki, ali nije rastući i uopšte ne predstavlja bitan indikator stanja domaćeg penzijskog sistema, iz više razloga. Recimo, možda je indikator niske stope doprinosa. Prosto rečeno, deficit nije znak lošeg stanja, kao što uostalom ni suficit zdravstvenog fonda ne znači da u zdravstvu nema problema.

Četvrto preskačem, jer nemam podatke. Što se pete tačke tiče, Anketa o životnom standardu je pokazala da su penzioneri relativno retko siromašni. Daleko su siromašnije izbeglice, Romi, stara seoska domaćinstva.

Poslednje je verovatno najzanimljivije. Naime, penzije u Srbiji, u odnosu na prosečnu platu, nisu uopšte niske. Neko ko je odradio pun staž i imao uvek prosečnu platu, ima prosečnu penziju od preko 70% prosečne plate.

Kolektivni ugovor

Lazar je već pisao o besmislenosti novog kolektivnog ugovora. Juče je o tome u Politici pisao Boško Mijatović, a danas Politika javlja da se najverovatnije novi kolektivni ugovor neće ni primenjivati, makar privremeno.

Pročitajte Boškov tekst, a meni je najzanimljivije pitanje - šta je u stvari ta Unija poslodavaca koja je u ime poslodavaca potpisala kolektivni ugovor? Na sajtu piše da imaju 140.000 članova, ali od nekoliko poslodavaca koje ja poznajem, niko nije ni čuo za njih.

Ovde možete videti spisak predstavnika Unije poslodavaca u Socijalno-ekonomskom savetu, pa možete sami doneti zaključak o njihovoj reprezentativnosti.

Parlamentarizam u Srbiji

Ovog puta odlična kolumna Slobodana Antonića u Politici:

Pod izgovorom da nam je skupština neefikasna, vrši se, dakle, dosta sumnjiva redukcija našeg parlamentarnog života. Parlamentarizam ima svoja pravila, svoju logiku funkcionisanja. Nekada je rad parlamenta spor, nekada je praćen i namernom opstrukcijom. Ali, sve je to cena demokratije, koju je ipak bolje platiti nego živeti u autoritarizmu.

Nije bilo daleko vreme kada je u ime izgradnje socijalizma suspendovan parlamentarizam kao „spor” i „zastareo” sistem. Svi znamo kako se to završilo. Sada se hoće da se u ime „evrointegracija” ponovo redukuje parlamentarizam.

Potpuno tačno, ali ja ne bih bio tako pesimističan oko toga. Sa jedne strane to jeste negiranje parlamentarizma i demokratije. Šta znači parlamentarna demokratija ako u skupštini samo jedan uopšteni kolektivni cilj na koji se ide bez ikakve deliberacije? Ni izbori nisu izbori za određeni skup ideja, politika ili čak ličnosti, nego su redukovani na referendum za ili protiv Evropkse unije.

Sa druge strane, ne bih voleo da mi prosečan srpski poslanik kroji zakone. Ako već moram da biram između EU zakona u paketu i zakona kojih bi se srpska skupština sama setila, izabrao bih EU paket. A da pri tome uopšte ne spadam u EU entuzijaziste.

Vlada Srbije je sklopila dogovor sa MMF-om samo da bi pred koalicionim partnerima imala alibi da usvoji njihove preporuke, i to je dobro. Recimo da parlament ima sličan implicitni ugovor sa EU. Trošak je jasan, biće usvojeno mnogo somnabulnih regulacija, od pečenja rakije do zakrivljenosti banana. Kakva je korist nismo sigurni, ali ne smem ni da pomislim šta bi sve padalo na pamet skupštinskim poslanicima kad bi bili ostavljeni sami sebi.