Pages

05 July 2007

Mario Vargas Ljosa

Jedan od retkih velikih pisaca koji je istovremeno tržišni liberal, čime je verovatno sebi osigurao da nikad ne dobije Nobelovu nagradu za književnost. Ovde je intervju za WSJ.

Ljosini romani nisu angažovana književnost kao kod Ayn Rand, koja piše romane zato da bi prenela ideološku poruku. On nema nameru da podučava čitaoce, a ako ideološka poruka postoji onda je ona nenamerna -- tu je samo zato što su, kao što Ljosa kaže, sve knjige autobiografske. Najveći broj njegovih knjiga je preveden na srpski. Idealno dođu leti.

Fleksigurnost

Flexicurity ili flexible security je nova doktrina EU na tržištu rada. Ideja je da se smanje rigidnosti na tržištu rada (lakše otpuštanje), a zadrže beneficije koje zaposleni imaju. Ovo je samo preporuka Evropske komisije, a države same moraju doneti svoje zakone.

Ali videćemo šta kažu sindikati u Italiji, Nemačkoj i Francuskoj. Poslednjeg koji je u Italiji predložio reformu tržišta rada Crvene brigade su ubile.

Lekarska greška

Tomica Milosavljević kaže da je veliki problem to što lekarska greška nije definisana u našim zakonima, pa stoga takvi slučajevi ne mogu ni da se efikasno procesuiraju.

To me je podsetilo na jednu emisiju na RTS-u, negde u jesen 1996. godine. Doveli su u studio jednog profesora Pravnog fakulteta i pitali ga: "Da li u našem Zakonu o izboru narodnih poslanika postoji pojam izborne krađe?" On je, naravno, rekao da ne postoji. Iz toga je voditelj izvukao zaključak da su onda zahtevi studenata i građana potpuno bespredmetni, jer kako mogu da traže da se zbog izborne krađe priznaju rezultati izbora, kad "izborna krađa" kao pojam uopšte ne postoji.

Nije tržišno, ali jeste rešenje

Konačno je počelo da se ozbiljnije govori o podeli Kosova (skrećem pažnju na to da Jeremić kaže da podela nije prihvatljiva "zato što nije na stolu", a ne zato što je za nas neprihvatljiva). Nažalost, izgleda da je to jedino realno i dugoročno održivo rešenje.

I srpska i albanska (kosovska) strana za sada to rešenje javno odbijaju, ali se tu radi samo o "tvrdom pregovaranju", čini mi se. Poenta je u tome da ni jedna ni druga strana ne smeju da predlože to rešenje jer time navodno potkopavaju svoje argumente. To neće javno da predlože ni Amerikanci (jer bi time narušili princip "nedodirljivosti" avnojevskih granica, što je jedini princip koji i dalje održava BiH, a možda i Makedoniju), a ni Rusi (možda zato što se plaše da bi to stvorilo presedan i za njihova problematična područja). I sada je izgleda situacija takva da većina glavnih igrača želi to rešenje za Kosovo, ali nema ko da ga predloži, kako ne bi pogazio sve što je do sada pričao i našta se obavezao.

Ako se krene tim putem, postoji najmanje pet otvorenih pitanja. Prvo, zašto bi Albanci na to pristali, ako mogu da se nadaju nezavisnom celom Kosovu? Odgovor može da bude da bi, u slučaju dogovora sa Beogradom, oni dobili punu, a ne samo nadziranu nezavisnost. Znači, odmah bi preuzeli punu kontrolu nad teritorijom, ne bi bilo UN-a, EU-a i svih problema sa stranim "guvernerom". Drugo otvoreno pitanje je status Preševske doline. Siguran sam da bi Albanci tražili Preševsku dolinu u zamenu za severno Kosovo. Treće otvoreno, a u ovom slučaju za nas ključno pitanje je - šta će biti sa Srbima koji ostanu sa "one" strane. Postoje dva rešenja - da ih "pomažemo" da ostanu tamo (recimo, 100 evra po osobi mesečno), ili da im "pomognemo" da dođu ovde (sa recimo 10.000 evra po osobi jednokratno). Oba će da nas koštaju, ali mi se čini da je ovo drugo rešenje dugoročno jeftinije i bolje. Četvrto otvoreno pitanje je pitanje srpskih crkava i manastira. Ja lično nisam religiozan, ali potpuno razumem religioznost drugih i činjenicu da crkve i manastiri na Kosovu mnogo znače mnogim građanima Srbije. Na ovo pitanje, čini mi se, nema pravog odgovora. Možda je rešenje određena ekstrateritorijalnost manastira i crkava, mada mi nije baš jasno kako bi to u praksi funkcionisalo. Poslednje, a možda i najteže pitanje je - a gde bi se granica tačno povukla?