Pages

15 August 2009

Kineska revolucija

Standardna priča o kineskom ekonomskom čudu se može naći na Wikipediji. Suštinski, dolaskom Deng Ksijaopinga na vlast, prihvaćena je nova ideologija i nova ekonomska politika, koja je od jedne od najsiromašnijih zemalja na svetu stvorila današnju Kinu.

Međutim, izgleda da to nije bilo baš tako, odnosno da reforme nisu došle "odozgo". Izgleda da su one počele "odozdo", a da je njihov uspeh ubedio Denga i ekipu da nešto treba da se promeni.

Naime, Kineski državni radio prenosi priču o izvesnom Yan Hongchangu, tipičnom kineskom seljaku. On je 1978. godine, zajedno sa još nekoliko seljačkih porodica, potpisao "ugovor" kojim su međusobno podelili zadružnu zemlju. Citat iz teksta:

Yan Hongchang nije znao mnogo o poljoprivredi. Čuo je od starijih ljudi da je ranih 50-ih selo bilo produktivno i da su seljaci mogli da proizvedu dovoljno hrane da ne gladuju. Takođe je otkrio da su seljaci bili aktivniji u obrađivanju sospstvene zemlje, nego zemlje u vlasništvu Narodne komune. Tako je došao na ideju da se podeli zadružna zemlja po porodicama. Seljaci su održali sastanak na kojem su razmotrili njegov plan. Čak je napisao i izjavu kojom je dokazivao svoju odlučnost.

"Napisao sam izjavu u kojoj je pisalo da svaka porodica mora da plati porez u žitu državi i dodao 'Potez je veoma rizičan i ako bilo ko od nas završi u zatvoru, ostali moraju da preuzmu brigu o njegovoj deci' "

Rizik se isplatio. Nakon što su seljaci stavili otisak prsta na ugovor, raspodelili su zemljište međusobno po domaćinstvima. Ovo je postalo poznato pod nazivom "household contract responsibility system". Potez je podstakao entuzijazam za bavljenje poljoprivredom i pomogao da siromašni seljaci ne budu više gladni.


Scott Sumner, ekonomista koji je napisao vrlo zanimljiv post o Kini, za zemljišnu reformu u Kini, koja je sprovedena krajem 70-ih i 80-ih godina 20. veka kaže da je "to najbolja stvar koja se ikada desila u istoriji sveta". A iza nje se krila vrlo jednostavna stvar - ako pustiš ljude da rade za sebe, a ne za državu, biće bolje svima.