Pages

12 November 2007

Ko je ovde lud?

Čovek koji je zabranio izvoz pšenice i još nekih poljoprivrednih proizvoda, sada u intervjuu za Blic govori o tome šta sve treba uraditi kako bi se povećao izvoz prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda!

Ja mislim da bi smena jednog ministra bila dovoljna.

Iz ovog intervjua mi se zaista čini da on izgleda ni ne vidi da je najveći problem izvoza to što je zabranjen.

Nagrade Tržišnog rešenja

Iz želje da promovišemo razvoj liberalizma Tržišno rešenje će 28. decembra ove godine, po prvi put, dodeliti nagrade osobama koje su u toku 2007. najviše doprinele razvoju liberalizma u Srbiji (Tržišno rešenje godine) i gušenju liberalizma (Netržišno rešenje godine). Još nismo odlučili šta će pobednici tačno dobiti ali će nagrade sigurno biti interesantne i korisne.

Detalji procesa:
Ko god želi može da ostavi predloge kandidata za nagrade u komentarima ovog posta. Potrebno je ostaviti ime osobe koju predlažete i razloge zbog kojih smatrate da dotična osoba zaslužuje nagradu. Potrebno je da naglasite za koju nagradu predlažete kandidate. Proces predlaganja će trajati 7 dana. Po isteku ovog perioda blogeri TR-a će izabrati nekoliko kandidata za koje će biti moguće glasati. Glasanje će biti dozvoljeno svim posetiocima Tržišnog rešenja. Blagovremeno ćemo objaviti link za glasanje. Glasanje će biti ograničeno na jedan glas po računaru. Neka najbolji pobede.

Skromni blogeri TR-a nemaju prava da učestvuju u izboru ni pravo glasa. Mi imamo ulogu engleske kraljice, a tako se i oblačimo. Posebno Slaviša.

Neznanje ili nešto drugo?

Prosto ne znam kako da komentarišem sledeću stvar:

Naša država i ekspertska javnost se slažu da nam treba više izvoza i više stranih investicija. Takođe se slažu da nam treba manje uvoza. Država je, isto tako, zabranila odliv kapitala iz zemlje. Znači, cilj je da privučemo što je moguće više deviza u zemlju, a da u isto vreme što manje deviza izađe iz zemlje. Ja se sa time ne slažem, ali ok, to je legitiman i interno konzistentan zahtev. Gomilanje deviza (tada zlata) su još merkantilisti postavili kao vrhovni državni cilj i to verovanje se očigledno održalo do danas, a problem je pre svega u nama liberalima što nismo uspeli javnost i političare da ubedimo u besmislenost te ideje.

Međutim, meni nije jasna sledeća stvar - zašto se onda ti isti ljudi bune što dinar apresira? Ako imate veliki priliv deviza, a ne želite da te devize izađu iz zemlje, apresijacija prosto mora da sledi, jer se ponuda deviza stalno povećava.

Kako neko može da podržava određenu politiku, ali da ne podržava posledice te politike? Na osnovu čega onda oni baziraju svoju podršku toj politici?

Granice

"Ukoliko dođe do jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, a to znači mimo Saveta bezbednosti UN, Srbija treba jasno da kaže, da će u tom slučaju priznati nezavisnu Republiku Srpsku", izjavio je sinoć Dačić.

Što se mene tiče Dačić je u pravu, jer princip je isti. Štaviše, argument ne bi trebalo da bude samo pravni nego i politički. Kao što mislim da je za Kosovo i za Srbiju dobro da Kosovo dobije nezavisnost, isto to važi i za Republiku Srpsku.

Jednostavno, posle dva veka eksperimenata sa granicama trebalo bi da bude jasno da veštačke države ne rade. I ne samo što ne rade danas, nego da citiram Valtazara Bogišića, što se grbo rodi, vreme ne ispravi. Debakl u Iraku nije nastao 2003., nego je posejan 1920-ih kada su britanski kolonijalni službenici granice crtali po osećaju. Irak je kao zemlja besmislen, nastao je prostim objedinjavanjem tri kolonijalne administrativne jedinice u jednu državu, bez ikakvog osvrta na etničko poreklo ili religiju stanovništva nove države. Belgija, u mnogo naprednijem delu sveta, je i posle 170 godina još uvek pred raspadom, a da kojim slučajem ima naftu ili dijamante verujem da bi i tamo bio građanski rat. Dobar deo nesposobnosti Afrike da izađe iz siromaštva i građanskih ratova je posledica kolonijalizma -- ali ne zato što su kolonijalne sile opljačkale resurse kao što se obično misli, nego zato što pri dekolonizaciji njihovi državni službenici crtali granice lenjirom. Te države nikada nisu počele da funkcionišu, i ako pogledamo zemlje po Africi jednostavno pravilo je da što su granice pogrešnije, što više seku etničke/plemenske/religiozne podele, to je zemlja siromašnija. Zašto se onda iste greške ponavljaju do današnjeg dana nije mi jasno. Niti ima smisla da Kosovo ostaje u Srbiji, niti da Republika Srpska ostaje u Bosni.