Pages

18 March 2012

Draža i Đilas

23 marta u Begoradu će kako sada stvari stoje biti rehabilitovani Draža Mihailović i Milovan Đilas. Druga Srbija je već u potpunom delirijumu zbog rehabilitacije "ratnog zločinca" Draže, i to, o blasfmije, istog dana kad i Đida.

U stvari, ako je iko u ovom dvojcu sa "civilizacijskog" stanovišta sporan onda je to Đilas, a ne Mihailović. Mihailović je osuđen na smrt na montiranom staljinističkom procesu 1946 godina kao politički protivnik komunista. I to je sve. Zajedno sa njim, osuđen je u odsustvu recimo i Slobodan Jovanović na višegodišnju robiju i gubitak svih građanskih prava (kao i Draža, za "ratne zločine" i "saradnju sa okupatorom" koju je vršio pravo iz Londona). Pre neku godinu Jovanović je svečano, uz famfare rehabilitovan. Za one koji su zaboravili istoriju, Slobodan Jovanović je dobar deo rata bio predsednik jugoslovenske vlade u Londonu, a Draža Mihailović Ministar Vojni iste te vlade! Jovanović je takođe nosio funkciju i Dražinog zamenika, tj viceministra Vojske sve vreme rata. Tu je sad kvadratura kruga za drugorsrbijance - kako rehabilitovati Slobodana (jer protivljenje tome bi ih učinilo smešnim) a istovremeno nastaviti da nazivaju Dražu "ratnim zločincem". Ovo je posebno smehotresno kad uzmemo u obzir koliki su fanovi ideje "komandne odgovornosti" drugorsbijanski drugovi i drugarice: ako je opravdano suditi Miloševiću, Karadžiću ili Šešelju u Hagu, jednako kao i Pavkoviću i Mladiću, kako to da Slobodan Jovanović nije odgovoran po istoj logici za Dražine "zločine" na terenu, pošto mu je bio neposredni politički nadređeni? Ali, ne dajmo logici da se ispreči našoj "antifašističkoj" revnosti.

Što se tiče Đilasa, tu je situacija komplikovanija. On jeste bio drugi čovek komunističke partije i odgovoran je za mnoge zločine uključujući "leva skretanja" u Hercegovini i "pasja groblja" u Crnoj Gori. Istovremeno, Đilas je posle rata okrenuo ćurak naopako i napisao knjigu "Nova Klasa" zbog koje će biti osuđen na zatvor i izbrisan iz istorije. Knjiga je štampana na Zapadu i postala bestseler. Razlog je jednostavan - u njoj Đilas pokazuje kako je komunizam samo još jedno novo klasno društvo u kome je ekonomska opresija zamenjena političkom diktaturom, i kao takva gora od sistema koji je zamenila. On je bio prvi komunistički disident u celoj istočnoj Evropi, koji je još 1956 odbacio komunizam in toto, za razliku od praksisovaca i ostalih koji su stalno napadali Tita da nije dovoljno crven.

Dobrodošla rehabilitacija Đilasa kao antikomunističkog disidenta, žrtve Titovog režima i prvog čoveka levice u svetu koji je rekao sve o komunizmu - i to u vreme dok je recimo Sartr po sopstvenom priznanju lagao o Staljinim zločinima da ne bi demoralizovao komuniste u Francuskoj - ne sme se mešati sa rehabilitacijom Đilasa kao komunističkog funkcionera. I treba stalno naglašavati zašto je on bio osuđen i zašto je sada rehabilitovan, i da to ne rehabilituje njegovu komunističku prošlost, niti zločine za koje je kao drugi čovek partije odgovoran.

Sa tom ogradom u vidu, 23 mart bi trebalo da bude značajan i simboličan datum u raskidu sa komunističkom prošlošću u Srbiji.