Pages

29 August 2006

Policija u tuš kabini


Čitao sam do sada o brojnim primerima raznih iracionalnosti i ludosti kojima vodi državna regulacija. Ali, ovo je apsolutno najluđa i najbolja priča koju sam u tom domenu ikada čuo!

Tužiće firmu koja proizvodi tuševe sa tri glave, odnosno tri tuša u jednom (vidi sliku) . A sve zato što su zakonima o zaštiti životne sredine u Americi propisani standardi maksimalnog protoka vode po jednom tušu! Da bi se štedela voda! A onda se firma Zoe Industry Manufacturing iz Arizone dosetila da napravi trostruki tuš od kojih će kroz svaki od ta tri sastavna da prolazi onoliko vode koliko je propisano ali u zbiru naravno trostruko više. Jer su se potrošači žalili da su količina vode i pritisak koji Vlada dozvoljava nedovoljni. Amerikanci vole da se brčkaju!

I naravno, birokrati, ne mogu Zoe Indutry ništa (bar zasad) jer poštuje zakon - svaki pojedinačni tuš pušta 2 galona u minuti kolko je dozvoljeno. No da vam ne kvarim zadovoljstvo daljim prepričavanjem - go ahead i pripremite maramice za brisanje suza (mislim od smeha).

Strategija za smanjenje siromaštva II

Razni su vidovi državne borbe sa Siromaštvom. U Srbiji, kao što rekoh nedavno, protiv njega operišu nadrealisti, dadaisti, postmodernisti i hipermodernisti uz pomoć društava za bratimljenje građana Kanade i Srbije (ma, da nije to opaka kičinerska dijaspora izlobirala?)...

Elem, može i drugačije. Čarobna reč redistribucija obično prva padne na pamet. Tako Economic Policy Institute pokušava da nas šokira postojanjem drastične razlike između prihoda siromašnih i bogatih, i to naravno, u SAD i Redistributivnim Carstvima kao što je npr. Švedska. I stvarno, ne možete da se ne šokirate kada vidite da u SAD siromašni (10% populacije sa najnižim prihodom) imaju samo 39% prosečnog prihoda (merenog medijanom, za statističke cepidlake) dok 10% najbogatijih prima 210% od tog prosečnog nivoa. Dovoljno da se zaprepastite. Još ako se kaže da u Švedskoj taj odnos iznosi 38% prema 113%, odmah pomislite kako su razvejane sve vaše sumnje u koeficijent Gini i slične omiljene mere boraca za socijalnu pravdu.

Ako stvar, pak, pogledate na drugi način, kao što su to učinili Johan Norberg (u linkovanom tekstu) ili Tim Worstall ispada da, realno, siromašni u Švedskoj (ili Finskoj) imaju 1% manje od siromašnih u SAD (naravno, razlike u kupovnoj moći su uzete u obzir). Dakle, neke realne individue dobijaju manje u Hramu Pravedne Švedske...Socijalni inženjeri, gde je zapelo?

Skandalozno!

Političari hoće da tuđim novcem grade stanove koje će kasnije proizvoljno dodeljivati. Komentari na B92 ovog puta veoma ljutiti. Ako ništa drugo čini mi se da se javno mnjenje polako menja u dobrom smeru.