Pages

16 November 2010

Kad država uvodi red

Dok je haos carevao taksi prevozom do i od aerodroma, dok su taksisti postavljali zbunjujuće matematičke probleme prilikom davanja popusta i dok je sve bilo raznobojno šareno i neumiveno, sa aerodroma bih stigao do kuće za manje od hiljadu dinara. Morao sam samo da uložim gram pameti i uključim tri vijuge da se ne vozim taksi vozilima u kojim vozači imaju pre njuške nego face.

Od kako je država uvela red ista relacija će me koštati 2.000 dinara. Zaključak se nameće sam, suzdržavam se da ne psujem na blogu.

Cenovnik

Ako je verovati prognozi koliko će novca dobiti građani Srbije, a da za to ne moraju ništa da urade, tržišne vrednosti porodičnog srebra su:

Elektroprivreda Srbije 6,4 milijardi EUR
Telekom 2,5 milijardi EUR
Aerodrom Beograd do 0,16 milijardi EUR

Što je babi milo, babi se i snilo. Snevanje realnije nego pre tri godine, ali teško će ići. Ako investitori samo malo priupitaju Ruse kako naši stručnjaci vode državne firme i štimaju podatke i ako se na to dodaju skriveni troškovi koji čekaju investitore, neće tu biti novca ni da se ljudski dobiju jedni izbori. Ako za tim uopšte ima i potrebe.

Kada država menadžeriše

Šta uradi javno preduzeće kada ga mrzi da naplaćuje svoja potraživanja? Jednostavno, odere još malo one koji redovno plaćaju centralno grejanje.

Šta dobijemo kada država potiše strateški ugovor? Najskuplji gas, naravno.

Sve više razumem one koji osim TV pretplate odluče da krenu u sličnom pravcu u još nekim oblastima. Ne daj Bože da je neka privatna kompanija ovako nešto uradila.

Mleko

Nisam hteo da komentarišem sudsku odluku kojom se presuđuje da je Zulum Milk ZIF hajduk bez premca. Ali eto jedna Mikica, me natera da pišem. Elem, žena kaže da se njoj isplati da proizvodi mleko po postojećim zulumćarskim cenama. Kako vidim iz same izjave, žena zna i u pare i u kantar, radne etike ne nedostaje, a postojeće premije i ponešto subvencionisane kamate na kredite su joj više nego dovoljna pomoć. Slične stvari sam čuo i od Zulum Milk, u narodu poznatom i kao Salford. Kako žena kaže, rade ozbiljno, ali bez mehanizacije, pa je za pretpostaviti da veće mehanizovane farme treba da budu i ponešto produktivnije. Istina je i da naša država svojom politikom subvencija ne forsira ni jedno ni drugo, budući da premije plaća prema broju grla, a ne prema proizvedenom mleku, valjda da bi očuvala autoktoni genetski materijal i ruralni stil života.

Kako nas ovo vraća na Zulum Milk ZIF, ostaje mi nejasno zašto je on koristio prakse koje su dovele do toga da ima probleme da dođe do ključne sirovine, a što može voditi jedino padu profita, a posledično i padu vrednosti Imleka (Novosadska mlekara included) & Suboticke mlekare. A te mlekare su upravo kupljene da bi se prodale skuplje nego što su plaćene. Biće da ni Zulum Milk ni Mikica ne znaju svoj posao...