Pages

12 July 2011

Rezultati fiskalnog stimulusa u SAD

Ovo je iz poslednjeg izveštaja predsednika SAD:
Pomoću procena efekata ekonomskih multiplikatora, što je uobičajen način da se procene efekti zakonodavstva, stimulus je dodao ili spasao nešto manje od 2.4 miliona radnih mesta - privatnih ili državnih - uz trošak od 666 milijardi dolara.

Šta iz ovoga vidimo?

1. Prvo treba reći da je ovo račun samih predsednikovih ekonomista, koji su i dizajnirali stimulus. Ako je pristrasan, pristrasan je u korist stimulusa.

2. Obamina administracija još uvek koristi "dodao ili spasao" frazu kada govori o efektu stimulusa na radna mesta. Pošto stimulus ustvari nije uopšte povećao neto zapošljavanje, ovi ekonomisti rade sa pretpostavkom da bi u nedostatku ovog stimulusa veliki broj radnih bio izgubljen u nastavku krize. Onda se ta radna mesta, koja bi po veoma slobodnoj pretpostavci bila izgubljena a nisu, računaju kao navodno spašena uz pomoć stimulusa.

3. Izveštaj računa i privatna i državna javna mesta. U zemljama sa manje visoke nauke a više zdravog razuma, kreiranje državnih radnih mesta se zove udomljavanjem partijskih službenika i ne računa u povoljne efekte državne politike.

4. I konačno, uz sve to, ako se iznos stimulusa podeli sa brojem ovako stvorenih, pravih i pretpostavljenih, stvorenih i "sačuvanih", privatnih i državnih, radnih mesta, dobija se čitavih $278.000 potrošenih po radnom mestu. Za te pare su mogli da dovedu Fiat Ferari. Ili još bolje, da kupe po jedan svakom radniku koji je dobio ili sačuvao radno mesto u privatnoj ili državnoj službi.

Da li je ovo kraj kejnzijanizma? Da li ovi rezultati obeshrabruju kejnzijance? Ne. Prema Krugmanu, De Longu i drugima, sve ovo se dešava jer stimulus nije bio dovoljno veliki. Sa još većim stimulusom rezultati bi nekako bili potpuno drugačiji. Krugman je, po receptu nepokolebljivih komunista posle pada Berlinskog zida, nedavno napisao da kejnzijanizam nije uspeo jer nikada nije ni pokušan.