Pages

21 January 2008

Prljava kampanja

Najavljuje se prljava kampanja u drugom krugu predsedničkih izbora. Pitanje je šta to tačno znači, ali verovatno pod time podrazumevaju da kandidati neće ukazivati na svoje prednosti, nego pre svega na mane protiv-kandidata.

Što me je podsetilo na knjigu koju sam pročitao pre izvesnog vremena, a koja se zove "In defense of negativity: attack adds in presidential campaings", a napisao ju je John G. Geer, profesor na Vanderbiltu. On u knjizi analizira sve TV spotove u američkim predsedničkim izborima u periodu od 1960. do 2004. godine i dolazi do zaključka da su negativni spotovi mnogo informativniji i tačniji, pa samim tim i korisniji, nego pozitivni. Po njemu, pozitivna kampanja je prepuna opštih mesta, sumnjivih obećanja i izbegavanja suočavanja sa pravim problemima. Sa druge strane, međusobna napadanja omogućavaju biračima da zaista procene ko se zašta zalaže i šta želi. Meni to deluje tačno i potpuno logično.

Što se Srbije tiče, najveća Tadićeva prednost u ovim izborima je Nikolićeva prošlost. Ukazivanje na nju se možda može smatrati "prljavom kampanjom", ali bih ja to prosto smatrao podsećanjem.

Za koga su glasali liberali?

Gledajući rezultate izbora, dva su moguća zaključka:
1) Srbija nema liberale
2) LDP sa Čedom na čelu zbog nečega ne uspeva da prikupi glasove liberala

Istraživanje javnog mnjenja Stratedžik marketinga, kaže da oko 27% ljudi u Srbiji smatra da je nezavisnost Kosova u sadašnjim granicama poželjna ili podnošljiva. Druga istraživanja kažu da 30% građana misli da je nezavisnost Kosova u sadašnjim granicama ili uz podelu na srpski i albanski deo najpravednije rešenje. Oko 23% Srba je za ulazak u NATO. Razna istraživanja o poželjnosti EU integracija po pravilu govore da 70-85% ljudi misli da je to smer u kojem treba ići, a izručenje ratnih zločinaca u poslednje vreme podržava oko 50% građana.

Samo jedna stranka se zalaže sa sve ove stvari. Ako ta stranka i njen kandidat i uz određenu medijsku podršku i skupu kampanju prikupe jedva 5-6% glasova, to znači da je problem u njima. Ne u narodu i u idejama, nego u kandidatu i stranci. Najverovatnije je da jedan
deo građana koji se načelno slaže sa ideolgijom LDP-a nerado glasa za Tadića, a drugi deo ne izlazi na izbore.

Kako izgleda na sajtu, LDP je proglasio pobedu. To je radio i SPO posle svake Vukove kandidature. Ako LDP namerava da postane stranka, onda posle ovog rezultata mora da sedne i razmisli zašto propušta da prikupi svoje prirodne glasače. Možda neko od njih misli da je Srbija u mraku, da bi svi da kriju Mladića, ratuju za Kosovo, ulaze u savez sa Rusijom -- ali brojke govore da to nije slučaj. Šta će Glavni odbor uraditi sada?

Rezultati predsedničkih izbora

Iako su rezultati manje-više očekivani, moram priznati da nisam veliki optimista po pitanju drugog kruga. Prosto mi je teško da vidim dodatnih 15% biračkog tela, koliko Tadiću treba za pobedu, ako ne počne da još više podilazi Veljinim biračima.

Osnovni Tadićev problem je što mora dodatne birače da traži i levo i desno. Teško je, ako ne i nemoguće, napraviti kampanju koja će biti privlačna i Čedinim i Veljinim biračima. Nikolić, sa druge strane, treba samo da ponavlja ovo što je i do sada pričao i da pokupi najveći broj Mrkonjićevih i dovoljan broj Veljinih birača.

Matematika je tu prilično jasna. Od Čedinih i Pastorovih 8% jedan deo će apstinirati, tako da Tadić možda može da računa na 6-7%, ako bude pričao njihovu priču. Ako bude prilagodio priču Veljinim biračima (što će verovatno morati), onda sumnjam da može od Čede i Pastora da dobije više od 4-5%. A time se tek izjednačio sa Nikolićem.

Što se Mrkonjića tiče, većina će glasati za Nikolića, tu nema dileme, što mu daje nekih 5-6% prednosti u odnosu na Tadića. Tadiću znači treba da Veljini glasaju 3:1 u njegovu korist (što CeSID smatra realnim), plus da pokupi glasove ostalih malih kandidata (2% ukupno), ili da oni makar ne odu Nikoliću. Meni se čini da je to vrlo, vrlo teško.

Međutim, Tadić ima jednu ogromnu prednost u odnosu na Nikolića - njegova stranka je na vlasti, pa samim tim može da obećava sve i svašta. Šta tačno može da uradi i/ili obeća kako bi pobedio na izborima? Prvo, mislim da će morati da pristane na dil sa Rusima (DSS-om), ne toliko zbog podrške Velje i Koštunice, koliko zbog toga što time možda dobija priliku da se slika sa Putinom. Druga stvar koju može da uradi je da obeća penzionerima (PUPS-u) šta god da traže. Koliko mi se čini, oni bi bili zadovoljni obećanjem da će prosečna penzija iznositi 70% prosečne plate, a možda bi insistirali i na promeni formule za usklađivanje penzije, ne znam. Vrh SPS-a može da kupi upravnim odborima (Ivica Dačić bi rekao - "da se prema SPS-u ophodi sa poštovanjem"), ali je pitanje koliko će to uticati na birače SPS-a. Treća stvar koja bi mu sigurno pomogla, ali na koju ne može direktno da utiče, je da se potpiše SAA sa Evropskom unijom, što bi mu pomoglo sa Čedinim, ali verovatno po malo i sa Veljinim biračima.

U suprotnom, stvarno ne bih voleo da se nađem u svojoj koži za dve nedelje. Sve ću nekako da preživim, osim Vučićevog likovanja.