Pages

05 October 2007

Siromašni ste jer ste lenji i imate mnogo dece

Knjiga A Farewell to Alms (doviđenja milostinji) Gregory Clarka se bavi starom temom, zašto su neke države postale bogate a druge nisu, i nudi novo objašnjenje. Već smo imali jedan post na temu bogatstva naroda.

Clark tvrdi da kultura ima veću ulogu prilikom ekonomskog razvoja nego institucije. Na primer, kaže da se Evropa prva razvila (pre industrijske revolucije) ne zbog svojih institucija već zbog loše higijene, pogotovu u gradovima. Kao posledica higijene Evropa je imala veću smrntost a veća smrtnost znači podelu bogatstva na manje ljudi, odnosno veće bogatstvo u proseku. Ovo je prvi primetio Thomas Malthus (Malthusian trap). Clark primećuje da je ovaj problem trenutno aktuelan u podsaharskoj africi, koja zbog rasta populacije ne uspeva da se ekonomski razvije, čak naprotiv. To mu je i osnova kritike međunarodnih organizacija koje rade na razvoju Afrike, za koje kaže da leče simptome a ne i uzroke (čak i da radom na smanjenju smrtnosti upravo sprečavaju ekonomski razvoj).

Clark tvrdi da je kvalitet radne snage osnovni preduslov ekonomskog razvoja. Opet nudi primer Afrike u kojoj velike firme ne rade outsourcing. Čak pominje kako neke kineske firme koje su otvorile proizvodnju u Africi zbog jeftine radne snage sada uvoze kineske radnike. Tvrdi i da se Indija nije razvila početkom 19. veka iako je Engleska uvela institucije a engleske firme počele da otvaraju fabrike, koje su bile neuspešne upravo zbog slabe produktivnosti. Po njemu je outsourcing privremeni fenomen i da će bogatstvu razvijenih zemalja najveća konkurencija biti druge razvijene zemlje, ne i zemlje gde je radna snaga jeftina.

Koliko sam ja shvatio činjenica da Clark umanjuje značaj institucija (prevashodno vladavine prava i slobodne trgovine) prilično ljuti libertarijance. Ja se ne slažem sa Clarkom jer zaista mislim da su institucije neophodne za razvoj. Ipak, u manjoj meri, jasno mi je da i kulturološki faktori imaju neku ulogu. Recimo nije mi teško da predpostavim da su neki ljudi manje lenji od drugih koliko god to bilo politički nekorektno. Sa druge strane možda grešim, u svakom slučaju sa zadovljstvom ću da pratim dalju raspravu.

Knjiga nudi zaista sjajne grafikone i analize bogatstva u poslednjih hiljadu godina, što i predstavlja osnovu svih njegovih zaključaka. Ja je još nisam pročitao ali je na internetu dostupno dosta pregleda ovde, ovde i ovde. Knjiga može da se naruči ovde.

Smešno ili tužno?

O uslovima za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju:

1. "Potpisa neće biti sve dok se Mladić ne nađe u Hagu ili Srbija ne dokaže da se on ne nalazi na njenoj teritoriji"

2. "Crna Gora (će potpisati) već sredinom meseca, ukoliko se u međuvremenu obezbedi prevod sporazuma na bugarski i rumunski jezik"

Ron Paul, ponovo

Pisali smo već (ima i ovde) o jednom od kandidata za predsednika Amerike, libertarijancu Ronu Paulu.

Za sve je veliko iznenađenje da je samo u trećem kvartalu 2007. godine prikupio preko 5 miliona dolara za svoju kampanju, što je približno iznosima koji su sakupili Edwards, Biden, McCain ili Thompson. InTrade ga i dalje drži na oko 2.5% šanse da postane predsednik, što je relativno malo (Giuliani, prvi među Republikancima, ima oko 16% šansi).

Mislim da će taj procenat samo da raste. Velikom delu Amerike je muka i od Demokrata i od Republikanaca. Koliko sam ja video, ljudi tamo često glasaju isključivo iz revolta i mržnje prema drugoj strani. Treći kandidat, neko ko nudi radikalno drugačiju politiku i od jednih i od drugih može da računa na značajan broj glasova.

Ja, naravno, ne očekujem da on postane predsednik. Ali, ako će Hillary u svakom slučaju biti izabrana, onda mi ne smeta da Paul uzme Giulianiju, Thompsonu ili Romneyu glasove. Bar će naterati Republikance da stave prst na čelo.