Pages

14 July 2015

Štednja

Ovu reč treba zabraniti ili je u najmanju ruku, kao što je Šojble hteo da uradi Grčkoj, privremeno, na pet godina, izbaciti iz upotrebe.

Još od makro debata od 2009. naovamo o politikama štednje protiv politika rasta, svašta se podvodi pod "štednju". Povećanje poreza i smanjenje državne potrošnje se recimo jednako računaju kao štednja. To ima smisla samo u kejnzijanskoj, uvek kratkoročnoj i uvek makroekonomskoj matrici, koja kao glavnu polugu u ekonomiji vidi agregatnu tražnju. Pošto bilo kakvim smanjenjem budžetskog deficita -- smanjenjem državne potrošnje i povećanjem poreza jednako -- vi smanjujete ukupnu potrošnju, obe politike se rutinski podvode pod štednju.

Međutim, ako posmatrate stranu ponude, razmišljate bar malo dugoročnije i uključute podsticaje na mikro nivou, onda vidite da su povećanje poreza i smanjenje potrošnje dosta različite stvari. Povećanje poreza destimuliše ulaganja i ponudu uopšte, dok smanjenje državne potrošnje može u kontekstu atmosfere reformi i jačanja poverenja pozitivno uticati na nju. Dve politike tako imaju suprotne efekte, ali se obe nazivaju štednjom.