U ovom trenutku poreski obveznik Kalifornije plaća oko 10 miliona dolara godišnje za oko 160 nastavnika u javnim školama da - ne rade ništa! Ovi nastavnici su suspendovani zbog raznih prekršaja i proglašeni privremeno nepodobnim za nastavu. Ali, pošto je reč o visoko-sindikalizovanoj delatnosti, nije tek tako lako otpustiti zaposlenog. Najveći deo njih vodi višegodišnje sudske sporove, i za to vreme prima punu platu kao da radi! Recimo, jedan je pod sporom od 2002 godine i dobija godišnje 68 000 dolara plus beneficije, a apsolutno ništa ne radi!
Zamislite samo kako će Amerika procvetati kad se putem novog, orvelovski naslovljenog, zakona o "slobodnom izboru zaposlenih", sindikalizam proširi još mnogo više.
07 May 2009
Kriza Richarda Posnera
Kategorija:
Monetarna politika
U tekstu pod naslovom "Kriza kapitalizma" Richard Posner objašnjava kako je labava monetarna politika američke centralne banke dovela do kreditnog sloma, i to naziva "krizom kapitalizma". Meni više zvuči kao kriza Posnerovog logičkog zaključivanja...
Začin na celu tu budalaštinu o "krizi kapitalizma" predstavlja majka svih levičarskih budalaština, priča o deregulaciji finansijskih tržišta kao ključnom preduslovu krize. Naime, nije samo problem u centralnoj banci, nego u spoju njenih inflatornih grešaka sa deregulacijom. Ali, da ludilo bude potpunije, Posner pod kobnom deregulacijom ne misli samo na ukidanje Glass Steagalovog zakona, već pogledajte na šta:
"Before deregulation banks were forbidden to pay interest on demand deposits. This gave them a cheap source of capital, which enabled them to make money even on low-risk short-term loans. Competition between banks was discouraged by limits on the issuance of bank charters and by (in some states) not permitting banks to establish branch offices. And nonbank finance companies (such as broker-dealers, money-market funds and hedge funds) did not offer close substitutes for regulated banking services."
Zdrav bankarski sistem po Posneru tako podrazumeva administrativno ograničenje konkurencije među bankama, zabranu plaćanja kamata na neoročene depozite i zakonsku zabranu otvaranja filijala u raznim delovima zemlje! Samo nam nije objasnio zašto su stotine američkih banaka propale tokom Velike depresije i tokom Savings and Loans debakla sa svim ovim ograničenjima na snazi, dok u Kanadi nije propala ni jedna ni tokom Velike Depresije ni posle, bez ijednog od tih ograničenja? A istovremeno nikad nije postojala ni zabrana povezivanja različitih aktivnosti unutar banke koju je sadržavao voljeni Glass-Steagalov zakon (naprotiv sve kanadske banke su tradicionalno "finansijski supermarketi" koji ujedinjuju investiciono, komercijalno bankarstvo, osiguranje i mnoge druge stvari).
Začin na celu tu budalaštinu o "krizi kapitalizma" predstavlja majka svih levičarskih budalaština, priča o deregulaciji finansijskih tržišta kao ključnom preduslovu krize. Naime, nije samo problem u centralnoj banci, nego u spoju njenih inflatornih grešaka sa deregulacijom. Ali, da ludilo bude potpunije, Posner pod kobnom deregulacijom ne misli samo na ukidanje Glass Steagalovog zakona, već pogledajte na šta:
"Before deregulation banks were forbidden to pay interest on demand deposits. This gave them a cheap source of capital, which enabled them to make money even on low-risk short-term loans. Competition between banks was discouraged by limits on the issuance of bank charters and by (in some states) not permitting banks to establish branch offices. And nonbank finance companies (such as broker-dealers, money-market funds and hedge funds) did not offer close substitutes for regulated banking services."
Zdrav bankarski sistem po Posneru tako podrazumeva administrativno ograničenje konkurencije među bankama, zabranu plaćanja kamata na neoročene depozite i zakonsku zabranu otvaranja filijala u raznim delovima zemlje! Samo nam nije objasnio zašto su stotine američkih banaka propale tokom Velike depresije i tokom Savings and Loans debakla sa svim ovim ograničenjima na snazi, dok u Kanadi nije propala ni jedna ni tokom Velike Depresije ni posle, bez ijednog od tih ograničenja? A istovremeno nikad nije postojala ni zabrana povezivanja različitih aktivnosti unutar banke koju je sadržavao voljeni Glass-Steagalov zakon (naprotiv sve kanadske banke su tradicionalno "finansijski supermarketi" koji ujedinjuju investiciono, komercijalno bankarstvo, osiguranje i mnoge druge stvari).
Nije baš tako jednostavno
Kategorija:
Porezi
Dušan Telesković u današnjoj Politici kaže da bi država češće morala da postavlja pitanje "Odakle ti pare?" Kaže da je to jednostavno uraditi - vidiš kako neko živi, proveriš koliki je prihod prijavio za prošlu godinu, pa ako se proceni da prijavljeni prihod ne omogućava takav život, to znači da je taj neko utajio porez.
Međutim, sve to ni izbliza nije tako jednostavno, jer uopšte nema razloga da se tvrdi da prihodi na nivou godine moraju da budu veći od rashoda. Naime, rashodi mogu da budu daleko veći od prihoda, ako trošiš na teret prethodnih godina (ako trošiš ušteđevinu) ili na teret budućih godina (ako si uzeo kredit koji ćeš otplaćivati u budućnosti).
To što neko ima platu 500 evra, a živi u stanu čiji zakup košta 5.000 evra, jeste indicija, ali svakako ne i dokaz utaje poreza, jer možda troši pare koje je zaradio pre 20 godina. A tome je veoma teško ući u trag.
Međutim, sve to ni izbliza nije tako jednostavno, jer uopšte nema razloga da se tvrdi da prihodi na nivou godine moraju da budu veći od rashoda. Naime, rashodi mogu da budu daleko veći od prihoda, ako trošiš na teret prethodnih godina (ako trošiš ušteđevinu) ili na teret budućih godina (ako si uzeo kredit koji ćeš otplaćivati u budućnosti).
To što neko ima platu 500 evra, a živi u stanu čiji zakup košta 5.000 evra, jeste indicija, ali svakako ne i dokaz utaje poreza, jer možda troši pare koje je zaradio pre 20 godina. A tome je veoma teško ući u trag.
Subscribe to:
Posts (Atom)