Pages

16 December 2008

Problemi sa Blagojevićem

New York Times piše da slučaj protiv Milorada Blagojevića nije tako jak kao što se u prvom trenutku učinilo. Naime, izgleda da nema ničeg nezakonitog u tome da čovek priča sa svojim saradnicima o tome kako će skupo prodati svoju odluku o budućem senatoru iz Illinoisa. Ja sam, kada je ta "afera" pokrenuta, mislio da su oni njega snimili kako direktno od nekoga traži pare. Međutim, izgleda da je on o traženju para samo razgovarao sa svojim saradnicima.

U svakom slučaju, legalno ili ne, njegova politička karijera je verovatno završena.

Ovaj tekst me je podsetio na post Davida Hendersona na Econlogu od pre neki dan, u kojem kaže da je ljudima u celoj priči zasmetao Blagojevićev rečnik, a ne suština priče. Slične stvari (ja tebi - ti meni) se u politici rade svakodnevno, pa se ipak ljudi retko skandalizuju. Kao primer, Henderson navodi Obamu.

Navodno, neposredno pošto je Obama postao senator 2005. godine, njegova supruga Michelle je unapređena u potpredsednika bolnice pri Čikaškom univerzitetu, nakon čega joj je plata porasla sa oko 120, na oko 315 hiljada dolara godišnje. Tri godine kasnije, Obama je, kao predsednički kandidat, tražio da se iz saveznog budžeta isplati milion dolara istoj toj bolnici.

Koja je tačno razlika između "zaposli mi ženu, pa ću da te imenujem za senatora" i "unapredi mi ženu, pa ću da ti dam pare"? Izgleda da se svodi na to što je Blagojević bio eksplicitniji, a i mnogo je psovao.

Napredak u Iraku

Na primeru gađanja Buša cipelom vidi se da je Irak po nekim pitanjima napredovao. Zamislite da je isti novinar umesto Buša gađao Sadama. Da li bi i onda televizijske stanice danima zahtevale njegovo puštanje, ljudi protestvovali i svi ispitanici na ulici slobodno davali svoje mišljenje o temi za televizijske kamere. Da li bi i onda iračka vlada razmišljala samo o mogućnosti da pokrene krivični postupak protiv izgrednika?

Blistavi um

Mislio sam da se John Nash nikada nije oporavio od šizofrenije, ali ne samo da jeste nego je u međuvremenu postao veliki zagovornik zlatnog standarda i kritičar standardne kejnzijanske makroekonomije. Nash je ekonomistima poznat iz Nashove ravnoteže, osnovnog koncepta u teoriji igara, a široj javnosti iz filma Blistavi um sa Russelom Croweom. Kao matematičar je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju zbog doprinosa teoriji igara, ali je istovremeno dugi niz godina patio od teškog oblika šizofrenije. Sada me iznenadilo kad sam video da se u poslednjih nekoliko godina oporavio i evo pre neki dan održao govor u kojem kritikuje kejnzijanizam i govori o prednostima zlatnog standarda.