Pages

09 July 2007

Nagradno pitanje

...ako se navučete na ovaj blog, kao ja i mnogi drugi, trebaće vam duži dan ne samo da pratite događanja na blogu nego i da razmišljate o njegovim porukama.

Pogodite o kojem se blogu radi. Autor je Goran Živkov, ostatak teksta je ovde.

Tuk tuk

Čitajući tekst o povećanju cena taksi usluga u Beogradu, koje neki gradski sekretarijat još nije odobrio, setio sam se zaječarskih taksista. Negde sam davno čitao kako u Zaječaru taksisti sami određuju cene, i da su zbog slobodnog tržišta one najniže u Srbiji. Da li je to tačno ili nije, nisam siguran.

U svakom slučaju, sada sam naišao na novu informaciju. SO Zaječar pokušava da uvede red u ovu oblast. Opština je odlučila da Zaječar treba da ima samo 10 taksista u centru. Taksi mesta (dozvole) će prodavati licitacijom. Kako Zaječar ima 50 taksista ova ideja im se nije svidela pa niko nije učestvovao na licitaciji. Rezultati ove katastrofalne odluke, ukoliko se sprovede, biće:
  • više cene taksi usluga - gube građani
  • manje taksi vozila - gube građani i taksisti
  • prihod od licitacije - dobijaju političari
Doduše ni taksisti u Zaječaru nisu cvećke, barem na osnovu ovog članka. Žale se na divljake(valjda po ugledu na beogradsku taksi mafiju) iako, čini mi se, su tek odskora i oni dobili neke dozvole. Rešenje je potpuna deregulacija ovog tržišta. Može da vozi ko hoće i da naplaćuje koliko hoće. Rezultat bi bio više vozila i niže cene. Kao u Pnom Penu. Ovde čovek jednostavno ne može da ide pešice.

Snupijeva prava

Miloljub iz Latkovića je dobio tri meseca uslovno jer je sa predumišljajem ubio komšinicinog psa i vukao ga kolima 10 kilometara. Ja volim životinje i ovakve vesti mi smetaju.

Međutim, većina libertarijanaca ne veruje da životinje imaju prava. Na primer Tibor Machan kaže, životinje nisu racionalna bića, ne mogu da odgovaraju za svoje postupke, ne mogu da se izvine ili da osećaju krivicu i zato nemaju prava. Otprilike.

Dejvid Graham, takođe libertarijanac, odgovara da i bebe spadaju u istu kategoriju pa imaju prava. Kod beba se očekuje da će postati racionalna jednog dana, pa taj argument pada u vodu. Ali Devjvid dodaje da bebe koje su u komi iz koje se neće probuditi, ili mentalno retardirani ljudi takođe imaju prava a nikada neće biti racionalna bića. Konačni odgovor na ovaj argument je da ljudi i životinje nisu isto.

Dejvid ne traži mnogo. Smatra da bi bilo ok dati životinjama negativna prava, odnosno pravo na život. Ne i pozitivna kao što su pravo na obrazovanje ili medicinsku negu. Možda to zvuči ok za kućne ljubimce ali nikako za domaće životinje koje se uzgajaju zbog prehrane.

Ja mislim da životinje jedino mogu da imaju prava kao imovina svog vlasnika. Po tom osnovu bi Miloljub onda mogao biti kažnjen. Ovaj koncept nažalost ne pokriva recimo pse lutalice i nije savršen, ali mislim da ne postoji bolje teorijsko rešenje od ponuđenog. Drugim rečima Snupi je bezbedan ali Lunja mora da se čuva sam.

Konkretno, SPS

Seljačetu stipendija, rehabilitacija Narodno-oslobodilačke borbe i ukidanje 48 sati svadbe je program Rajka Baralića, poslanika SPS predstavljenog u današnjem Danasu.

Niko ne brine o seljačkoj siročadi i zato su neophodne stipendije. Slažem se, ako je seljače vredno i bistro treba da dobije stipendiju, ali ne od poreskih obveznika kako predlaže Baralić, već iz privatnih fondova. Te stipendije ne bi trebalo ograničavati vrednoćom ili intiligencijom, svi treba da ih dobiju. Protiv rehabilitacije NOB nemam ništa protiv. Neka gospodin Baralić osnuje privatni fond ili udruženje i neka rehabilitije i Lenjina ako hoće. Može da ukine i 48 sati svadbu a i RTS u čijem programskom odboru sedi.

Ja sam mislio da ljudi koji se bave nacionalnom politikom imaju veće planove. Stvarno ne razumem zašto su ljudi glasali za SPS.

Nekim ljudima ne možeš nikad da udovoljiš

Meni stvarno nije jasno kako neki ljudi ne dobiju otkaz. Najnoviji primer je panična vest da se pšenica "prekomerno izvozi". Do juče je problem bio preveliki uvoz, sada je problem preveliki izvoz. Genijalci iz Privredne komore se žale da sada izvozimo, a pred sledeću žetvu ćemo da uvozimo pšenicu po "tri puta višoj ceni". Da sam ja predsednik Privredne komore, onaj ko je izašao sa ovakvom glupošću bi dobio otkaz. Takođe, onaj ko je preneo ovakvu vest treba da razmisli da li ima makar gram mozga u glavi.

Reći da će cena pšenice da skoči tri puta za godinu dana, a da će profesionalni trgovci pšenicom (ljudi koji od toga žive) da sada svejedno izvezu pšenicu govori o nekompententnosti i nepoznavanju tržišta epskih razmera.

Cena pšenice zaista varira u toku godine. Najniža je neposredno posle žetve (kad je ima najviše), a najviša je neposredno pre žetve (kad je ima najmanje). Međutim, to je tako svake godine. Zato su mnogi ljudi (ja ih poznajem barem nekoliko) napravili silose za skladištenje. Pšenica je zgodna jer se ne kvari i može lako da se skladišti. Činjenica da je profesionalci svejedno izvoze, govori o tome da ne procenjuju da će cena mnogo da skoči do sledeće žetve. Znači, sada se ne isplati uzeti kredit od banke sa kamatom od 10%, kupiti pšenicu, držati je i prodati za godinu dana. Ako je tako, onda cena neće biti viša od 10% plus troškovi skladištenja, što je svakako mnogo niže od 200%.

dr Pera Ždera

Svima je poznat slučaj dr Miodrag Stojković. Stručnjak koji već godinama pokušava da otvori bolnicu za vantelesnu oplodnju u Leskovcu novcem poreskih obveznika.

Uglavnom, nemam ništa protiv dr Stojkovića. Njegovo je da traži, na vlastima je da ga odbiju. Lokalna vlast u Leskovcu se, nažalost, baš potrudila da mu udovolji. Stavili su celu zgradu pod hipoteku da bi njemu podigli kredit. Stanovnici opštine su uložili 640,000 evra da bi čovek mogao da radi privatni biznis. I još su srećni što se dr nije naljutio i otišao u Španiju, pa mu se izvinjavaju za odlaganje. Šta je sledeće? Sagradiće mu hacijendu i uvoziti sangriju, da se oseća k'o u Barseloni? Bizarno čak i za zemlju ćevapa.

Zašto ne volim makroekonomiju

Ekonomista Goran Nikolić:
Spoljni dug iznosi 20,2 mlrd. dolara (od toga spoljni dug privatnog sektora iznosi čak 11,8 mlrd dolara), što je blag rast u odnosu na kraj 2006...
Privatni dug, iako ne opterećuje budžet, posredno utiče na platni bilans i stanje deviznih rezervi kao i monetarnu i kursnu stabilnost.

Što bi rekao Stiv Pejović, razlika između mikro i makro ekonomije je što makro ne postoji. Važno je samo šta pojedinci odlučuju i kako pojedinci ostvaruju svoje ciljeve. Kakve se cifre dobiju kada se sve to sabere u nekakvu agregatnu makroekonomsku veličinu ustvari nije bitno ni za kog pojedinca. Za koga je važno što je privatni spoljni dug porastao? Samo za one koji su dužni. Nema nikakvog smisla sabirati privatne dugove za celu zemlju. Slično je i sa uvozom i izvozom. Koga tačno pogađa što je zbir uvoza manji ili veći od zbira izvoza? To nema smisla sabirati.

Makroekonomija nije ni postojala dok ekonomisti nisu počeli da se mešaju u privredu. Makroekonomiju je izmislio Kejnz. Sada, sa državnim mešanjem takvo kakvo je svuda, moramo pratiti veličine kao što su državna potrošnja, inflacija ili nezaposlenost na agregatnom nivou. Ali sabiranje posledica privatnih odluka kao što su zaduživanje ili trgovina često dovodi do veće štete nego koristi. Kad ekonomisti jednom saberu, političarima lako padne na pamet da tu nešto treba ispravljati.

Cena struje

Aleksandar Popović:
MMF neće određivati cene, barem ne dok sam ja ministar.

Pa da, cene će određivati sam ministar. Sve dok su cene planske, nije ni važno ko ih određuje, promašiće obavezno. Ali kada bih morao da biram, svakako bi to bio MMF, a ne političari.

Ali zanima me zašto Popović uopšte ima ovakav stav o MMF-u. Šta je to MMF Srbiju pogrešno savetovao? Deluje kao neko ko je pročitao par Stiglitzovih kolumni i sada misli da je shvatio sve o ekonomiji.