Pages

08 January 2015

Jesam li ja Charlie?

Za ubistva, naravno, nema opravdanja. Nadam se da će kukavice koji su mitraljezima krenuli na nenaoružane novinare brzo naći i još brže kazniti.

Cela Evropa se sada mobiliše i staje na stranu karikaturista uz memu Je suis Charlie: svi smo mi sada Charlie jer smo ujedinjeni u odbrani slobode govora i izražavanja. 

Meni, međutim, nije sasvim jasno šta se tačno misli pod ovom parolom. Ako se misli na slobodu govora, ona u ovom slučaju uopšte nije tema. Nesporno je da karikaturisti imaju pravo da crtaju šta god hoće. Nesporno je da ne treba da postoji zakon koji im to zabranjuje. Ali niko takav zakon nije ni predložio niti se o tome uopšte govori. 

Ako parola podrazumeva podršku Charliejevom crtanju ovakvih karikatura, onda to postaje sporno. U civilizovanom svetu vređanje nije zabranjeno, ali se ne podržava. Pri tom, šta je vređanje a šta nije civilizovan svet prepušta uvređenom da utvrdi. U Americi je, recimo, nepojmljivo izgovoriti n-reč, uvredljivu za crnce. Nije zabranjeno, ali ako to uradite čeka vas ozbiljna društvena izolacija. Mnogi pritom primećuju da međusobno afrički Amerikanci, naročito mlađi ljudi, jedni druge zovu upravo tom rečju. To onda navodi na pitanje kako je moguće da oni sami za sebe koriste tu reč, ali ako belac to isto izgovori onda to za njih bude najveća moguća uvreda? Odgovor na ovo pitanje je -- nije tvoja stvar da raspravljaš šta nekog vređa. Ako pojedinca ili grupu neka reč vređa, to je kraj rasprave. Nemoj tu reč da koristiš. Nije lepo. 

Vrlo je slična situacija u Srbiji, gde Albance neki zovu Šiptarima. Albanci to ne vole, ali mi to racionalizujemo opravdanjima kao što su to da i oni sami sebe tako zovu ili da se to isto tako kaže na albanskom. Civilizovani kriterijum je isti -- ako njih to vređa, onda ja nemam šta dalje da raspravljam zašto i kako. Jednostavno, ne zovem ih tim imenom. 

Crtači Muhamedovih karikatura, danski, francuski i drugi, ovaj civilizacijski kriterijum ne prihvataju. Opet, njihovo legalno pravo je da ga ne prihvate; baš kao što je vaše legalno pravo da koristite n-reč ili kažete Šiptar. Ali da li vas to čini posebno naprednim? Da li ste zbog toga na braniku slobode govora? Niste, samo ste bezobrazni. Manje ste civilizovani, ne više.

Ne znam koliko je ovo jasno, ali najveći broj muslimana iskreno vređa crtanje Muhamedovih karikatura. Kad hoćete da nešto znate o islamu, dobar izvor je najveći živi šiitski autoritet Ajatolah Ali Sistani, koji ima sajt sa pitanjima i odgovorima. Sistani je umerenjak, modernista i mirotvorac, koji je po meni odavno trebalo da dobije Nobelovu nagradu za mir. U ovom slučaju, Sistani kaže da je crtanje Muhameda u redu samo ako je respektabilno. 

Važno je da ne promašimo poentu. Ne treba mi da sledimo šta neki ajatolah kaže; ne treba da relativizujemo svoje vrednosti; ne treba praviti kompromise. Umesto toga, poenta je da ako nekoga nešto vređa, onda nije lepo, nije civilizovano, nastaviti da to radite. Ne treba ispitivati zašto ih to vređa. Treba prestati. 

U tom smislu, ja nisam Charlie. Ne koristim n-reč, ne kažem "Šiptar" i ne crtam Muhameda. Zašto sve ove ljude sve to vređa, ne znam. Ali nije moja stvar da to ispitujem.