Pages

09 November 2009

I fatvu i anatemu

Našim verskim velikodostojnicima koji imaju vremena za sve osim onoga što im je, valjda, misija nije lako. Vesti koje su stigle iz Švedske možda su neke od njih i potajno obradovale, a pokazale su prilično jasno da crkva ne mora nužno biti najveći neprijatelj dobrog života.

Od mislioca pod pseudonimom

Ovo je mala mudrost o regulatorima jednog od dosta čestih kometatora vesti na sajtu B92.

Ja mislim da su od svega najopasniji ovakvi pseudoeksperti koji bi da sve "rangiraju", etiketiraju, kontrolišu, drugim rečima da upravljaju svakim detaljima naših života, i to, molim vas, sve za naše dobro. A još sve to rade za naše rođene pare, jer sami nikada u životu nisu zaradili jedan pošten evro, niti bi to što rade ikada ikome mogli da naplate ili da prodaju. Drugim rečima, ko zna išta o biologiji, sve udžbeničke karakteristike zloćudog parazita.


Kao da gledam našu vladu ili briselsku birokratiju.

Sloboda kretanja

Najbolji indikator kvaliteta života je kretanje ljudi. Ako ljudi iz godine u godinu odlaze iz jedne zemlje u drugu, svakome je jasno da se u toj drugoj zemlji bolje živi. Znali su to i komunisti. Zato su i podigli zid, da se ne bi videlo koliko ljudi želi da napusti socijalistički raj.

Ja sam bio klinac kada je Zid pao. Iskreno, uopšte se ne sećam da sam tada pričao sa bilo kim na tu temu. Zid naravno nisam nikada video, ali sam video granične prelaze. U sećanju mi je ostao jedan prelaz, verovatno između Mađarske i Austrije, 1984. godine. Na ničijoj zemlji napravljene su veoma oštre krivine, rampa je u stvari ogromna betonska bandera, u asfalt su ugrađeni šiljci, osmatračnice sa naoružanim stražarima i reflektori se podrazumevaju. Sve to, naravno, napravljeno da spreči očajnike koji su spremni da se kolima zalete i pobegnu.

Ovde možete videti kako je izgledalo prvo otvaranje Zida, a ovde možete videti čuveni Reganov govor i rečenicu "Mr. Gorbachev, tear down this wall."

Kad smo već kod Gorbačova, ovde možete da vidite reklamu koju je snimio za Pizza Hut, a ovde je poster Gorbačova iz reklamne kampanje Louis Vuittona.

Na ovaj dan, 20 godina ranije

Berlinski zid je pao na isti način kao i sam komunizam. Gorbačov je ušao u reforme ne da bi srušio već da bi spasao komunizam i SSSR, ali su se reforme otrgle njegovoj kontroli. Na kraju je mogao da ih zaustavi jedino silom, ali je za razliku od partijskih tvrdolinijaša odustao od toga. Berlinski zid pao je nakon što je službenik Kominističke partije objavio liberalizaciju restrikcija za putovanje, ali je njegova objava postigla mnogo više nego što je iko tog dana mogao da pretpostavi. Komunizam je među svim zlim režimima jedinstven po tome - i zato verovatno najgori od svih - što ne dopušta ljudima ni tu poslednju preostalu slobodu, slobodu izlaska iz komunističkog raja u slučaju da im se on ne svidi. Izlazak je bio moguć iz SFRJ, ali ne iz SSSR-a i zemalja sovjetskog bloka. Danas nema izlaska iz Severne Koreje i Kube, a još neke zemlje kao Kina i Belorusija imaju izlazne vize. Po tome se komunizam može porediti još jedino sa robovlasništvom. Rob, kao ni proleter, ne može napustiti plantažu. On pripada vlasniku.

Pošto su Mađarska i Čehoslovačka te godine već počele da puštaju istočne Nemce da kroz njihove granice prelaze u Zapadnu Nemačku, službenik istočnonemačke komunističke partije trebalo je da objavi odluku da se restrikcije za izlaz iz zemlje uskoro ukidaju. Pošto nije znao tačno o kakvoj se odluci radi, na pitanje kada odluka o liberalizaciji stupa na snagu, dodao je "odmah". Domaći i nekoliko stranih novinara sa konferencije protumačili su to još malo drugačije i pustili u javnost priču da je izlazak iz zemlje od tog dana potpuno slobodan. Ljudi koji su tih dana već bili počeli da se organizuju po protestima su se u roku od par sati okupili oko zida, zahtevali od stražara da ih puste i na kraju počeli da ga ruše. I tako je počelo. Odluke o rušenju zida nikada nije bilo. Stvar se, kao i perestrojka, otrgla kontroli.