Pages

15 July 2010

Kineska sela i gradovi

Kina je svet za sebe. Jedini put sam tamo bio još 1990. godine, doduše samo u Pekingu. Otišli smo ćale i ja turistički, tamo kupili 3 torbe svile, ćale je to prodao prijatelju koji je imao butik u Požarevcu i isplatili smo put. Peking mi je tada delovao veoma zaostalo. Na primer, vodič nam je rekao da "specifičan miris" dolazi od toga što najveći deo solitera nema kanalizaciju. Valjda koriste septičke jame, ali zamislite septičku jamu za 1000 ljudi. Ili, nije bilo ptica uopšte. Te godine je Peking bio domaćin Azijskih igara, pustili su par desetina hiljada golubova mesec dana pre početka igara, već nakon dve nedelje nigde nije bilo nijednog. Navodno su ih pojeli.

Elem, zemlja je bila zaostala i siromašna, ali nije bila "čudna", nekako je sve bilo prilično zaostalo, siromaštva je bilo bukvalno na svakom koraku. I tada mi je, iako klincu, bilo neverovatno da je civilizacija koja je napravila Kineski zid uspela da padne tako nisko. "Komunizam", reče mi ćale. (Uzgred, mislim da nije bio skoz u pravu. Komunizam svakako nije pomogao, ali je relativno zaostajanje Kine počelo mnogo, mnogo ranije.) Sećam se kada smo ušli na pekinšku železničku stanicu, pod je bukvalno bio prekriven stotinama ljudi koji su tu spavali, čekajući voz za rodni kraj koji možda polazi tek za par dana.

Fast forward 20 godina, u kojima se desilo mnogo toga, počev od liberalizacije, veoma brzog razvoja, urbanizacije i dobijate veoma, veoma čudnu zemlju. Čudnu, u kom smislu?

Pa, u smislu da se dešava mnogo teško objašnjivih stvari. Na primer, gradi se ruralni soliter, odnosno ogromna moderna zgrada u sred ruralne Kine.


Naime, selo Huaxi je izgleda najbogatije selo u Kini i odlučili su da naprave soliter. Kada malo o tome razmislim, ukoliko se farmer bavi isključivo gajenjem žitarica, može sasvim normalno da živi u stanu, ne trebaju mu štale i slične prostorije. Uzgred, evo kako izgleda ruralna Kina između Hangžoa i Šangaja. U Americi bi to nazvali urban sprawl.


Kao dodatnu čudnovatost, linkujem na tekst o kineskom gradu duhova. Grad Chenggong je nedavno napravljen, sve sa stotinak hiljada stanova i kompletnom infrastrukturom, jedini problem je što tamo niko ne živi.


Znači, sa jedne strane postoje relativno bogata sela, postoje prazni novi gradovi, ali tu su i ljudi koji sa sela idu u gradove i tamo ih živi po 50 (!) njih u stanu od 80 kvadrata.