Pages

14 September 2006

Anarhija ili minimalna država

Savremeni liberali su dosta podeljeni oko sledećeg pitanja: da li je uopšte legitimno postojanje bilo kakve države? Jedna grupa, koju čine Mizes, Hajek, Milton Fridman, Bjukenen, Nozik i masa drugih tvrdi manje-više da je legitimna samo minimalna država ograničena na zaštitu života, vlasništva i sprovođenje ugovora (uz eventualno neka javna dobra, što je opcionalno). Ta struja (minarhistička) se oslanja na nasleđe klasičnog liberalizma (Lok, Smit, Hjum, Kant, Tokvil, Konstan itd).

Druga struja su libertarijanski anarhisti, Rothbard, Hoppe, David Friedman, Block, i drugi, koji kažu da svaka država krši aksiom neagresije i da u slobodnom društvu nijedna vrsta monopola, pa ni monopol fizičke sile, ne može biti legitiman. Njen preteča i uzor je Gistav de Molinari.

Interesantno je da poslednjih 10-ak godina anarhisti dobijaju sve više na snazi. Čak i neki od najpoznatijih minarhista menjaju svoj radikalno negativan stav prema anarhističkim gledištima. Najbolji primer je Buchanan, koji u jednom skorašnjem članku kaže, osvrćući se na staru teoriju Winstona Busha i Gordona Tullocka da će pojedinci u anarhiji delovati nasilno: "As I now reflect on that burst of interest in the theory of anarchy, I now realize that we were perhaps too influenced by the Bush-Tullock presumption to the effect that the behavioral hypotheses used were necessarily empirically grounded" i dodaje :"their pessimistic assumptions led us to neglect at that time any effort to work out just what an ordered anarchy would look like. What would be the results if persons should behave so as to internalize all of the relevant externalities in their dealings among themselves?".

Ovo je jedno od nerešenih i potpuno otvorenih pitanja u savremenom liberalizmu - da li treba monopol sile da bi se ljudi ponašali miroljubivo i internalizovali eksterne efekte svog ponašanja? Čitajući pre više godina (još uvek kao doktrinarni minarhista) odgovore koje su anarhisti napisali na Nozickov grandiozni pokušaj da opovrgne anarhiju i opravda minimalnu državu u Anarchy, State and Utopia, bio sam konvertovan u anarhiste. Shvatio sam da ne postoji dosledan argument za minimalnu državu i da je anarhija jedina intelektualno dosledna politička ekstenzija liberalizma. Čini mi se da Buchanan stidljivo nagoveštava promenu mišljenja sličnu toj.

Ali, ja sam svestan da je anarhija danas neostvarljiva kao rešenje. Jedino polovično i nedosledno gledište koje mogu preporučiti na ovo pitanje, i koje sam kod Nervsona prvi put našao tako otvoreno formulisano, jeste da je anarhija teorijski opravdana a da je minimal state jedino danas praktično rešenje. Ne znam koliko ta dijalektika može da opstane...

Kuće zvrje prazne

Centralni plan ne radi ni u Jaši Tomiću.

Ministarstvo je opet loše izračunalo.