Pages

06 October 2006

Ukrajina

"We have seen what lowering taxes, securing private prosperity and liberalizing trade have done for our neighbors in Europe. Our government is going to be pro-business and committed to building an economy that will be competitive in world markets."

To kaže Viktor Janukovič, kandidat starog režima na prošlogodišnjim spornim izborima i sadašnji ukrajinski premijer. Ne znam šta će da uradi, ali lepo je samo i čuti da premijer tako govori. I to jedan pro-ruski tip.

A srpski političari se utrkuju u socijalizmu. Od onoga što sam čuo u poslednjih 6 godina možda samo Vlahović i Parivodić imaju protržišnu retoriku.

Kompulzivno solidarno

Neko je definisao solidarnost kao jedinstvo interesa i ciljeva, zasnovano na naklonosti među članovima jedne grupe. Ona sadrži element prinudnosti, obaveznosti, opet zasnovih na pripadnosti nekom kolektivu. Voljnom odricanju! To je suština.

Od kada država gura solidarnost kao vrednost, solidarnost je postala smešna, skupa, uvredljiva i besmislena. Evo kako nas država uči da budemo solidarni: Blic navodi da "od 14. do 21. septembra obeležavala se Nedelja solidarnosti, a prema Zakonu o Crvenom krstu, usvojenom u decembru prošle godine, za to vreme obavezno se naplaćuje uz svaku prodatu putničku kartu u međunarodnom avionskom, železničkom, brodskom i autobuskom saobraćaju, dodatnih tri odsto od cene karte...Da putnici moraju u periodu od 2. do 8. oktobra izdvajati 24 dinara, što važi i za kupce CD-ova, Vlada je odlučila 8. septembra 2006. godine, tako što je donela uredbu o otuđivanju posebnih iznosa za vreme trajanja Dečje nedelje." Prijatelji solidarnosti iz nevladine organizacije Prijatelji dece Srbije kažu: "Mi smo nadležni za program Dečje nedelje, a organizatori su „Prijatelji dece Srbije“. Sakupljeni novac biće refundiran toj organizaciji za sportske, kulturne i druge manifestacije koje će se održavati tokom Nedelje..."

Više o ovome čitajte u Blicu. Pa nakon toga, voljno solidarno, idemo peške!

Ćirilica

Zašto je ćirilica jedino zvanično pismo? Pretpostavljam da je briga za očuvanje nacionalne tradicije tačan odgovor.

Ali zašto je dobro čuvati tradiciju? Da li je tradicija nekakva vrednost po sebi? Ako jeste, onda bi trebalo da u Srbiju vratimo lapot i u Crnu Goru krvnu osvetu i ozakonimo ih. Jer je i to nacionalna tradicija, koja je po definiciji dobra.

Izgleda da tradicije i običaji uopšte nemaju vrednost kao takve, nego je njihova vrednost samo instrumentalna. Što znači da ih treba ostaviti da se menjaju tokom vremena, da dobre ostaju a one koje gube vrednost polako nestaju.

Ako je Vukova reformisana ćirilica imala ulogu u opismenjavanju naroda pre 150-200 godina (mada Basara ne misli tako), možda sada polako gubi vednost. U međuvremenu su se desila dva svetska rata, globalizacija, internet, evropske integracije... I što je najvažnije, veliki broj građana koristi latinicu. Ima li odgovora zašto se tačno forsira ćirilica, a da to nije konzervisanje tradicije radi tradicije?