Pages

17 December 2016

Trump, Putin, Tillerson, familija Bush

Mislio sam da seriju komentara o Americi nastavim opštijom analizom Trumpove ideologije i njenih sličnosti i razlika sa evropskim fašistima i kvazifašistima, ali najnoviji razvoj događaja je prosto toliko zabavan i skoro nadrealan, da moram da se pozabavim Trumpovom nominacijom Rexa Tillersona sa državnog sekretara i najnovijim zapletom oko Putinovog hakovanja izbora u Americi.

Prvo Putin i Trump. Više niko (osim Trumpa) ne sumnja da su ruske obaveštajne službe hakovale DNC i Johna Podestu ovog leta i prosledile negativne informacije odatle svojoj filijali Wikileaks, koji su onda strateški, u najvažnijim tačkama kampanje "leakovali" ove informacija da pomognu Trumpu i naštete Hillary. Prvi put je provaljeno da je reč o ruskim obaveštajnim službama u junu ove godine, mnogo pre nego što je pitanje ruskog mešanja uopšte isplivalo kao politička tema: firma koja se bavi kompjuterskom bezbednošću DNCja uhvatila je na delu dve nezavisne hakerske grupe, od ranije poznate, od kojih jedna radi za FSB (bivši KGB) a druga za rusku vojnu obaveštajnu službu, GRU. U to vreme, vođeni prevaziđenim konceptima geopolitike, većina američkih posmatrača su verovali da su Rusi napravili ovaj hack da bi ukrali dosije o Trumpu koji su demokrati u svojim opozicionim istraživanjima kompilirali: mnoge države, uključujući i američku, često se bave ovakvom vrstom špijunaže, i cilj je uvek da se bolje upozna "iznutra" sa mogućim kandidatima i pripremi za eventualnost da on pobedi. Međutim, vrlo brzo je postalo jasno da je Putinova svrha mnogo ambicioznija: da on želi da aktivno pomogne Trumpu da pobedi kroz pružanje medijima "prljavih" insajderskih informacija o demokratima dobijenih hakovanjem.  U svim ključnim momentima kampanje, Wikileaks je pouzdano i poslušno obavljao posao za Putina i Trumpa, "cureći" razne po Clintonovu štetne informacije, od prezira prema Bernie Sandersu demokratskih insajdera do govora Clintovove na Wall Streetu gde ona hvali slobodnu trgovinu i otvorene granice (užas, užas).

7 oktobra ove godine 17 američkih obaveštajnih agencija je izašlo sa javnim saopštenjem u kome nedvosmileno optužuju "vrh" ruske vlade sa ovu operaciju hakovanja i tvrde kako je njen cilj bio da se unese pometnja i delegitimizuju američki izbori. Pre nekoliko dana, u medije je procurelo da je CIA na tajnom brifingu članova Kongresa objavila da sada ima nepobitne dokaze ne samo da je Putin lično koordinirao ovu akciju, nego i da je ona izvedena sa specifičnim ciljem pomaganja Trumpu da pobedi na izborima. Danas je potvrđeno da se FBI slaže sa ovim nalazom CIAe.

Naravno, ne treba biti veliki genije, niti raspolagati sofistikovanim obaveštajnim resursima CIAe ili FBI, da bi se izveo ovaj očigledan zaključak. Trump je vrlo, vrlo koristan Putinu, i može se upotrebiti kao oruđe podrivanja američkog uticaja u svetu, a posebno u Istočnoj Evropi i pomaganja Putinovim imperijalsitičkim ambicijama obnove Sovjetskog Saveza. Trump, ingoramus i narcisista koji se divi diktatorima i želi da ga oni vole i prihvataju, idealna je meta manipulacije i ekspolatacije. Više puta u kampanji je izjavljivao kako je NATO prevaziđen, kako on kao predsednik neće da brani istočnoevropske članice NATOa od ruske agresije, kako će da razmotri priznavanje Putinove aneksije Krima i ukidanje sankcija Rusiji, podržavao je Putina u Siriji, i njegovog klijenta Asada, hvalio samog Putina kao "velikog lidera" više puta, čak i u debatama na televiziji sa Hillary. Trump je pravio neviđene vratolomne promene mišljenja po bilo kom pitanju osim jednog: njegovog divljenja prema Putinu, obećanja da će da sarađuje sa njim. Ovo je dovedeno do totalnog paroksizma tokom republikancke konvencije ovog leta kada je pisana stranačka platforma, formalni dokument koji nikog ne obavezuje, i ima samo simboličko značenje. Trump i njegova kampanja su bili totalno nezainteresovani za bilo šta što tamo piše osim jedne jedine stvari stvari: odredbe po kojoj će se republikanska stranka zalagati da se Ukrajini pošalje pomoć u ubojitom naoružanju ("lethal  weapons"). Trumpovi ljudi su pribegli komplikovanim i dugotrajnim manevrima da bi izbrisali ovu odrebu i zamenili je bezličnim  izrazom "adekvatna pomoć". To je već tada delovalo vrlo, vrlo sumnjivo

Osim toga, od početka kampanje, Trump se okružio gomilom ljudi bliskih ruskom diktatoru, od šefa kampanje Pola Manaforta koji je godinama bio najbliži saradnik i "konsiljore" Putinovog marionetskog kleptokrate Janukoviča u Ukrajini, preko Cartera Pagea savetnika za energetsku politiku, i akcionara u Gazpromu, do generala Michaela Flynna koji je zbog svojih pro-putinovskih stavova bio nagrađen gostovanjima na RT i plaćenim putovanjem u Moskvu gde je na proslavi godišnjice RT sedeo pored samog Putina. Taj Flynn je sada Trumpov savetnik za nacionalnu bezbednost (!), a njegov zamenik je lik koji se proslavio izjavom da Putin "treba da dobije Nobelovu nagradu za mir".

I na kraju, šlag na tortu: Trump predlaže za državnog sekretara Rexa Tillersona, CEOa naftne kompanije ExxonMobil. Ko je Rex Tillerson? Ako pomislite da je još jedan iz plejade Putinovih bliskih drugara nećete pogrešiti. U Rusiji od 1990ih, on je postao CEO Exxona 2006 i od tada je enormno proširio obim opracija tamo, kuliminirajući u strateškom dilu sa ruskim državnim monopolom Rosneft 2011, vrednim do 500 milijardi dolara, za koji je od Putina dobio orden prijateljstva, najviše odlikovanje koje ruska vlada dodeljuje strancima. Tillersona opisuju kao Amerikanca sa najbližim vezmaa s Putinom, uključujući i višedecenijsko blisko prijateljstvo sa Igorom Sećinom, jednim od najvažnijih Putinovih satrapa i direktorom Rosnefta. Ovaj dil je obuhvatio zajedničko bušenje nafte na Arktiku (za šta Exxon ima jedini tehnologiju) kao i u Meksičkom zalivu. Na nesreću celog društva, dil se na kraju izjalovio kad je Obamina administracija uvela sankcije Putinu 2014 zbog aneksije Krima i agresije u Ukrajini. Svaka dalja saradnja je stopirana i Exxon je izgubio milijarde. Da bi ovo sprečio, Tillerson je 2014, posle aneksije Krima žestoko lobirao Obaminu administraciju protiv sankcija, ali bez uspeha. I sad taj isti Tillerson dolazi na mesto državnog sekretara, i bingo, već najavljuje da planira da ukine te odvratne sankcije Rusiji, jer one "nisu efikasne". Tillerson ima 200 miliona dolara u deonicama u Exxonu i oko 70 miliona penzione štednje. Kakve bi efekte po njegovu finansijsku poziciju ukidanje sankcija dovelo ne treba mnogo spekulisati.

Putin svakako nije naredio ovu sabotažu da bi se igrao ili samo "podrivao legitimitet izbora", nego i direknto pomogao svom preferiranom kandidatu da pobedi. Trump je  na najnovije potvrde od strane američkih obaveštajaca da je njegov omiljeni lider hakovao demokrate da bi pomogao njemu, Trumpu, odgovario tvrdnjom da CIA laže, i da ne samo da Vladimir nije uradio to da bi pomogao njemu, nego da nije ni odgovoran za hakovanje. I kao drugi korak, predlažio, kao ilustraciju gluposti optužbi da je on u konspiraciji sa Putinom, za državnog sekretara lika koji je dobio "orden prijateljstva" od kremaljskog diktatora, koji ima direkan finansijski interes da ukine sankcije Rusiji, i koji obećava da će to i učiniti.

Ali, grešite ako mislite da je ovo kraj tragikomedije. Ima još jedan dodatni, skoro crnohumorni zaplet. Odakle, naime, Trumpu ideja da odabere Tillersona? Putinovi agenti? A, ne. Izgleda da Trump nije poznavao od ranije Tillersona i da ga je izabrao na preporuku, zapravo insistiranje, Condoleeze Rice i Roberta Gatesa, bivših najbližih saradnika George W Busha i dugogodišnjih pulena porodice Bush. Takođe, važnu ulogu u ubeđivanju Trumpa igrali su Dick Cheney i bivši državni sekretar Busha starijeg, James Baker. Konačno, danas se horu oduševljenih Bušista pridružio i Veliki Satana lično, George W. Bush, lobirajući za Tillersona kod nekih republikanskih senatora (koji treba da ga potvrde, a od kojih su nekolicina vrlo nervozni). Dakle, Putinov drugar koji obećava ukidanje sankcija i mir, ljubav i razumevanje sa kremaljskim diktatorom je proguran na tu poziciju od strane mrskih "neokonova" koji, ako je verovati "Trumpkinima", (odomaćen izraz za Trumpove pristalice, igra reči od "pumpkin", što će reći ne baš najbistrija osoba) žele "treći svetski rat" sa Rusijom.

Kako je to moguće? Stvar je vrlo prosta. Rice i Gates imaju privatnu konsultantsku firmu i Exxon Mobil je jedan od njihovih klijenata, iliti "poslovnih partnera". James Baker ima isto privatnu pravnu firmu u Teksasu i njegovi vrlo lukrativni klijenti su ne samo ExxonMobil nego i Rosneft i Gazprom. Moguće je da Bush klan, osim finansijskog interesa, slično Putinu, veruje da je Trump pacer i diletant koga je moguće lako manipulisati, i da će preko Tillersona zapravo oni kontrolisati spoljnu politiku Amerike. Štaviše, kad pogledate istorijat Bushove politike prema Putinu (od zagledanja u oči i otkrivanja da je ovaj demokrata, pa nadalje) uopšte nije daleko od pameti da bi Tillerson jednako odgovarao i Trumpu i Bushovima.

Tako je Vladimir Putin izgleda uspeo nešto što niko nije mogao ni da sanja: da ujedini u jedan front korupcije i bezprizorja paleokonzervativce i neokonzervativce, trumpistički bašibozuk i najjaču republikansku dinastiju u Americi. Prvima je dobar bilo ko ko povlađuje trenutno najpopularnijem antiameričkom koljaču, a drugi su prosto korumpirani i beskrupulozni.