Pages

26 March 2008

Pokeraši i svinjska mast

Koristim ovu priliku da apelujem na potrošače da ne kupuju ono što im nije potrebno i da će jestivog ulja po ceni od 110 dinara biti dovoljno. Kažu ministri poljoprivrede i trgovine apelujući na građane da ne gomilaju zalihe i tako izazivaju "veštačke" nestašice. Kada već tvrde da ima dovoljno jeftinog ulja zašto pozivaju građane da ga ne kupuju? Šta je sledeće, ima dovoljno jeftinog ulja ali ne može da se kupi više od dva litra po osobi ili ima ga dovoljno a ionako nije zdravo. Da li je moguće da tako loše blefiraju? Mora da su sjajna ekipa za poker. Verujem da se svaki prosečan penzioner (i "liferant") već uputio u šoping.

Antisocijalni socijalisti

Ovi subvencionisani krediti se mogu osporiti i zakonima fizike. Kako se ni iz čega može stvoriti nešto? Kako to država subvencioniše kredite, oni postanu jeftiniji, a da niko za to ne plaća?

Plaćaju ljudi nažalost, i to oni koji nemaju dovoljno da kupe stan. Broj onih koji su kupili stanove ovim kreditima je ispod 1% stanovništva. Šta mislite, da li su to najsiromašniji ili najbogatiji među nama?

Ako tako pogledate, ova mera je izrazito antisocijalna. Superhikovska, oduzimanje od siromašnih da bi se dalo bogatijima. A ko je podržava? Isti oni kojima su puna usta socijalne države i koji viču protiv 'šok terapije' i 'tržišnog fundamentalizma'.

Ako se pogledaju sve te mere za mešanje države u razne stvari, većina njih je ovako antisocijalna. To navodi na zaključak da mi ovde nemamo problem sa socijalizmom u smislu preraspodele i jednakosti, nego sa nekom vrstom intervencionizma opšte prakse. Sa onima koji misle da država tako treba da se meša u sve, od stanogradnje i nafte, preko nauke, sporta, obrazovanja, do upravljanja televizijom. (Zapazite da od NGO koji se ovih dana bune protiv RTS-a niko nije pozvao na njegovu privatizaciju, nego samo na promenu rukovodstva.)

Ja bih bio jako zadovoljan kada bi preraspodela dohotka bila glavni cilj protivnika liberalizma. Ali nije, njihov pravi cilj je jaka država. Oni prosto vole da se država meša u sve, a onda se ogrću plaštom brige za jednakost. Ako ste zabrinuti za jednakost, zašto ne dignete glas protiv subvencionisanja stanova za bogatije? Ili gradnje stanova za naučnike? Ili protiv umetničkih i sportskih penzija ili subvencionisanja automobilista? Zar to nisu flagrantni primeri preraspodele u korist bogatih?

Ima jedan skoriji rad Dana Kleina (ovde, malo veći pdf) u kojem broji sve za šta se Paul Krugman zalagao u svojim kolumnama u New York Timesu. I nalazi da Krugman u svojih nekoliko stotina kolumni još nije podržao ni jednu jedinu liberalizaciju, čak i kada bi takva liberalizacija jasno pomogla siromašnijima. Recimo liberalizacija taksija. I Klein postavlja isto pitanje -- pa da li ste vi za socijalnu jednakost i pomoć siromašnima ili vi samo principijelno podržavate mešanje države u bilo šta, bez obzira kakve su posledice na vaše tobožnje ciljeve?

Hilari i Orvel

Imali smo već post o pokušaju Hilari Klinton da svoje tobožnje bežanje od snajpera u Bosni prikaže kao neki prilog svom spoljnopolitičkom iskustvu, koje je kvalifikuje za šefa države.

Ali, problem sa tom ženom je mnogo dublji: Njen majčinski instinkt je izgleda toliki da ona ne želi samo po svaku, ali baš svaku, cenu postane bude predsednik države, za šta je protivnici najčešće optužuju. Ona izgleda ima ambiciju da usreći i prevaspita američki narod, da mu iskoreni loše navike i nametne dobre, recimo da "ostave pušenje, više vežbaju, ispravno se hrane i uzimaju vitamine".

Da sam američki glasač ja bih imao osećaj da biram O Brajena iz Orvelove 1984, ili bar onu tetu koja sa telekrana vodi vežbe iz jutarnje gimanstike, i viče : "Vinston Smit, ne saginješ se dovoljno." A možda će i da unapredi mere špijuniranja, i proširi ih i na kontrolisanje ko puši ili jede svinjetinu, a ne samo ko priprema terorističke napade.

Komentari

Pošto postaje zaista zamorno učestvovati u raspravama sa nekoliko anonimnih komentatora u isto vreme i pratiti ko je šta rekao i ko je kome šta odgovorio, od danas će biti potrebno da se komentatori uloguju kako bi mogli da komentarišu postove.

Za logovanje vam je potreban Gmail ili OpenID nalog. Registracija je jednostavna i ne zahteva više od par minuta, a nalog vam večno ostaje aktivan. Naravno, korisničko ime ne mora da bude pravo ime, tako da je anonimnost i dalje moguća.

Smatramo da to neće biti velika prepreka, a da će nam svima olakšati komunikaciju.

Divni svet i tehnika

Konstantin Kostjukov ima tekst u Politici. Lep je tekst, u njemu opisuje svoje putovanje u Kolumbiju i kako se, zbog napornih gostovanja tamo, setio monaha sa Tibeta i toga šta sve može da izdrži ljudsko telo i psiha. Međutim, u tekstu ima i gluposti. Recimo:

"Савремени човек је, насупрот томе, у први план ставио технику, која нас води, а ми малтене само треба да је следимо. Па ћемо, као у оним холивудским филмовима, једног дана да ратујемо с роботима. Полако али сигурно идемо у том правцу."

Ili:

"Баш због данашње, рекао бих, потпуне доминације технике, ја бих, лично, радије живео у 16. или 17. веку. Јер, ево, сад због загађености пијемо флаширану воду. Није нас на то природа натерала него ми природу. А за тридесет година верујем да ћемо, као сад воду, у боци држати кисеоник, да нам се нађе пред спавање, да се ослободимо загађеног ваздуха."

Moj komentar na tekst "Pa upravo je ta tehnika omogućila gospodinu Kostjukovu da poseti Kolumbiju i da uopšte čuje za monahe sa Tibeta" nije prošao Politikinu cenzuru.

Leskovači roštilj

Evo klasične prevare. Iz ove vesti se ne može razaznati da li je problem što je roštilj meso iz uvoza neproverenog zdravstvenog stanja ili se ne plaća PDV ili je samo lošijeg kvaliteta i ukusa. Ali izgleda da je u pitanju samo jedna interesna grupa koja hoće da spreči druge da kupuju i prodaju roštilj kakav hoće. Naime:

Vlasnik jedne od najvećih klanica na jugu Srbije i predsednik Udrženja proizvođača roštilj mesa Novica Marinković, tvrdi da su zbog sumnjivog mesa sa Kosova morali da smanje proizvodnju.
"Ljudi su nezadovoljni kvalitetom mesa koji dobijaju. Imamo velike probleme koje ne možemo sami da rešimo", rekao je on.

Leskovačko roštilj meso zaštićeno je pre pet meseci kao brend, a samo sedam proizvođača podržalo je ovaj projekat.

Ne Novice, ljudi nisu nezadovoljni kvalitetom, jer ga kupuju. Da su nezadovoljni, vi uopšte ne bi imali problem, jer bi onda došli kod vas i kupovali vaš brend. Uopšte ne bi bilo potrebe da se bunite. Nisu vaš problem oni koji prodaju nekvalitetno meso, nego oni koji ga kupuju.