Pages

24 February 2012

Da sam Grčka...

Ja bih bankrotirao. 

Pre par dana je postignut novi multilateralni dogovor, konzorcijum banaka se dogovorio sa Grčkom da otpiše 53.5% glavnice duga, a da za ostatak dobije nove obveznice sa kamatama od 3-4%. Sa svoje strane, MMF i EU će, pošto je Grčka postigla dogovor sa bankama, nastaviti da finansiraju servisiranje grčkog duga. 

Da ponovim nešto o čemu sam ranije pisao, kod javnog duga pitanje nije zašto države bankrotiraju, nego zašto uopšte vraćaju dug. Zašto pojedinci vraćaju dug je jasno - ako ne vratite novac zapleniće vam imovinu. Kod zemalja ta obaveza ne postoji. Dug se vraća uglavnom zbog reputacije - ako ne vratite novac neko vreme nećete moći da dalje pozajmljujete. (A i to "neko vreme" je iznenađujuće kratko. Prema iskustvima drugih zemalja, investitori mogu da već posle par godina sve zaborave i počnu ponovo da vam daju novac.) 

U grčkom slučaju, reputacija je već izgubljena. Za razliku od iznenadnih bankrotstava drugih zemalja ovo se pretvorilo u trogodišnju sagu i Grčka je sada valjda najnotorniji bankroter u istoriji. Grčka više ne može da prihvatanjem bilo kakvog dogovora povrati reputaciju.

Drugi eventualni razlog da se ne bankrotira je stabilnost domaćeg finansijskog sistema. Ako domaće banke drže mnogo duga, bankrot pre svega ugrožava njih, što onda ugrožava celu ekonomiju i baca je u recesiju.  Ali Grčka je već u velikom problemu i teško je videti kako dogovor koji je postignut popravlja bilo šta na tom planu. Naprotiv, dogovor podrazumeva da će Grčka morati drastično da štedi i u godinama koje slede ostvaruje primarne suficite da bi pomalo smanjivala dug.  Sve to vreme biće i dalje na ivici bankrotstva i poverenje se neće popravljati. Ne izgleda kao da će grčka ekonomija sa dogovorom uopšte biti bolja od grčke ekonomije sa bankrotom. 

Dogovor predviđa da, sa ovim otpisom dela duga, svim merama štednje i oporavljanjem rasta, Grčka do 2020. dođe do nivoa duga od 120% GDP-a. To je za zemlju kao Grčka i dalje strašno mnogo, jer ona je i pre tog nivoa bila na ivici bankrota.  Ali pazite sad ovo. Nakon dogovora procureo je poverljivi dokument koji kaže da su prognoze iz dogovora jako optimistične -- prema ovom dokumentu mnogo je realnije da javni dug i do 2020. bude oko 160% GDP-a. Tek sada je teško videti kako će grčka ekonomija profitirati od ovog dogovora. I sa njim će još dugo ostati de facto bankrotirana, zavisna od spoljnog finansiranja, bez poverenja u domaći finansijski sistem i potencijala za rast. 

To je ekonomski deo priče, treba dodati i politički.  Detalji još nisu specifikovani, ali dogovor poziva na pojačanu kontrolu grčkih finansija od strane trojke EU-MMF-ECB. EU je već postavila tehnokratu za premijera i to je bio ključan potez koji je omogućio nastanak ovog dogovora, a sada je ideja da se ta kontrola institucionalizuje. To bi se i moglo progutati da je takva kontrola u interesu Grčke, kao što ponekad budžetska kontrola MMF-a može biti u interesu zemalja u krizi. Ali s obzirom na prethodno napisano ja uopšte nisam siguran da je sve ovo sada u interesu Grčke.

Možda neko vidi moralni problem u jednostavnom odbijanju da se vrati dug. Vidim i ja, ali jednako vidim moralni problem i u celom konceptu državnog zaduživanja, kao i pozajmljivanju novca vladama u zamenu za obećanje da će neko drugi (budući poreski obveznici pod budućom vladom) to vratiti. Evo šireg obrazloženja te stvari -- ceo koncept javnog duga je moralni problem po sebi.  

Takođe, Grčka je samo deo problema u nagomilavanju ovog duga. Drugi deo je međunarodna bankarska regulacija -- delom moralni hazard, ali pre svega mispercepcije i konfuzija izazvane premeštanjem analize rizika iz ruka vlasnika u ruke država.  A za to je postojao i postoji međunarodni javni i politički konsenzus. Pa i konsenzus ekonomista, sa vrlo malo izuzetaka. Evo ranijeg posta i o toj stvari.

Šta bi onda Grčka trebalo da uradi? U prvom koraku, proglasiti bankrot, platiti poveriocima koliko se može. Kad se to uradi, dilema će biti ostati u evru ili vratiti se na drahmu da bi se moglo devalvirati.  Tu je daleko bolje ostati u evru, iako to znači nemogućnost devalvacije koja obično ide sa bankrotom. Ako se ostane u evru, umesto devalvacije kursa moraće da usledi unutrašnja devalvacija, odnosno pad grčkih cena i plata. Ali to Grčka i sada, sa ovim dogovorom, mora da uradi da bi bila cenovno konkurentnija, uspela da prikupi prihode od turizma i možda izvezla nešto. Ako evrozona i insistira na izbacivanju Grčke iz evrozone, može se i tada ostati u evru. Grčka može raditi ono što rade Crna Gora i Kosovo i nastaviti da koristi evro van evrozone. Tržišne reforme se podrazumevaju.

20 comments:

Lighthouse said...

Izgleda mi neverovatno da bi ostale zemlje evrozone dozvolile eventualno bankrotiranoj Grčkoj da ostane u evro-zoni. A izlazak iz evro-zone po Lisabonskom ugovoru znači i izalazak iz EU kao takve. Takođe, izgleda mi neverovatno da bi u bankrotiranoj Grčkoj, izbačenoj iz evro-zone i EU, imale ikakvu šansu iole normalne čak socijalno-tržišne a kamo li slobodno-tržišne političke snage. Populizam čavezovskog tipa bi verovatno vladao dugo godina. Napokon, ne vidim prednost uvođenja drahme, ako tzv. "realno prilagođavanje" mora pa mora da se obavi. Naprotiv, vidim u obnovi drahme samo priliku budućim neodgovornim vladama da štampaju novac po volji.

Slaviša Tasić said...

Koliko sam ja shvatio izlazak iz evra jednostavno nije regulisan, ali nigde ne piše da izlazak iz evra mora da znači izlazak iz EU. Pa čak i ako je izbace iz EU može da zadrži evro.

Ali mislim da do svega toga ne bi ni došlo, jednostavno bi dozvolili bankrot i zadržali je u evrozoni.

Anonymous said...

Meni su, nakon nekog vremena, Slavišini postovi postali omiljeni!

Aleksandar Maksimović said...

Slaviša nema vas više u NINu. O čemu se radi. Ostali samo Trivunac, Žižek i Sonja Biserko :)

Marko Paunović said...

Dodatni argument za "bankrot uz opstanak u evro zoni" je to sto je Grcka vec dosla u situaciju u kojoj skoro da ima primarni balans. Skoro svo novo zaduzivanje je za refinansiranje duga i otplatu kamate, znaci mogli bi da prezive par godina bez pristupa zajmovima.

Sa druge strane, ako bankrot drzave otera i grcke banke u bankrot, onda ce najverovatnije da se aktivira drazavna garancija depozita, sto ce da poveca javni dug.

Sve u svemu, i meni ova opcija deluje najmanje lose.

Prelazak na drahmu ima svojih prednosti, ali mi se cini da su mane ipak vece.

Ivan said...

Zašto bi Vlada Grčke, pod uslovom da bankrotira i uspe da zadrži evro kao valutu, uklonila "narodne neprijatelje" evoroznu, ECB i MMF, da bi sama preuzela tu ulogu smanjenjem plata i izvođenja reformi?

Milos Vulevic said...

У Лисабонским уговорима није регулисано ни иступање из еврозоне, али ни процедура искључења из Уније. Постоји само механизам добровољног изласка из уније. То се наравно може изједначити са избацивањем, али под условом да постоји чврста воља пре свега утицајних земаља чланица да некога принуде да затражи излазак из Уније кроз политичке притиске и бојкот. Ја такву вољу земаља чланица нисам приметио, исправите ме ако грешим.

Slaviša Tasić said...

@Aleksandar,

Upravo to, promena uredništva i zaokret ka Žižeku.

@Ivan,

Narodne neprijatelje uklanja da se reši dugova, jer ovako je neodrživo. A da ostenu u evru umesto u drahmi zato što bi tranzicija bila jako teška. Grčka je u evrozoni, to nije Argentina da se mogu zatvoriti granice i sprečiti izlaz valute. Usledio bi masovni juriš na banke. Realno prilagođavanje u evru bi ih koštalo manje od svega toga.

Speaker said...

Slažem se da je državno zaduživanje nemoralno, iz mnogih razloga od kojih je neke Slaviša naveo u linkovanom tekstu, ali kada već postoji, trebalo bi da bude praćeno kolateralima, odnosno, delovima teritorije ili koncesijama na prirodne resurse. Kada bi poverioci sada, recimo, mogli da lepo zauzmu desetak grčkih ostrva na 99 godina (stanovništvo bi moglo da bira, da ostane gde je, pod novim menadžmentom, koji bi im nudio samo neki unapred dogovoreni bazični set imovinskih i građanskih prava koji ni u kom slučaju ne bi obuhvatao ljudskopravaške i socijalističke besmislice na koje imaju "pravo" u sadašnjoj Grčkoj - najpoštenije bi, po meni, bilo da ne plaćaju nikakve poreze, ali i da nemaju pravo ni na kakva davanja ili beneficije - ili da se odseli u ostatak matice), niko se ne bi previše sekirao da li Grčka vlada razdaje fukari i korumpiranim tajkunima daleko previše novca ili ne, i da li Grci plaćaju premalo poreza kojim se to finansira. I, ako bi nas zanimao nešto širi pogled na stvari, nije li ova kriza suverenog duga samo još jedan od znakova krize nacionalne države kao takve u situaciji kada nažalost još uvek ne postoje nikakve alternativne političke strukture ili strukture moći koje bi je adekvatno zamenile (naprotiv, socijalistički pokušaj da se takve strukture stvore prostim etatističkim preslikavanjem državnih atributa sa značajno redukovanom demokratskom legitimacijom na transnacionalni nivo se u Evropi očigledno približava neslavnom kraju :) )?

Srđan Mladenović said...
This comment has been removed by the author.
Srđan Mladenović said...

Evo jedne animacije koja objašnjava verovatnoću da će ovaj poslednji plan spasa Grčkoj imalo pomoći:
http://www.guardian.co.uk/world/video/2012/feb/22/greece-debt-relief-animation-vide

Aleksandar Stevanović said...

Da li gradjani treba da plaćaju dugove koje država napravi? Treba da to rade ako su sami birali vlast. Posebno ako postoji visedecenijski konsenzus o tome da se jede 'leba bez motike. Inace odosmo u kolektivnu neodgovornost.

Druga je situacija ako se pare daju diktatorima.

Sta raditi ako nije bas sve crno-belo, sto u grckoj svakako nije slucaj. Nisam bas siguran.

Ideja o kolateralima mi je bas privlacna. Nastranu da grcka drzava ima sigurno imovine koja moze pokriti dobar deo, ako ne i celokupan dug. A i poverioci ce sigurno njome dosta bolje upravljati od samih Grka, tako da eto duple koristi.

Slaviša Tasić said...

Kolaterli su odlična stvar, ali o tome je kreditori trebalo da misle kad su im pozajmljivali. Ili neka misle sledeći put. Ovako su znali u šta ulaze, zemlje bankrotiraju stotinama godina, sama Grčka je od nezavisnosti više bila bankrotirana nego solventna. Nego su obveznice kupovali zbog regulatornog rizika, na koleteral ni na bilo koji stvarni rizik uopšte nisu mislili, radili su šta ima mama država i međunarodna birokratija kaže.

Marko Paunović said...

Kolateral kod drzavnog zaduzivanja je nacelno dobra stvar, ali u praksi potpuno neizvodljiva - potrebno je da grcki sudovi i, eventualno, grcka policija, oduzmu imovinu grckoj drzavi i daju na upravljanje nekom drugom. Dovoljno je da grcki parlament donese zakon koji tako nesto zabranjuje, pa da od toga ne bude nista. "Snaga" takvog kolaterala je prakticno nula, odnosno sve je jedno da li takav kolateral imas, ili nemas - ako drzava nece da odplacuje dug, nije ti nikakva zastita.

Jedini pravi kolateral bi bila neka imovina van domasaja grckih drzavnih organa, znaci negde u inostranstvu. Ali, te imovine ne moze da bude dovoljno da posluzi kao kolateral.

Slaviša Tasić said...

Moglo bi da bude izvodljivo ako se kolateral aktivira automatski na konkretnu imovinu. Naravno suverena država može uvek i to da poništi ali bi to onda već bila eksproprijacija. A u boljim državama bi i domaći sud presudio u korist stranih vlasnika kolaterala.

Speaker said...

E, sad to je pitanje novih formi međunarodnog uređenja, odnosno, da upotrebim omiljenu sintagmu svih svetskih kretena, :) nekog "novog svetskog poretka", koji bi postavio takve države pred neugodnu alternativu ekskomunikacije iz svih ekonomskih tokova ako krše vlastite obaveze ili (što bi sirotom starom Speakeru u grčkom slučaju zdravo godilo :)) ) prosto poslao par nosača aviona da dotičnu državu ubede da je daleko zdravije da prosto plati šta je dužna, i da su im tolika ostrva samo na teretu :)) Mada - siroti, stari Speaker i njegove helenofilske radosti na stranu :)) - mislim da je ono prvo u suštini daleko efikasnije od vojne pretnje, samo je potrebna neka kritična masa ekonomske moći koja će shvatiti da je u njenom dugoročnom interesu stabilan i pošten sistem, i da ovo što sada zarađuju tako što im socijalistički birokrati bacaju mrvice sa svog redistributivnog pljačkaškog stola (koji neretko rezultira situacijama sličnim ovoj sadašnjoj u kojoj poverioci gube veliki procenat duga ili čak čitav dug u državnim bankrotstvima - daleko od toga da mi ih je žao, što reče Slaviša, sami su za to krivi kad slušaju etatističko-socijalističke lopove), nije ništa prema dugoročnim profitima koje bi im stabilan i pošten globalni sistem donosio. Mislim da vreme radi protiv nacionalnih država i socijalističke demagogije, a u korist realnijih ekonomskih kriterijuma i principa ne samo u pitanjima vezanim za suvereni dug, već i u međunarodnim odnosima uopšte, Darvin je neumoljiv, a para je u ovom našem dobu njegova burgija koja vrti i tamo gde obične burgije nikada neće :))

Marko Paunović said...

Evo ga jedno zanimljivo pitanje vezano za Srbiju, a koje ima neke veze sa ovom raspravom - da li dug lokalnih samouprava kod kojeg postoji kolateral treba smatrati javnim dugom u smislu onih 45% ucesca duga u BDP?

Ja mislim da ne treba, ako te opstine ne budu mogle da vrate dug, poverilac ce da preuzme imovinu i nema nikakvog rizika po drzavne finansije... To je po meni pre neka potencijalna kvazi privatizacija nego zaduzivanje.

Da se vratim na Grcku.... Vrednost imovine direktno zavisi od drzavne politike. Recimo da Grcka zalozi svoj elektroenergetski sistem. Onda ne plati dug, pa poverioci preuzmu grcki EPS. Grcka, u besu, ogranici cenu struje na 1 evro cent po Kw i zapreti zatvorom ako se proizvodnja smanji na nivo manji od prethodne godine.

Ili, poverilac preuzme ostrvo, a Grcka zabrani prevoz do tog ostrva i presece struju.

Hocu da kazem da cak i ako drzava zeli da izbegne punu eksproprijaciju, ima previse mehanizama za dalje "drndanje" poverilaca/vlasnika i u tome verovatno ima punu podrsku grckog naroda.

Posto poverioci sve to znaju, nece ni hteti da preuzmu imovinu, a samim tim ni da nesto posebno vrednuju kolateral.

Slaviša Tasić said...

Marko ne vidim zašto misliš da je to toliki problem. U ugovoru o kolateralu može da se napiše da država ne sme da preduzima ništa što namerno umanjuje vrednost imovine. Ništa to ne garantuje, kolateral nikad neće da znači 100% sigurnosti, ali veća je sigurnost sa kolateralom nego bez. Ti pretpostavljaš neku predatorsku državu, ali države najčešće poštuju međunarodne obaveze, a bolje vlade i domaći zakon zaustavi. Grčka može sada i da nacionalizuje svu stranu imovinu u zemlji pa to ne radi.

Drugi i važniji efekat od manjeg rizika bi bio da glasači i političari malo razmisle kad se zadužuju na tuđi račun. Jedno je kad Cvetković kaže "uspeli smo da dobijemo kredit" ili "uspela je emisija evro obveznica", a drugo je kad kaže založio sam Kopaonik.

Marko Paunović said...

Nije mene strah predatorske drzave, vec nacionalistickog, besnog naroda kojem je uvek i za sve kriv poverilac. :)

Marko Paunović said...

Mozda ce nekome biti zanimljivo...

Citam sinoc na CivFanatics forumu o jednom bagu u Civilizaciji 5. Kada pregovaras sa drugom civilizacijom mozes da trejdujes odredjeni iznos zlatnika po potezu za odredjenu sumu zlata odmah. Recimo, 10 zlatnika po potezu na 45 poteza za 450 zlatnika odmah. "Bag" je u tome sto mozes da uzmes pare, objavis rat i time prekines otplatu duga.

Evo sta kaze jedan od komentatora:

I'd also disincentivize these sort of moves a bit by adjusting down the amount the AI is willing to trade away as a lump sum. If you want to trade 30 turns of 200 GPT to them for a lump sum, they would only give you 3000 gold rather than the full 6000 (not sure if it's like this already), and might even demand some kind of collateral: 2 longswordsmen, 2 ships, whatever, which you could use in the interim but forfeit if you broke the deal.