Pages

09 September 2010

Da li postoje karteli?

Čini se da je jednodušno mišljenje da postoje, barem kada je reč o poljoprivredi. Razlike u mišljenjima se tiču toga šta treba uraditi da se oni razbiju, i time problem reši. Većina političara, novinara i ostalih misli da treba malo pojačati nadzor, ograničiti marže, interventno uvesti ulje ili mleko itd. Mi smo zastupali ovde mišljenje da treba liberalizovati tržište trajno konkurencijom iz uvoza. Ali, da karteli postoje, i da su skok cena i nestašica ulja ili mleka proizvod njihovih zavera, do sada nismo ni mi dovodili u pitanje.

Na drugi pogled, ja mislim da je ovo gledište pogrešno. Drugim rečima, da karteli ne postoje, ili barem da nam njihovo postojanje nije neophodno da bismo objasnili činjenice. Najpre, kada je reč o prehrambenim proizvodima Vlada konstatno pokušava da formira kartele poslednjih godina, ali to ne uspeva. Dalje, gde se denuo tradicionalni argument da su karteli hronično nestabilni? Makar bilo i samo nekoliko proizvođača, i makar tržište bilo zatvoreno, free riding problemi i podsticaji da se snižavanjem cena ili davanjem drugih pogodnosti uveća tržišni udeo na račun drugih "zaverenika" uvek deluju u pravcu razbijanja kartela. Na globalnom nivou, postoje vrlo konkurentne industrije gde imate samo dva ili tri konkurenta. Pa opet nema zavere. Ne vidim zašto bi među srpskim proizvođačima ulja ili mleka, samo zato što je tržište zatvoreno, bilo lakše rešiti sve one probleme koordinacije i sprovođenja zajednike politike koji postoje kod svakog kartela. Troškovi adminsitiranja kartelskih sporazuma zavise od broja učesnika, ne od stepena zatvorenosti tržišta. Čini se da su ovde slične cene, više od onih u okruženju, uzete same po sebi kao dokaz da imamo posla sa knjiškim primerom kartela. No, iz visokih cena i zatvorenog tržišta uopšte ne sledi taj zaključak. Posebno ne sledi kad je reč o homogenim dobrima kao što su mleko i ulje, gde necenovna konkurencija u načelu igra manju ulogu, i gde je pritisak za držanje što sličnijih cena konkurenciji vrlo jak. Tojota može da košta više od Škode zato što kupac zna da je Tojota bolji auto, ali litar ulja ove firme i litar ulja one firme se relativno malo razlikuju. I na potpuno otvorenom tržištu imali bismo vrlo slične cene svih ponuđača ulja, samo što bi one bile niže nego sada.

Zamislimo da nema nikakve kartelske zavere u Srbiji, kad je reč o proizvodnji mleka i ulja. Zamislimo dalje da je tržište, kao što jeste, zatvoreno i zaštićeno. Kakvu vrstu ekonomskog ponašanja bismo očekivali od firmi u takvom ekonomskom okruženju? Niske cene i dobar kvalitet? Ili pak "zidanje troškova" i veliku neefikasnost, koji se prevaljuju na potrošača kroz više cene? Ne treba nam nikakva egzotična i spekulativna teorija o kartelskoj zaveri i koordinaciji da bismo objasnili činjenicu da je ulje u Srbiji skupo. Dovoljno je da shvatimo da su firme koje proizvode ulje neefikasne, sa visokim troškovima i malom produktivnošću. A da ih je takvima načinila protekcionistička politika Vlade. I ja potpuno verujem proizvođačima kad kukaju da ne mogu da spuste cene jer onda ne bi mogli da pokriju troškove. Naravno da ne bi. Ali u tome i jeste stvar; nas kao potrošače ne zanima da li oni mogu ili ne mogu da pokriju troškove. Ako ne mogu, bankrotiraće i njihova imovina i kapital će preći u ruke nekog ko će s njima bolje znati da radi.

Stoga se ja slažem da je liberalizacija uvoza apsolutno neophodna, ali ne da bi razbila navodne kartele, nego da bi prisilila domaće firme da snize svoje troškove, ili da odu u bankrot. Problem nisu zajednički dogovorene cene, nego visoke cene, koje nisu posledica zavere, nego zajedničke neefikasnosti, koja je pak posledica zatvorenog tržišta.

6 comments:

perica said...

A krivac za zatvoreno tržište je isključivo država tj. državni aparat. Naravno da će proizvođači ulja na primer, horski da plaču i kukaju da im stranci "nelojalno konkurišu", naravno da će da advertajzuju licimerni i lažni patriotizam tipa "kupujmo domaće". Drugim rečima, zajednički će pokušavati da od države isposluju što više pogodnosti za sebe, na primer ograničavanje uvoza. Kako se zove ova vrsta udruživanja? Lobbying - stvaranje lobija i lobiranje a ne kartel.
Inače odličan post. Bravo!

perica said...

A zašto država lobije naziva karteli? Da se sakrije činjenica da je država kriva za ceo problem. Ako je kriv kartel, to znači da su se proizvođači ulja dogovorili i digli cene bez učešća države. A ako je lobi, onda je jasno da su kod države izlobirali pogodnosti za sebe, na štetu stanovništva Srbije. Naravno da država neće otkriti da je u pitanju lobiranje i korupcija, već će propaganda do milion i jedan ponavljati ključnu reč "kartel".

Anonymous said...

Мени су неки делови ове теорије мало сумњиви. На пример, када се каже:

Problem nisu zajednički dogovorene cene, nego visoke cene, koje nisu posledica zavere, nego zajedničke neefikasnosti, koja je pak posledica zatvorenog tržišta.

то као да имплицира претпоставку да су сви домаћи учесници на затвореном тржишту једнако или слично неефикасни, а не видим зашто би били. Ваљда ће менаџмент у свакој од тих фирми тежити већој ефикасности, ако не зато што га конкуренција тера на то, а онда да би повећао (екстра)добит, и ваљда ће неки бити успешнији у томе од других?

Мој је утисак да у Србији можда не постоји картел ни уљара ни млекара, али изгледа да постоји нешто друго - појава која у економији можда има свој назив - да постоји равнотежа цена истих производа различитих фирми на нивоу који је изнад онога који би те исте фирме тражиле да је конкуренција већа. Био је пре пар месеци овде један пост који је описивао управо такву ситуацију (не могу сада тај пост да нађем) који је говорио о томе како се појавила нова уљара, са ценом од 90 динара за литар, и како су онда други, који су држали цену на 120 до тада и причали да ниже не може, спустили цене такође. Дакле, можда међу њима и није постојао никакав писани или усмени договор ("картел") о томе да цену држе на 120, него су до те цене дошли и једни и други независним "испипавањем пулса тржишта", али су последице биле исте као да су се картелски договорили да цена буде 120, зар не? А потрошачу је, на крају крајева, небитно да ли постоји картел или постоји неименована појава која доводи до истих последица као и картел.

Marko Paunović said...

Ovo je kljucna recenica:

Problem nisu zajednički dogovorene cene, nego visoke cene, koje nisu posledica zavere, nego zajedničke neefikasnosti, koja je pak posledica zatvorenog tržišta.

E sad, ja mislim da mi ne znamo, a ni ne mozemo da znamo da li je mehanizam ZATVORENO TRZISTE => NEEFIKASNI PROIZVODJACI => VISOKE CENE, ili ZATVORENO TRZISTE => KARTELSKI SPORAZUM KOJI SE EFIKASNO PRIMENJUJE => VISOKE CENE.

Ali, lepota svega ovoga je sto, cak i ako ne znamo tacan mehanizam, znamo uzrok (zatvoreno trziste) i posledicu (visoke cene). Otvaranje trzista je lek, kakav god da je mehanizam, odnosno postojali karteli ili ne.

Ivan Jankovic said...

"постоји равнотежа цена истих производа различитих фирми на нивоу који је изнад онога који би те исте фирме тражиле да је конкуренција већа."

To je upravo ono sto i ja tvrdim. Samo to ne dokazuje da postoje karteli, vec samo zatvoreno trziste. U Srbiji je trziste kafe slobodno ali su cene (bar pre godinu i po, kad sam poslednji put proveravao) bile gotovo identicne kod svih vodecih proizvodjaca. Da li to znaci da i tamo postoji kartel? I da je svaka konvergencija cena kartelska sabotaza?

U slucaju ulja, mleka i slicnim, Vlada godinama namece kartel velikih prozivodjaca kojima daje velike rente u smislu zatvaranja trzista, ali istovremeno ocekuje da budu "razumni" oko cene, tj da pomazu u vodjenju socijalne politike preko cena hrane. Ako i postoje karteli, oni su nastali vladinim mesanjem u mehanizam cena koji idu do potpune kontrole, a ne trzisnim razvojem. Ja sam samo na tu pretpostavku reagovao.

"то као да имплицира претпоставку да су сви домаћи учесници на затвореном тржишту једнако или слично неефикасни, а не видим зашто би били. Ваљда ће менаџмент у свакој од тих фирми тежити већој ефикасности, ако не зато што га конкуренција тера на то, а онда да би повећао (екстра)добит, и ваљда ће неки бити успешнији у томе од других?"

Da, ovo poslednje nije sporno, ali to niej u neskaldu sa mojom tezom. I ako postoji konkurencija, oni ce na zatovrenom trzistu teziti da budu manje efikasni nego inace. Na jednom malom trzistu moguce je opstati sa znatno visim cenama nego sto bi bilo da je uvoz slobodan, cak i bez ikakve kartelske zavere. To je prosto i logicka i empirijski za ocekivati: protekcionizam biilo koje vrste u bilo kojoj industriji smanjuje pritisak za unapredjenje prozivodnje i smanjenje troskova. Naravno, ako bi postojao samo jedan monopolista stvar bi bila jos gora.

Ivan Jankovic said...

Marko,

ja se slazem da ne mozemo pouzdano da znamo. Ali ako podjemo od pretpostavke da Vlada ne pokusava aktivno da formira i odrzi kartel (ne tvrdim da je ta pretpostavka tacna, stavise lako bi mogla biti netacna), onda kartel ne deluje kao mnogo verovatna mogucnost; cak i konvencionalna teorija priznaje da su karteli najcesce nestabilni ako im drzava ne pomaze, tj orekstrira ih. Ja ne verujem da protekcionizam, sam po sebi, moze da se smatra politikom koja bitno doprinosi odrzanju kartela. Mora da postoji neka aktivna politika koordinacije i povecanja troskova free ridinga. Recimo kao sto su bilo oni stalni sastanci ministara sa pekarima, uljarima i ostalima gde su dogovarali cene zajednicki, i sikanirali one koji nisu postovali te "sporazume" sa Vladom.