Pages

09 September 2010

Dužan kao Grčka

Sjajan članak u Vanity Fairu o stanju u Grčkoj. Stvarno je teško izvući odlomke, ali evo nekoliko.


The long-term picture was far bleaker. In addition to its roughly $400 billion (and growing) of outstanding government debt, the Greek number crunchers had just figured out that their government owed another $800 billion or more in pensions. Add it all up and you got about $1.2 trillion, or more than a quarter-million dollars for every working Greek.


In just the past decade the wage bill of the Greek public sector has doubled, in real terms—and that number doesn’t take into account the bribes collected by public officials. The average government job pays almost three times the average private-sector job. The national railroad has annual revenues of 100 million euros against an annual wage bill of 400 million, plus 300 million euros in other expenses. The average state railroad employee earns 65,000 euros a year. Twenty years ago a successful businessman turned minister of finance named Stefanos Manos pointed out that it would be cheaper to put all Greece’s rail passengers into taxicabs: it’s still true.


“If the law was enforced,” the tax collector said, “every doctor in Greece would be in jail.” I laughed, and he gave me a stare. “I am completely serious.” One reason no one is ever prosecuted—apart from the fact that prosecution would seem arbitrary, as everyone is doing it—is that the Greek courts take up to 15 years to resolve tax cases. “The one who does not want to pay, and who gets caught, just goes to court,” he says.

Ali, verovatno najzanimljiviji deo teksta se bavi aferom u koju je uključen manastir Vatoped, sa Svete gore. Otprilike, monasi su pronašli neki papir po kojem je Jovan V Paleolog u 14. veku dodelio neko jezero manastiru Vatoped i tražili su da im ga država da, što je i uradila. Nakon toga su ponudili državi da otkupi jezero, ali pošto država to nije htela, dala im je zemljište na drugim lokacijama.


In exchange for their lake the monks received 73 different government properties, including what had formerly been the gymnastics center for the 2004 Olympics—which, like much of what the Greek government built for the Olympic Games, was now empty and abandoned space. And that, Doukas assumed, was that. “You figure they are holy people,” he says. “Maybe they want to use it to create an orphanage.”


What they wanted to create, as it turned out, was a commercial-real-estate empire. They began by persuading the Greek government to do something it seldom did: to re-zone a lot of uncommercial property for commercial purposes. Above and beyond the lands they received in their swap—which the Greek Parliament subsequently estimated to be worth a billion euros—the monks, all by themselves, were getting 100 percent financing to buy commercial buildings in Athens, and to develop the properties they had acquired. The former Olympics gymnastics center was to become a fancy private hospital—with which the monks obviously enjoyed a certain synergy. Then, with the help of a Greek banker, the monks drew up plans for something to be called the Vatopaidi Real Estate Fund. Investors in the fund would, in effect, buy the monks out of the properties given to them by the government. And the monks would use the money to restore their monastery to its former glory.


Sve u svemu, članak je dugačak, ali vredi pročitati ga.

7 comments:

Željka Buturović said...

zanimljiv clanak. meni je palo u oci:

"The structure of the Greek economy is collectivist, but the country, in spirit, is the opposite of a collective. Its real structure is every man for himself."

ne znam dovoljno o samoj grckoj, ali na osnovu drugih znanja koje imam, ovo mi deluje tacno. u svakom slucaju je konzistentno sa tezom da kolektivizam ne samo da ne podstice nego ubija individualnu solidarnost.

perica said...

Meni je palo u oči to što se pisac članka čudi što Grci ne plaćaju porez, nakon što je vrlo lepo objasnio zašto to ne rade tj. nakon što je detaljno opisao kakvi se "javni servisi" finansiraju porezom. Ko je lud da plaća poreze ako 1) za sve to što je kroz porez platio mora još jednom da plati kad mu zatreba i 2) ako može elegantno da izbegne plaćanje.

Brut said...

Samo sam preleteo po ovoj reportaži, al mi je prva asocijacija bila: Šta ovaj traži po manastirima, kakvu metafiziku, što nije otišao na pijacu ako već traži duhovni orijentir za oporavak grčke privrede? Onda sam shvatio: izvor svih problema grčke privrede je u nedostatku osećanja solidarnosti i uzajamnosti, koji je, po nekoj novoj modi, postao duh istinskog kapitalizma (setih se Željkinog teksta iz "Politike").

Slažem se sa pericom, sebičluk ili "free riding", koji autor vidi kao problem, odnosno nedostatak "monaškog duha" kod Grka, ima svoje racionalno opravdanje u iracionalnim institucijama koje takvo ponašanje motivišu. Dakle, ne radi se ni o kakvoj metafizici "duha naroda", već o lošem "institucionalnom okviru". Ne znam zašto je uopšte ubacio tu pobočnu priču o monasima i solidarnosti, kad je već, kao što perica kaže, lepo objasnio institucionalne razloge za takvo ponašanje. I ne znam kako grčka (ili bilo koja druga) vlada uopšte može da doprinese ozdravljenju duha, osim da se povuče iz sfere građanskog društva, tj. prestane da pravi insitucionalne niše za free riding. Onda će i Željka da vidi da "sebičnost" ne koincidira sa "kolektivizmom" ("koji ubija individualnu solidarnost"), nego da je, nevidljivom rukom vođena, jedini "psiho-socijalni" nužan i dovoljan uslov za oporavak grčke ekonomije i narodnog duha. A taj duh, sigurno nećemo naći u manastirima.

andreas breme said...

Ja mislim da je Zeljka u pravu, da kolektivizam utice lose na individualnu solidarnost u drustvu

andreas breme said...

koje bi trebalo da bude u slobodnijim drustvima...

Ivan Jankovic said...

I meni se cini da ima dva teksta u jednom. Prvi deo koji je odlican i koji sve objasnjava. A onda dolaze sve ove budalastine sa metafizikom, "duhom naroda", odustvom solidarnosti, monasima i sl., kao da nista nije prethodno napisao o kvalitetu javnih servisa, dugu, porezima, korupciji, sindikatima, penzionisanju sa 50 godina itd. Sto sve odlicno racionalno objasnjava ponasanje prosecnog Grka, bez pozivanja na mitoloska bica i metafizicke spekulacije.

Brut said...

@breme,

koji kolektivizam? Ako pričaš o "ekonomskom kolektivizmu", tj. socijalizmu, onda ok. Autor je lepo analizirao iracionalnost socijalističkog sistema u Grčkoj. Jasno je, u kolektivistički organizovanoj priveredi, racionalno je biti free rider, maksimalno čerupati "alajbegovu slamu", krasti kablove iz državnog preduzeća, jer te niko neće loviti, jer to nikoga ne zanima, jer to nije ničije, itd.; racionalno je preko sindikata pritiskati vladu da ti da veću platu iako ništa nisi zaradio, jer ti sistem dozvoljava taj uticaj. Konflikt sličan onome koji objašnjava Furbotn-Pejovićeva teorema o iracionalnosti samoupravnog sistema u kome su radnici istovremeno i vlasnici preduzeća. Al' ako odatle elegantno prelaziš na priču o "kolektivističkom duhu", pa još kažeš da je u njenom korenu nekakvo zlo sebičnosti, onda napuštaš teren racionalne analize i upuštaš se u visokarno metafizičko teoretisanje o duhu naroda. Sistem je iracionalan, nije narod iracionalan. Sistem u Grčkoj treba menjati, a ne narod. To je poenta. Ili bar treba da bude...

Ubacivanje ove teze o monasima i nekakve kvazi-psihosocijalne priče o zlu sebičnosti koji stoji u osnovi nekakvog kolektivizma, ja vidim samo kao provokativnu tezu prikladnu za jedan tabloid kakav je Vanity Fair, ali ne i kao ozbiljnu tezu za racionalnu diskusiju. Naprosto, postoji jednostavnije objašnjenje. Okamova britva čuda čini.