Prvo, on govori o frakcionom bankarstvu kao drevnoj instituciji koja postoji od stare Grčke, a punim rezervama kao nekoj novoj, pomodarskoj ideji koju tek šačica austrijskih renegata promoviše (poput Rothbarda i de Sotoa). Ovo nije slučaj. Ideja 100% bankarstva potiče još iz Rimskog prava. Još tamo je uspostavljena razlika između ugovora o depozitu i ugovora o zajmu. Ugovor o zajmu podrazumeva transfer vlasništva nad dobrima, i specifikovan je vremenski, dok ugovor o depozitu (čuvanju) ne podrazumeva transfer vlasništva i podrazumeva da roba mora biti vraćena na zahtev depozitora u svakom trenutku. U bankarstvu, to je značilo da se neka količina novca može banci pozajmiti na određeno vreme, i time preneti vlasništvo nad novcem, čime banka stiče pravo da taj novac pozajmi nekom drugom. Ako je novac dat na depozit, prenos vlasništva nije izvršen, i svako pretvaranje tog novca u kredit nekom drugom je akt "misaproprijacije" ili krađe. U okviru ovog sistema, depozitor plaća taksu bankaru za usluge čuvanja njegovog novca, a ne dobija kamatu. Stoga, teza o frakcionom bakarstvu kao prevari i krađi nije neka Rothbardova ili de Sotoova pomodarska izmišljotina, nego drevni princip Rimskog prava.
Naravno, iako je ovo bilo generalno razumevanje, u mnogim istorijskim periodima ovaj princip nije poštovan od strane bankara. Još u staroj Grčkoj imamo prve zabeležene slučajeve "misaproprijacije". Ipak, u većini slučajeva bankari su bilo osuđivani kao lopovi čak i u Grčkoj.
Stoprocentno bankarstvo je postojalo u ranom Srednjem veku. Frakciono bankarstvo se pojavljuje postepeno u poznom srednjem veku; i gde god se pojavilo bilo je proizvod saradnje banaka i vladara, a nikad spontanog tržišnog razvoja. Uvek je nastajalo tako što su bankari od strane vladara bili izuzimani iz ograničenja koja je nametalo tradicionalno rimsko pravo (vlro jako i u Srednjem veku).
Uprkos tome što je praksa frakcionog bankarstva postojala, prvo pravno sankcionisanje koje se danas često citira je odluka britanskog suda iz 17 veka kojom je odlučeno da depozit nije vlasništvo depozitora nego bankara. To je presedan koji je u velikoj meri oblikovao bankarske institucije kakve danas postoje u zapadnom svetu. Ipak, čak i u moderno vreme stoprocentno bankarstvo je postojalo – čuvena Bank of Amsterdam je u značajnom periodu vremena operisala sa 100% rezervama.
Dakle, nije 100% sistem bio proizvod državne intervencije a frakciono bankarstvo tržišni razvoj nego obrnuto.
Druga stvar, i još važnija, tiče se ekonomskih efekata frakcionog bankarstva. Slaviša to uopšte ni ne spominje u svom postu. Ja sam dao detaljnu analizu toga kako frakciono bankarstvo kreira poslovne cikluse i kako je to posledica stvaranja nekonzistentne strukture vlasničkih prava na novac ovde.
Ukratko, svojim mešanjem depozitnog i kreditnog ugovora frakciono bankarstvo omogućava da se poveća količina novca koja se investira bez ikakvog povećanja realne štednje. Frakcionalni sistem šalje sistematski isrivljenu informaciju svim tržišnim akterima o realno dostupnoj količini resursa: kad ja stavim 200 dinara u banku, i banka pozajmi 100 dinara nekom drugom, odjednom imamo 300 dinara u sistemu, pri čamu nikakav novi dohodak nije stvoren, nikakva nova odluka o štednji doneta, samo je potezom pera 200 dinara pretvoreno u 300. Zamislite svet u kome bismo vi i ja mogli da sklopimo ugovor po kome oboje posedujemo 100% istog automobila u isto vreme. Ovo je identična situacija. I štediša i investitor poseduju u isto vreme istih sto dinara: ja i dalje verujem da imam cekolupnu sumu od 200 dinara na raspolaganju, i svoje investicione i potrošačke odluke donosim polazeći od te pretpostavke, dok onaj ko dobija kredit veruje da su štediše poslale poruku da žele još 100 dinara njegovih investicija u dugoročnije projekte. Ali, ja nisam želeo da investiram, nego samo da držim novac na sigurnom mestu. On investira polazeći od pogrešne i preterano optimističke slike stope vemenske preferencije, tj spremnosti ljudi da žrtvuju sadašnji dohodak zarad dohotka u budućnosti. Kad greška bude razotkrivena, nastaje proces likvidacije investicija napravljenih u ime te pogrešne slike. I ceo proces je bolan jer uvek nosi sa sobom destrukciju imovine na širokoj skali, pošto su kapitalna dobra, protraćena na pogrešne ivnesticije, specifična, tj ne mogu se tako lako prenameniti u druge svrhe. To je recesija. Centralna banka samo potpomaže i orkestrira ovaj proces, ali ona sama po sebi nije njegov izvor: ona je tehnički instrument koji bankama omogućava da vrše misapropricijaciju novca kooridnisano, tj bez rizika koji bi manje solventnim bankama nametao sistem slobodnog bankarstva.
Ovo nije moje originalno razumevanje nego je već razvijeno dosta daleko kod Mizesa, Hajeka i Rothbarda. Evo nekih citata iz Misesa koji vam pokazuju da on jasno razume da je kreator poslovnog ciklusa frakcionalno banakrstvo sa svojom kreditnom ekspanzijom, a ne centralna banka sama po sebi:
The notion of “normal” credit expansion is absurd. Issuance of additional fiduciary media, no matter what its quantity may be, always sets in motion those changes in the price structure the description of which is the task of the theory of the trade cycle. Of course, if the additional amount issued is not large, neither are the inevitable effects of the expansion
Komentarišući čuveni Peel's Act u Engleskoj iz 1844 Mises tvrdi da je njegova glavna slabost bila što je ostavio frakcionalno bankarstvo da postoji:
the two shortcomings of the Currency School vitiated this famous act. On one hand, the system of government interference with banking was preserved. On the other hand, limits were placed only on the issuance of banknotes not covered by specie. The fiduciary media were suppressed only in the shape of banknotes. They could thrive as deposit currency.
Tu dolazimo do treće stvari: Slaviša naravno može kritikovati 100% bankarstvo, ali nema mnogo smisla kad tvrdi da je to "ne-austrijska" doktrina, ili pak da je zastupaju samo neki anarhistički radikali poput Rothbarda i de Sotoa koje ne treba uzimati za ozbiljno.
30 comments:
Hehe...
" kad ja stavim 200 dinara u banku, i banka pozajmi 100 dinara nekom drugom, odjednom imamo 300 dinara u sistemu, pri čamu nikakav novi dohodak nije stvoren, nikakva nova odluka o štednji doneta, samo je potezom pera 200 dinara pretvoreno u 300. "
Ja ovaj argument nikad nisam uspeo da razumem (da se pohvalim, neke druge razumem :)).
Analogna situacija, neka sam pozajmio prijatelju 200 dinara. Ja racunam da cu dobiti 200 dinara nazad, ali on njima trenutno raspolaze, pa bismo navodno imali 400 dinara u sistemu.
Medjutim, ja tih 200 ne mogu da koristim dok ih on ne vrati, takodje on zna da mora da mi ih vrati (zanemarimo mogucnost da nece moci vratiti) sto znaci da ne racuna na njih kao na imetak.
Drugim recima, situacija pre pozajmice:
- imam 200 din imetka i
- raspolazem sa 200 dinara,
situacija nakon pozajmice:
- imam 200 din imetka, ali
- raspolazem sa 0 din,
dok prijatelj:
- rasplaze sa 200 din, ali
- ima 0 din imetka (jer 200 mora da vrati).
U zbiru je situacija ista.
Ipak, čak i u moderno vreme stoprocentno bankarstvo je postojalo – čuvena Bank of Amsterdam je u značajnom periodu vremena operisala sa 100% rezervama.
Pa Selgin kaže, da nije to baš istina;)
The most famous of the public 100-percent reserve banks, the Bank of Amsterdam, is also the one most often cited as proof of the viability of that form of banking. But here again, a close look suggests that the proof is no proof at all. For starters, in establishing the Bank of Amsterdam in 1609, the Dutch government also banned the city’s private “proto-bankers”—the analogues of Venice’s medieval money changers and London’s 17th-century goldsmiths—essentially giving the public bank a monopoly of non-coin payment services. The government also required that all bills of exchange worth 600 guilders or more be settled on the new bank’s books. Finally, rather than being true demand deposits, readily convertible into coin at no penalty, deposits at the Wisselbank could be converted into cash only for fees of up to 2.5% of withdrawn amounts, thus allowing it to cover its expenses while also earning a tidy profit without having to make any loans.
Yet, notwithstanding the widespread contrary belief and its solemn promise to “store” all deposits lodged with it, the Bank of Amsterdam did make loans. It did so, first of all, by allowing overdrafts. More importantly, it eventually did so, to a far greater extent, by making advances to the municipal government and to the Dutch East India Company. During the 1650s, for example, the city of Amsterdam borrowed a whopping 2 million guilders, which it never repaid; and after 1684 loans persistently amounted to 20 percent or more of the Bank’s total assets. Finally, in 1790, the failure of the bank’s heavy (and, as usual, clandestine) loans to the then-struggling East India Company forced it, in effect, to devalue most of its deposits by 10 percent, while altogether refusing to repay any of less than 2,500 guilders. At last, when the French invaded Amsterdam and got hold of the Bank’s books, these revealed that its reserves had fallen to less than 25 percent of its liabilities, with the Dutch East India Company alone owing it a grand total of 11 million guilders. Release of the last statistic at once caused the Bank’s famous bullion “receipts,” which were (since an 1683 reform) the only Bank liabilities that could actually be redeemed, to fall to a 16 percent discount.
The passing of the Bank of Amsterdam marked the end of governments attempts to establish, or to pretend to establish, 100-percent reserve banks, and therefore marked the end of all significant instances of that sort of banking. Yet it was far from being the end of government involvement in the banking business, for the early “public” banks, and the Bank of Amsterdam especially—thanks in part to the myth of it’s always having been solid—were the direct inspiration for another breed of government-sponsored banks, the prototype of which was the Bank of England. Where that development has taken us is too well known to be worth restating here. But let it not be forgotten that it all started with the cry that the public ought not to have to deal with fractional-reserve banks.
http://www.freebanking.org/2011/05/31/the-state-and-100-percent-reserve-banking/
Dakle, nije 100% sistem bio proizvod državne intervencije a frakciono bankarstvo tržišni razvoj nego obrnuto.
A Selgin kaže u istom postu sasvim drugčije (šta se može videti več gore šta sam ga citirao):
I here take a different tack, which consists of pointing out that every significant 100-percent bank known to history was a government-sponsored enterprise, which depended for its existence on some combination of direct government subsidies, compulsory patronage, or laws suppressing rival (fractional reserve) institutions.
Centralna banka samo potpomaže i orkestrira ovaj proces, ali ona sama po sebi nije njegov izvor: ona je tehnički instrument koji bankama omogućava da vrše misapropricijaciju novca kooridnisano, tj bez rizika koji bi manje solventnim bankama nametao sistem slobodnog bankarstva.
A Horwitz kaže:
So how does new money ever get created and multiplied on net? By injections of new reserves. Only one entity can create new reserves on net in a fiat money system with a central bank: the central bank. When the Fed conducts open-market operations it adds new net reserves to the system, which enables the money-multiplier process with no offsetting loss in reserves elsewhere. The central bank and only the central bank can do this.
A clever fellow might now say, “Well, what if I deposit currency into my bank? There’s no offset then, right?” That is indeed true. But where did the currency come from? At some point, you or someone else had to withdraw it from the banking system, which caused a multiplied contraction in the total money supply because currency counts as reserves. The two halves of the process are separated in time, unlike with the deposits, but the net effect in the long run is still zero.
Injections of new currency can cause the money-multiplier process, but guess what is the only thing that can create new currency in a system with a monopoly central bank? You got it: the central bank. If you want to know whom to blame for setting off the money-multiplier process, you need only look there. The monetary base, which corresponds to the total level of potential bank reserves (being the sum of the total supply of currency plus the the supply of bank deposits at the Fed), is totally under the control of the central bank. No one else can create currency and no one else can create net additions to the total amount of deposits at the Fed.
http://www.freebanking.org/2011/06/27/the-problem-is-central-banking-not-fractional-reserve-banking/
Bezgotovninsko (na lepe oci i na poverenje) placanje.
Ipak, čak i u moderno vreme stoprocentno bankarstvo je postojalo – čuvena Bank of Amsterdam je u značajnom periodu vremena operisala sa 100% rezervama.
Pa Selgin kaže, da nije to baš istina;)
The most famous of the public 100-percent reserve banks, the Bank of Amsterdam, is also the one most often cited as proof of the viability of that form of banking. But here again, a close look suggests that the proof is no proof at all. For starters, in establishing the Bank of Amsterdam in 1609, the Dutch government also banned the city’s private “proto-bankers”—the analogues of Venice’s medieval money changers and London’s 17th-century goldsmiths—essentially giving the public bank a monopoly of non-coin payment services. The government also required that all bills of exchange worth 600 guilders or more be settled on the new bank’s books. Finally, rather than being true demand deposits, readily convertible into coin at no penalty, deposits at the Wisselbank could be converted into cash only for fees of up to 2.5% of withdrawn amounts, thus allowing it to cover its expenses while also earning a tidy profit without having to make any loans.
Yet, notwithstanding the widespread contrary belief and its solemn promise to “store” all deposits lodged with it, the Bank of Amsterdam did make loans. It did so, first of all, by allowing overdrafts. More importantly, it eventually did so, to a far greater extent, by making advances to the municipal government and to the Dutch East India Company. During the 1650s, for example, the city of Amsterdam borrowed a whopping 2 million guilders, which it never repaid; and after 1684 loans persistently amounted to 20 percent or more of the Bank’s total assets. Finally, in 1790, the failure of the bank’s heavy (and, as usual, clandestine) loans to the then-struggling East India Company forced it, in effect, to devalue most of its deposits by 10 percent, while altogether refusing to repay any of less than 2,500 guilders. At last, when the French invaded Amsterdam and got hold of the Bank’s books, these revealed that its reserves had fallen to less than 25 percent of its liabilities, with the Dutch East India Company alone owing it a grand total of 11 million guilders. Release of the last statistic at once caused the Bank’s famous bullion “receipts,” which were (since an 1683 reform) the only Bank liabilities that could actually be redeemed, to fall to a 16 percent discount.
The passing of the Bank of Amsterdam marked the end of governments attempts to establish, or to pretend to establish, 100-percent reserve banks, and therefore marked the end of all significant instances of that sort of banking. Yet it was far from being the end of government involvement in the banking business, for the early “public” banks, and the Bank of Amsterdam especially—thanks in part to the myth of it’s always having been solid—were the direct inspiration for another breed of government-sponsored banks, the prototype of which was the Bank of England. Where that development has taken us is too well known to be worth restating here. But let it not be forgotten that it all started with the cry that the public ought not to have to deal with fractional-reserve banks.
http://www.freebanking.org/2011/05/31/the-state-and-100-percent-reserve-banking/
Dakle, nije 100% sistem bio proizvod državne intervencije a frakciono bankarstvo tržišni razvoj nego obrnuto.
A Selgin kaže u istom postu sasvim drugčije (šta se može videti več gore šta sam ga citirao):
I here take a different tack, which consists of pointing out that every significant 100-percent bank known to history was a government-sponsored enterprise, which depended for its existence on some combination of direct government subsidies, compulsory patronage, or laws suppressing rival (fractional reserve) institutions.
Jovane,
poenta je da ako si pozajmio prijatelju 200 dinara ti ih vise nemas. One su sada NJEGOVO vlasnistvo. To sto on ima obavezu da ti vrati pare nakon nekog vremena je druga stvar. To je isto kao pozajmica koju banka vrsi iz orocene stednje, sto je legitimno. Ako se ti i prijatelj dogovorite da ti on vrati pare nakon tri meseca ti neces doci sutradan da trazis "svoje" pare natrag, posto si ti njihov "vlasnik".
U sistemu frakcionog bankarstva ti samo odes do automata i podignes 200 dolara, od kojih je recimo 100 ili 150 vec pozajmljeno nekome ko ce da ih investira. Tako ti nastavljas da trosis kao i pre, a ovaj kome je pozajmljen deo tvojih para misli da ne trosis nego da stedis jer hoces da kupujes kasnije, i prozivodi za tu tvoju odlozenu, zapravo nepostojecu potrosnju.
Ivane, mislim da pravis distinkciju gde nema razlike. Ja sam prijatelju mogao pozajmiti po vidjenju (sa obavezom da mi vrati u bilo kom trenutku), ili oroceno, na isti nacin kao i banci.
Ako je on pozajmio od 20 ljudi, moci ce bilo kome da vrati u bilo kom trenutku, ali verovatno ne svima ako se pojave odjednom. Ako i nema rezervu da vrati deo pozajmica, dovoljno je da moze da se uzajmi kod nekog dovoljno brzo, pa da ja imam utisak da nisam cekao.
Pare koje su polozene u banci su joj pozajmljene i njima se ne moze raspolagati sve dok ih banka ne vrati. Ako banka ne ispostuje preuzetu obavezu, nista od raspolaganja parama.
Ako bankomat ne radi, ne mozes kupiti nista. Dogadjaj vracanja para mora da se prethodno desi, bilo putem automata, saltera ili prebacivanjem na racun prodavca.
To se najbolje vidi u slucaju kad banka propadne ili nije u stanju da me isplati na vreme, desavalo se skorije u Letoniji.
Jovane,
tvoje pozajmljivanje novca prijatelju ne moze da poveca ukupnu kolicinu novca u drustvu. Pare su ili kod tebe ili kod njega, i samo onaj kod koga su moze da ih trosi. U frakcionalnom bankarstvu se povecava kolicina novca potezom pera - 90% tvojih para je pozajmljeno nekom drugom a tebi se daje mogucnost da potrosis sve svoje pare kad god pozelis. Banka jednim ugovorom garantuje tebi tvoje pare, a drugim ugovorom pozajmljuje te iste tvoje pare nekom drugom. U onom stepenu u kome takav sistem uopste moze biti stabilan, dakle sve dok radi, on hronicno i zakonito vodi povecanju novcane mase ex nihilo.
Ivane,
Frakcionalno bankarstvo je postojalo i u Grčkoj i u Rimu i u ranom srednjem veku. De Soto je iskopao nekoliko slučajeva i pokušava da ih predstavi kao opšte pravilo. Razvoj bankarstva stvarno počinje u 16. veku i tada je već svo bankarstvo frakcionalno. De Soto ne zna šte će s tim, pa su za njega svi bankari od srednjeg veka nadalje prevaranti. A svi depozitori naivne budale. Nonsens.
"Dakle, nije 100% sistem bio proizvod državne intervencije a frakciono bankarstvo tržišni razvoj nego obrnuto."
Kako je to državna intervencija naterala banke da budu frakcionalne? 100% rezervno bankarstvo nikad nije bilo zabranjeno. Nije zabranjeno ni danas, bilo koja banka može da ga praktikuje. Zašto to ne rade?
"Druga stvar, i još važnija, tiče se ekonomskih efekata frakcionog bankarstva."
Po meni je taj efekat preteran, cela austriska teorija ciklusa (ABCT) ne znam koliko je ikad bila važna, a kod današšnjih kriza je smatram uglavnom beznačajnom. (To ne znači da nema veštačkih naduvavanja balona, ali to je poznata stvar, ne ABCT ekskluziva.)
I konačno, ja ne znam šta tačno definiše austrijanizam. Ali slaganje sa "Mizes je tako rekao" ne može da bude kriterijum za pripadnost. Konkretno oko teorije ciklusa, ja ne smatram austrijsku teoriju ciklusa posebno austrijskom. Kod nje je jedini kriterijum to što je Mizes, i sledeći njega Hayek, tako mislio. Ali da ne obrazloženje za to je bi bilo predugo za komentar, pa ću napisati poseban post neki dan o tome.
Isto pitanje na drugi post samo na drugi način. Kako bi postojalo frakciono bankarstvo u sistemu gde su fizičko zlato i srebro monete,a traži se idealna elastičnost ponude-traženje novca,nikako i tačka. Pisanjem vrednosnih papira,može ali i ti vrednosni papiri moraju imati idealnu elastičnost da bi imali istu upotrebnu vrednost. To je ono što kombinacija centralnog fiat i frakcionalnog bankarstva stvara,monetu iz vazduha bez ikakve šanse za zadovoljavanjem idealne ponude tražnje,najprostije jer to nije deterministički fenomen koji se može bilo kojom metodom matematike izmeriti. Tržište bilo čega,pa i monete kao robe,teži da formira slobodnu ponudu tražnju(u najnovijim vestima Tide deterdžent za veš u USA se pojavljuje kao jedan oblik monete npr)
@Jovan,
Ovo ti je odlično:
"Ja sam prijatelju mogao pozajmiti po vidjenju (sa obavezom da mi vrati u bilo kom trenutku), ili oroceno, na isti nacin kao i banci. Ako je on pozajmio od 20 ljudi, moci ce bilo kome da vrati u bilo kom trenutku, ali verovatno ne svima ako se pojave odjednom. Ako i nema rezervu da vrati deo pozajmica, dovoljno je da moze da se uzajmi kod nekog dovoljno brzo, pa da ja imam utisak da nisam cekao."
Upravo tako se tretiralo u pravu, rimskom i srednjevekovnom, da je tvoj depozit u banci ustvari tvoj zajam banci po viđenju. Ti kao depozitor imaš pravo na povraćaj kad god poželiš, a sve dok ti uredno vraćam ja imam pravo da radim sa tim novcem šta god hoću, uključujući i davanje na zajam nekom drugom.
Slavisa, jedva cekam tvoj post.
Ti si u nekom postu, ne sećam se tačno kojem, kritikovao današnje austrijsko objašnjenje ove krize, i rekao da se vidik današnjih austrijanaca sužava na ono što piše u prašnjavim mizesovim knjigama, tj da ne vide dalje od toga. Pa si dalje rekao da ste ti i Dzefri Fridman pravi austrijanci, i da je Mizes živ on bi zastupao vaše stavove.
Nadam se da ćeš o tome pisati.
Mmillann,
Ne razumem najbolje tvoje pitanje tako da nisam siguran da ovo pomaže, ali -- oblik novca, kao i postojanje centralne banke ili ne, je drugačije pitanje, nevezano za frakcionalne ili pune rezerve. Frakcionalno bankarstvo je postojalo i u srebrnom i u zlatnom standardu, sa centralnim bankama i u free bankingu bez centralnih banaka.
Možeš imati novčani sistem gde je zlato ili srebro novac, gde centralne banke nema, a privatne banke praktikuju frakcionalno bankarstvo. Ustvari upravo tako su funkcionisali sistemi slobodnog bankarstva u Škotskoj i SAD.
"Možeš imati novčani sistem gde je zlato ili srebro novac, gde centralne banke nema, a privatne banke praktikuju frakcionalno bankarstvo. Ustvari upravo tako su funkcionisali sistemi slobodnog bankarstva u Škotskoj i SAD."
Тачно, али је разлика у размерама. Не мала разлика. Отприлике као када неког пукнеш, и њему изађе масница, или неког пукнеш, и он падне мртав :)))))
@ charlie,
Citat Selgina ne protivureči zaključku autora posta da je banka "u značajnom periodu" operisala sa 100% rezervama.Uz to
nedostaju razlozi zašto je gradski savet,ukinuo instituciju blagajnika(de kassiers).Zbog špekulacija koje su počele drastično da ometaju bezbedno trgovanje.Iz istih razloga je uvedena obaveza da se sve transakcije iznad pomenutog iznosa od 600 guldena(od 1643 300 guldena)moraju obaviti preko banke.Jedan broj blagajnika je i dalje obavljao finansijske poslove.
Da je banka 100% product državne intervencije nema sumnje.Da li bi se tržište samo stabilizovalo ili ne bi ostaje zagonetka.
Mene lično intrigira pitanje špekulacija.Klijent koji ne može da podigne novac/vlasništvo koje je sa poverenjem dao banci na čuvanje je prevaren.Šta banka radi sa novcem klijenta/svojim vlasništvom je nebitno ukoliko se precizira odnos oročavanje na primer ili mogućnost podizanja novca u bilo kom momentu.To je formalna strana dogovora.
Reč je o pravnom aktu,u formi ugovora kog dogovorno potpisuju obe strane.Čist račun duga ljubav, rekao bi narod.Ne,u pitanju je samo čist račun.
Odem u banku da dignem poveću sumu novca.Dobila sam je tek nakon mesec dana bez reči objašnjenja o pravim razlozima zatezanja.Laži i prevara.Nikada više mili moji.
Ja znam zašto neću da imam posla sa bankom,ni bivšom ni bilo kojom više,ali zašto JPMorgan Chase ovih dana neće da ima posla sa Svetom stolicom? Šta to znači netransparentnost u finansijskom poslovanju?
Nešto tu dakle nije čisto.Svi ZNAJU za špekulacije banaka pa ne zatvaraju račune zbog toga. Običan čovek ne tura nos u poslove banaka jer mu one olakšavaju posao,niti je u mogućnosti da turi nos,a kamoli DOKAŽE bilo šta ako ima problem.Ali zašto bi i dokazivao kada je sistem špekulacije pravno prihvaćen kao regularan.Da sam poverila čuvanje novca prijatelju i da mi se desilo da mi ih ne da kada zatražim nazvala bih ga prevarantom.Kada mi ne bi vratio novac lopovom.Za mene je banka-kao ova moja,prevarantska banka sa kojom sam potpisala jedan ugovor a ona ga zbog svojih špekulacija nije bila u stanju ispoštovati. Za neke je možda ovaj postupak regularan.Ili nije regularan ali je regularan princip ( fraktalni) po kom inače radi.
Za mene je stvaranje virtuelnih sredstava i uključivanje istih u tokove legitimnog financijskog poslovanja nepotrebna financijska prevara. Zašto nije? Zato što je ovaj tip kalkulacija perfektno zamišljen funkcioniše još perfektnije,nebitne su kolateralne štete,i,najvažnije zakonodavno je regulisano.Dakle nema reči o špekulaciji.
Čije zakonodavstvo je u pitanju? Zakonodavstvo država koje na primer priznaju i uvođenje demokratije oružjem izvan svoje teritorije koje su takođe pravno regulisale. Ni jedna država neće javno da prizna da je u pitanju agresija.Ona to čini u ime slobode!!!I banka funkcionišu ovako u ime ekonomske slobode!!! Richard Holbrooke 1996(Bosna): “Pretpostavimo da su izbori proglašeni slobodnim i poštenim” I da su izabrani" rasisti,fašisti i separatisti koji su javno suprotstavljeni miru i reintegraciji.
Mi tako lepo manipulišemo pojmom slobode,najvažnijim stubom ljudskih odnosa,da mi muka od toga jer volim slobodu i mislim da razumem šta ona znači.Citiraću hemičara Jos Verhulst’a koji je to divno opisao u svojoj sjajnoj knjizi o fenomenu slobode.
„Svi procesi se odvijaju u fizičkom svetu.Stoga je svaki čin u skladu sa zakonima koje važe u njemu.Klasični zakoni fizike su deterministički.Oni sigurno ne nude prostor za slobodu.U našem životnom prostoru ima i stohastičkih procesa,gde se čini kao da događaj završava u nekoj vrsti virtualnog,iza kulisa stvarnosti,po sistemu igre kockicama.Ipak kockanje nudi podjednako prostor za tako nešto što mi nazivamo ljudskom slobodom.“
Eto, to je i moje viđenje slobode. Iz takvog razmišljanja proizilazi i moj stav da treba pustiti tok stohastičkim igrama.To podrazumeva poštovanje elementarnih pravila sveta oko nas ali pobogu bez prevara.To bi bila spontanost,tj. sloboda u spontanosti.
Ako banke u 100% sistemu daju kredit samo iz oročenih uloga, onda običnim depozitarima se ne isplati da plaćaju taksu za neku neoročenu crkavicu, pa će istu metnuti pod slamaricu, gde je "jede" eventualno samo inflacija (kao i u banci, uostalom), ali je barem tax-free. Medjutim, ako dosta takvih bivših štediša "po vidjenju) povuče svoje uloge i izbaci značajan deo novca iz sistema, kako će bez Centralne banke novčana masa (p)ostati nepromenjena kao i pre?
Opet, u sistemu 100% rezervi nema šanse da bude inflacije već deflacije. Osim ako CB ne štampa pare i baca iz aviona.
@L2
Citat Selgina ne protivureči zaključku autora posta da je banka "u značajnom periodu" operisala sa 100% rezervama.
Da, to je tačno ali i prikazuje kako je 100% bankarstvo zapravo radilo (sa državom) svoje poslove;) I to je kao najbolji primer. Kakvi su tek najgori...
Mene lično intrigira pitanje špekulacija.Klijent koji ne može da podigne novac/vlasništvo koje je sa poverenjem dao banci na čuvanje je prevaren.
Da istina prevaren je ako je dogovor, da mora biti novac u svakom momentu na hvatu ruka;) Ako ne onda nije prevaren. Ali, da je prevarem onda mora, da se ljudi koji so počinili prevaru, da se kažnavaju;)
Ni jedna država neće javno da prizna da je u pitanju agresija.Ona to čini u ime slobode!!!I banka funkcionišu ovako u ime ekonomske slobode!!!
Da ali i 100% bankarstvo je agresija jer ne možeš, da slobodno biraš;)
@Charlie
Da istina prevaren je ako je dogovor, da mora biti novac u svakom momentu na hvatu ruka;)
Banka se nije pridržavala ugovora i ja sam odmah uložila žalbu.Priča je završena po kratkom postupku. Usput to se desilo nedavno, ljudi hoće da se oslobode eura pa banke imaju problem.
Da ali i 100% bankarstvo je agresija jer ne možeš, da slobodno biraš;)
Slažem se da bi za mene Full Reserve Banking bila “agresija” ako ne bih imala drugi izbor.I ovo sada je agresija.Jer,kao što znate ni sada nemamo slobodu izbora.Kao što je De Amsterdamse Wisselbank u vreme 100% faze obavezivala na transakciju iznad 600 guldena i ja sam primorana da izvesne transakcije obavim isključivo preko banke.U čemu je molim Vas razlika.Ko to diktira, država. Ova,socijalistička jer kapitalističke su izgleda zamrle, umrle šta li.
Zašto moraju da funkcionišu samo ta dva sistema? Ovo je post o jednom sistemu, ali ću ipak napraviti malu digresiju.Nekada je banka motivisala narod na šparanje za velike kupovine, i ostale potrebe domaćinstava.Finansijska formula domaćinstva bila je kasica prasica=kupovina. Onda je izbačena nova formula – pozajmica, kupovina nezarađenim novcem. Holanđani su vrlo štedljivi ljudi i praktični.Oni su naučili da se bore sa vodom i ostalim nedaćama. Mene ne čudi da je ovde rođen sistem LETS (od Local Exchange Trading System )neprofitna razmena šdobara ili službi,bez ikakve uloge novca.Ove krugove imate po celoj Holandiji i čini mi se Belgiji.Poznat je Noppes iz Amsterdama koji je osnovan 1993. Uostalom priča Vam je sigurno poznata.
Ovo je primer spontanih životnih rešenja.To je ta lepota slobodnog tržišta.
Slavisa,
bez pomoci drzave i njihovog izuzimanja iz opstih ugovornih principa ne bi bilo frakcionalnog bankarstva. Banke su lobirale za to jer je jasno da njihovi profiti dramaticno rastu sa frakcionim rezervama. Drzavni intervencionizam je bio u suspendovanju tradicionalnog ugovornog prava kad je rec o bankama.
De Soto nije "iskopao" nikakve "slucajeve", nego prikazao istorijski razvoj pravnog statusa frakcionalnog bankarstva. I on pocinje od Rimskog prava koje zabranjuje frakciono bankarstvo, i onda rekonstruise kako je taj tradicionalni pravni princip bio subverotvan od srtane banaka i vladara.
Sto se tice toga sta je Austrijanizam a sta nije, ti si bio taj koji je tvrdio da je kritika frakcionog bankarstva "ne-austrijska". Ja sam pokazao da su Mizes i Rothbard kritikovali frakciono bankarstvo manje-vise na isti nacin kao i ja. Ako ti sad mislis da Mises i Rothbard nisu dobri "austrijanci" nego recimo Selgin, White i Horwitz - ok, ja necu da to sporim. Onda sam ja protiv "asutrijske" teorije poslovnih ciklusa a za "becko-bruklinsku skolu", recimo. Ili za "novu valutnu skolu" kako kaze Peter Klein. Termini nisu vazni. Mozda i bolje da koristim neki mistifikatorski termin poput toga, pa ti neces to smatrati "sektastvom" i "ideologijom".
Sto se tice toga da li ti smatras teoriju poslovnih ciklusa "nove valutne skole" (da pocnem sa primenom nove terminologije:)), to je drugo pitanje. Bitno je samo da po mom sudu ne mozes se drzati teorije poslovnog ciklusa kako ga razvija NVS a da podrzavas frakciono bankarstvo. Ako ti odbacujes sve komplet, to je ok, mozemo raspravljati koliko je to validno, ali to je potpuno druga tema.
@Ivan,
"bez pomoci drzave i njihovog izuzimanja iz opstih ugovornih principa ne bi bilo frakcionalnog bankarstva."
Netačno. Frakcionalno bankarstvo nastaje spontano i na dobrovoljnoj osnovi. Sve strane su saglasne, depozitori, bankari i zajmopromci.
Sa druge strane državna intervencija je potrebna da se ono ukine. A pošto je proces dobrovoljan i nijedna strana se ne žali, za ukidanje je potreban javni tužilac. A onda i neko ko će da nadgleda nivo rezervi banaka.
@Pavle,
"Opet, u sistemu 100% rezervi nema šanse da bude inflacije već deflacije. Osim ako CB ne štampa pare i baca iz aviona."
Pa ni u frakcionalnom sistemu nema šanse da bude inflacije već deflacije, osim ako CB ne štampa pare.
Slaviša, to važi samo pod uslovom da konkurencija banaka nametne stabilnu stopu rezervi pa to ograniči ponudu novca. Ti i ja se slažemo što se tiče sistema samo potrebno je priznati da 100% rezervi više grantuje stabilnu ponudu novca što eliminiše ABC.
"Slaviša, to važi samo pod uslovom da konkurencija banaka nametne stabilnu stopu rezervi pa to ograniči ponudu novca. Ti i ja se slažemo što se tiče sistema samo potrebno je priznati da 100% rezervi više grantuje stabilnu ponudu novca što eliminiše ABC."
Ne, to važi uvek. Čak i kad bi postojala samo jedna poslovna banka i imala monopol, opet ne bi mogla da neograničeno smanjuje rezerve (povećava multiplikator).
Slaviša,
Na tvoj argument,koji stoji po mom mišljenju,da i danas bankama niko ne brani da imaju 100 posto rezerve imam kontra pitanje. A zašto onda današnje banke teže da imaju što manju kapitalnu adekvatnost,minimalnu koju je to moguće zakonom,nije samo 100 posto rezervi u pitanju zašto se jedna sa drugom ne takmiče i ne hvale kako imaju X procenata vieš kapitalne adekvatnosti nego konkurencija.
Drugo,nije mi jasno kako argumentuješ ovo
,,Frakcionalno bankarstvo nastaje spontano i na dobrovoljnoj osnovi. Sve strane su saglasne, depozitori, bankari i zajmopromci."
Da bi postojalo frakcionalno bankarstvo mora da postoji papirna priznanica(jer sistem u kome je fizički metal svakodnevna moneta a pokušano frakcionalno bankrastvo bio trajao koliko bi i prvoj mušteriji trebalo kojoj depozitirano zlato ne bi bilo po zahtevu vraćeno da napravi opštu paniku). Jesam amater ali koliko je meni poznato tek sa pojavom Bank of Amsterdam i njihovim menicama za zlato,papirne priznanice počinju da se ponašaju kao moneta(a ta banka je praktikovala 100 posto rezerve kao što znaš,). Do tada su postojale neke priznanice o deponovanom zlatu ili srebru,ali te priznanice nisu bile novac. Da i kako je to da svaki deponent u današnju banku je saglasan sa frakcionalnim rezervama,ako nije nesaglasan biće to da nije ni pitan
Ja nisam rekao neograničeno. Ne kažem da bi imao hiperinflaciju. Samo je činjenica da u slobodnom bankarstvu bez CB nemaš tako čvrstu garanciju stabilne ponude novca kao u bankarstvu sa 100% rezervi. To ne znači da je frankciono bankarstvo lošiji izbor, samo ne možemo reći da će slobodno bankarsko tržište ne može dovesti do inflacije ponude novca barem u nekom iznosu. Kao i vsako drugo tržište, i bankarsko bi imalo svoje promašaje i neuspehe, samo što je novac za razliku od drugih dobara supstitut svemu ostalom pa samim time bitniji.
@MMiillaann
Najprofitabilnije banke kod nas su upravo one banke koje imaju najvišu kapitlnu adekvatnost, jedan i do 32% ne sećam se tačno koja. Dakle i u ovakvom sistemu banke sebe štite čuvajući rezerve. Jedine dve banke koje su ispod crte su Komercijalna i ako se dobro sećam Alfa banka. Tako da ni taj argument da banke spuštaju rezerve na obavezan nivo ne stoji
"Ja nisam rekao neograničeno. Ne kažem da bi imao hiperinflaciju."
@Pavle,
Ne hiperinflaciju, bukvalno ne možeš da imaš nikakvu inflaciju u frakcionalnom sistemu ako CB ne štampa novac. Ne stvara multiplikator dodatni novac, stvara ga PROMENA multiplikatora. A multiplikator posle određenog nivoa više ne može da raste.
@Mmillan,
"A zašto onda današnje banke teže da imaju što manju kapitalnu adekvatnost,minimalnu koju je to moguće zakonom"
Ustvari ne teže; najveći broj ima, a i pre krize su imali, i više nego što je Bazel zahtevao.
Ali, kapitalna adekvatnost nema veze sa ovim zahtevima za procentom rezervi. Kod kapitalne adekvatnosti se traži % kapitala u odnosu na aktivu. Kod rezervi je u pitanu % rezervi u odnosu na depozite (ono što NBS zove obavezna rezerva, to ovi hoće da podignu na 100%). To su dve skroz različite stvari.
Oko ove druge stvari, papirne novčanice postoje koliko i papir, pre amsterdamske banke. To nema veze sa sistemom rezervi, papirni novac je jednostavno priznanica da imate neki depozit u banci. Šta posle banka radi sa tim depozitom je nezavisno od toga.
Post a Comment