Pages

02 July 2010

Prava i privilegije

U američkom Kongresu u toku je procedura usvajanja nove finansijske regulacije. Tekst zakona ima preko 2000 strana, a pošto ni u njih nije sve stalo, admiinistrativne agencije će dalje specifikovati kako tačno tumačiti pojedine regulacije. Pisci i sponzori zakona su Chris Dodd i Barney Frank, senator i kongresmen koji su verovatno najveći direktni krivci za nastanak krize, koji su bili umešani u dosadašnju i finansijsku regulaciju i politiku priuštivog stanovanja. Frank je onaj koji je 2003. izjavio da "Fannie Mae i Freddie Mac nisu u opasnosti of bilo kakve finansijske krize". Sada se novi zakon tragikkomično zove Frank-Dodd zakon. Marko je pisao o fenomenu da koliko god gluposti država napravi, ljudi i dalje ne gube poverenje u državu kao takvu i njene sposobnosti u načelu, nego okrive samo individualne političare ili konkretna rešenja i uporno traže nove koji će ovog puta uraditi sve kako treba. Ovo je ekstreman primer toga. Iako je čak i među glasačima demokrata prepoznato da su Dodd i Frank krivci ze prethodnu krizu, istoj dvojici se daje šansa da novim regulacijama isprave grešku. Možda će ovog puta ubosti.

Ali hteo sam da skrenem pažnju na jednu drugu stvar. Jedna od stvari predviđenih zakonom je Agencija za zaštitu finansijskih potrošača (koja nije tu da štiti vlasnička prava niti da oktriva prevare, nego da štiti ulagače od loših odluka menadžmenta). Ovo je zanimljivo ne iz ekonomskih razloga, nego iz socio-psiholoških. Ja sam ubeđen da je jedna od najvećih pretnji sa kojima se Zapad suočava osećaj "zasluženosti" koji su ljudi vremenom stekli (možda i nemam pravu reč, na engleskom bi se reklo 'entitlement'). To je osećaj da smo nešto zaslužili ili da nam nešto s pravom pripada.

Ovaj osećaj je glavni pokretač socijalna države. Manje bogati, iako su već po svetskim merilima veoma dobrostojeći i sa velikim životnim šansama od ostatka sveta samim tim što su rođeni u Americi, Francuskoj ili Švedskoj, ipak imaju osećaj da im od pripada više i da je neko dužan da im dodatno pomogne. Osećaj zasluženosti je i u osnovi mnogih vrsta intervencionizma, recimo antimonopolske politike. Ne samo da zaslužujemo da imamo, po standardima ostatka sveta ili po našim sopstvenim standardima pet godina ranije, superbrzi i supermoćni laptop, nego imamo pravo da putem države naložimo Intelu kako će i za koliko prodavati svoje procesore. Microsoft, nakon što je izmislio softver, sada nekako ima 'dužnost' prema nama da nam da ga da po povoljnoj ceni. Imamo 'pravo' i na zdravstveno osiguranje od tuđih para i na najsavremenije lečenje, lekovima i spravama koje su drugi za nas izmislili. Privilegije, kada smo se na njih navikli, postale su "prava".

Sada, u Srbiji mali broj ljudi investira, investiranje je još uvek rezervisano za boljestojeće. Zbog toga bi, nadam se, i tržišnim skepticima trebalo da deluje čudno da država posebno štiti one koji hoće da investiraju. Niko nije prinuđen da investira na berzi -- to je dobrovoljna aktivnost veoma slična kockanju. Uvek se može štedeti u kešu, evrima, dolarima, zlatu ili obveznicama. Ali zato što je Amerika uznapredovala do faze gde najveći broj ljudi makar indirektno, putem penzionih i drugoh fondova, investira, tamo se razvio osećaj zaslužnosti kakav imamo kod drugih stvari. Zato sada demokratama nije problem da predlože Agenciju koja će zaštititi sirote investitore od ćudi finansijskih tržišta. Jer igranje na berzi, a da se ne izgubi, je osnovno ljudsko pravo.

Američki progresivni socijaldemokrata je za ovo izgubljen, on već misli da svako rođenjem ima neotuđivo pravo na profit bez rizika. Ali zanima me šta srpski socijaldemokrata misli o ovoj Agenciji -- ako ima takvih među čitaocima.

28 comments:

Жељко Симовић said...

Славиша, притисак фабијанског круга утицајних људи са Вол Стрита је учиинио да се створи још једна регулаторна агенција коју си поменуо у текст.То је континуитет Рузвелтове варијанте државе благостања, а уједно представља додатни подстицај за одвраћање народа од узајамне помоћи и самопомоћи(mutualism and self-help).Предузетничке способности нису свима својствене, па ни у САД, земљи која је предњачила и предњачи у предузетничком духу.Предузетништво је део америчке традиције.Али САД имају и традицију узајамне помоћи, која чини излишном етатистичке мере заштите потрошача и инвеститора.
Традицију самопомоћи и узајамне помоћи у свету представља задружни покрет.(www.ica.coop) Задружни покрет САД, који представља NCBA (www.ncba.coop), може пружити, као што и већ пружа, помоћ у оснивању штедно-кредитних задруга, тј кредитних унија.За мене је било лепо откриће да обичан народ у САД ( дакле они који из разних разлога нису крупни предузетници и инвеститори) се доста добро економски сналази преко разних врста задруга, а задруге нису предмет разних bailout операција. У Србији је веома добро развијен апарат државне репресије против предузетничког духа и предузетништва, ако и против задругарства.Укидање могућности оснивања штедно-кредитних задруга и штедно-кредитних служби у другим задругама је пример једне такве репресије.Стамбено питање се може решити и решавано је и преко задружног сектора у оквиру развијених економија глобалног Запада, као и раније у Србији.У Србији је потребно укинути бројне регулаторне агенције и тела, уведене у задњих десет година. Потребно је донети либералан задружни закон, по угледу на развијене земље ЕУ и САД.Не постоји пракса bailout-a задруга, барем мени таква пракса није позната.Ове редове пишем као кооперативиста,а не као социјалдемократа.За информацију ауторима и читаоцима ТР, дана 3.7.2010 је Међународни задружни дан.

Жељко Симовић said...
This comment has been removed by the author.
Жељко Симовић said...
This comment has been removed by the author.
Ivan Jankovic said...

Meni ova nova reforma ima smisla. Americki bankarski i finansijski sistem je ionako potpuno socijalizovan i etatizovan; od papirnog novca bez ikakve veze sa zlatom, preko garancije svih depozita, preko garancije bailouta za najveci deo velikih Vol Strit banaka do regulative koja do tancina odredjuje sta se moze raditi sta ne itd. Ako postoji apsolutna garancija svih depozita, sto ne bi postojala "zastita" investitora? To je potpuno dosledan i logican korak. Ovo je samo priznanje realnosti. Kad je vec socijalizam, onda neka bude socijalizam.

Ako je sa ovim predlogom ista problem, onda je to sto ne ide dovoljno daleko. On ce samo stvoriti nove probleme slicne vrste kao i sve prethodne regulacije, a koji proisticu iz formalno privatnog vlasnistva i de facto drzavnog urpavljanja i kontrole finansijskog sistema. Jedino zaista dosledno resenje koje je Obama mogao i morao da predlozi jeste da se nacionalizuju sve banke, jer su ionako sve de facto drzavne (Fed je preuzeo pravo bez presedana da moze da kupi od bilo koje banke i finansijske ustanove koliko god zeli lose aktive, a da nikog ne pita. Prakticno ceo finansijski sistem je u rukama drzave vec).

Bez ukidanja FDIC, SEC i Fed sve reforme, bilo da idu ka "re-regulaciji" ili "deregulaciji" ce imati jednako stetne efekte; "regulacija" ce uvek da bude korak dalje ka socijalizmu, ka potpunom podrzavljenju, a "deregulacija" korak dalje ka moralnom hazardu, jer ce bankama biti dato vise prostora za rizik, a kad nesto krene naopako eto drzave da spasi stvar.

Mislim da je monetarni i finansijski sistem najbeznadeznija stvar u Americi, jer cak ni medju ekonomistima niko blage veze nema sta bi trebalo uraditi. Ni levo ni desno, ni medju kejnzijancima ni medju takozvanim free market tipovima poput onih iz Cikaga niko ni u snu ne bi rekao da se treba vratiti zdravom bankarstvu i ukinuti drzavnu kontrolu nad finansijskim sistemom. Da ne govorimo o politicarima. Ron Paul je pokrenuo inicijativu za nadzor Fed-a koja je na kraju neslavno propala u Kongresu. Americki Kongres je oduzeo sebi pravo da vidi kome je Fed dao pare od bailouta, koga je spasao i na osnovu kojih kriterijuma. Alo! Gde ste free market ekonomisti da potpisete zahtev za auditom, ili jos bolje za ukidanje monstruma? Ima li koga? Niko. Nada. Njente.

U takvoj situaciji, potpuno je po mom mmisljenju svejedno dal ce Obama gurnuti malo ka regulaciji, ili ce neko drugi malo gurnuti ka "deregulaciji". To je zabava za novine i javnost. Nikom ni na pamet ne pada da predlozi povratak sistemu slobodnog trzista u finansijskoj sferi. Nikom ni u snu na pamet ne pada da su Vudro Vilson i Frank Ruzvelt (tvorci finansijskog socijalizma u Americi) mozda, samo mozda, ipak pokresno razumeli nacin ktako funkcionise trzisna privreda.

Nemanja said...

"... nego imamo pravo da putem države naložimo Intelu kako će i za koliko prodavati svoje procesore".

Zanimljivo je da taj isti Intel ne bi postojao da nije bilo otkrića tranzistora.Država je finansiranjem kompanije Bell labs (vladine subvencije uzrokovane hladnim ratom), indirektno omogućila pronalazak pomenute tehnologije 1947 godine.Fairchild Semiconductors, firma u kojoj je Robert Noyce osmislio integrisano kolo, zapošljavala je brojne doktore nauka sa državnih univerziteta.

Tvorac mikroprocesora Ted Hof došao je "izravno" sa odseka istraživanja na univerzitetu Stenford.

Uloga države ne sme biti zanemarena kod razvoja industrije mikrokompjutera, gde je kroz simbiozu sa preduzetnicima omogućila brojne inovacije.

Samo sam hteo tu distinkciju da naglasim, kako bismo pažljivije posmatrali uspeh IT preduzetnika, poput Bil Gejtsa.

"The progress of ICT's across generations of innovation shows that investment in knowledge yields returns more extensive than the capture of gains by originators"

Slaviša Tasić said...

Odlično si naglasio distinkciju. Jeste da nema veze s temom, jeste da je Stanford privatni univerzitet, ali dobro je što si nam rekao da je država, indirektno, sibmiozom, izmislila Intel i Microsoft. Ko bi danas bio Bill Gates da mu ovi sa šaltera nisu dali dozvolu da pokrene bizsnis.

Nemanja said...

Da, Stenford jeste privatni univerzitet i da, vlada SAD je izdašno finansirala odsek istraživanja na Stenfordu.Mali odsečak iz biografije Teda Hofa: "I got my PhD in 1962 and stayed on doing government-sponsored research on adaptive systems".

Ironija je da su poreski obveznici zapravo postavili temelje za slične pronalaske.GUI (graphical user interface), miš i LAN (local area network) su nastali uz pomoć državne agencije DARPA (defense research projects agency).

To što ti poistovećuješ birokratiju i "investments in knowledge", nije moja "distinkcija" u prethodnom post-u :)

VladimirV said...

SEC uopste ne regulise over-the-counter securities trzista i hedz fondove... recimo monstuozno velika credit default swap i mortgage-backed securities trzista drzava uopste nije regulisala... a ipak dva hedz fonda firme Bear Stearns su propali 2007. i AIGFP je propao i najveci americki hedz fond LTCM je propao 1998. godine.

Slaviša Tasić said...

Poneki fond i treba da propadne, tako radi tržište. LTCM je mislio da je pronašao čarobnu formulu, pogrešio i gotova priča. A kriza je posledica sistematske greše, kada su zbog nečega svi napravili istu vrsti greške. To je moguće samo kada regulacija homogenizuje ponašanje.
Opširnije ovde, moj tekst o krizi koji je bio u postovima.

Ivan Jankovic said...

"recimo monstuozno velika credit default swap i mortgage-backed securities trzista drzava uopste nije regulisala..|

Sto se tice credit default swaps oni su informacioni mehanizam. Oni rano najavljuju sta se moze ocekivati u buducnosti u pogeldu sudbine odredjenih hartija od vrednosti. "Regulisati" CDS znacilo bi sprecavati ili otezavati da relevantne informacije sa trzista dodju do investitora.

Anonymous said...

Nemanja ne razumem poentu ?
Hoces li da kazes da birokrate sad treba da cackaju microsoft i intel zato sto je drzava nekome platila neki research ili zato sto je pustila u opticaj neke vojne tehnologije koje sada svi koristimo ?

Uvek sam mislio da se takve stvari rada da bi se pospesila ekonomska aktivnost na dobrobit svih i na kraju uzeo koji dinar od poreza , a ne da bi se upravljalo firmama . To onda nije investment in knowledge vec birokratski socijalizam ,

Nemanja said...

"Uvek sam mislio da se takve stvari rada da bi se pospesila ekonomska aktivnost na dobrobit svih i na kraju uzeo koji dinar od poreza , a ne da bi se upravljalo firmama ."

Tačno, sa dodatkom da je upitno postojanje ICT industrije da nije bilo "investment in knowledge".Poenta je da ne uzdižemo Microsoft i Intel na pijedastal, a da pritom zaboravimo ulogu države.

Takođe, takvo ponašanje države može biti jedan lep case study, za pristup razvoju budućih "zelenih" tehnologija...

Inače, ne sviđa mi se kritika antimonopolske politike, jer se time negira postojanje tržišnih distorzija.One svakako postoje.

Anonymous said...
This comment has been removed by the author.
Anonymous said...

Investment in knowledge je sporedna stvar kod IT industrije . Glavni zamajac su vojne tehnologije iz DARPe i svemirske iz NASA , neka vrsta eksternih efekata . Ne to sto je neki birokrata odlucio gde da da pare za nauku , nego sto su mu se tresle gace od drugova Rusa .

Slicno je bilo i sa masovnom
proizvodnjom penicilina u WW2 .
Birokrate su efikasne ko kapitalisti kad im se ljuljaju fotelje zbog strane vojske i ideologije , to bi bio jos bolji case study .

VladimirV said...

Osnivac Intela Gordon Moore je zavrsio drzavni univerzitet UC Berkeley.

Pavle Mihajlović said...

Miroslav Mišković je diplomirao 1971. na EKOF-u, Miodrag Kostić na Mašinskom 1982. oba državna... So VladimirV i Nemanja, whats your point?

Saša said...

So VladimirV i Nemanja, whats your point?

Na to pitanje bi ti odgovorili kad bi oni sami znali šta je poenta...

Nemanja said...

"Na to pitanje bi ti odgovorili kad bi oni sami znali šta je poenta..."

Pošto vidim da ti sve znaš, nema potrebe da te ja dodatno zamaram.

Pavle Mihajlović,

Ako te tematika posebno interesuje, predlažem da pročitaš : "Diversity and uniformity in the evolution of early information and communication technologies", str. 177-200.

Gotovo celokupan tekst se može naći ovde

VladimirV said...

So VladimirV i Nemanja, whats your point?

=====================================

Da osim trzista i drzava moze da proizvodi dobre preduzetnike i nove tehnologije. Recimo Volkswagen je osnovala nemacka drzava.

Slaviša Tasić said...

"Da osim trzista i drzava moze da proizvodi dobre preduzetnike i nove tehnologije."

Ključna reč je "može". Niko nije rekao da ne "može". Pitanje je da li država to radi sistematski bolje od tržišta. Da li su na primer državne škole ili firme U PROSEKU bolje od privatnih škola ili firmi. Ako mislite da je tako onda kažite, a sve ostalo je magla, te ova država proizvela ovo, to onaj išao u državnu školu. Pojedinačni izuzeci se uvek i za sve mogu naći, ali oni baš ništa ne dokazuju.

Pavle Mihajlović said...
This comment has been removed by the author.
Pavle Mihajlović said...

@Nemanja, VladimirV

Ljudi nisu mašine da se proizvode. Fakulteti i istraživački centri mogu da budu inkubatori u kojima bi se ideje tih genijalaca razvijale. Ali na kraju, kada dođe do toga da neko treba da napravi prvi procesor, operativni sistem ili sl. nije bitno ni šta si završio, ni ko je to finansirao, nego smelost i preduzetnički duh.

Niko ne spori da državni fakulteti mogu da budu gorepomenuti inkubatori. Samo mi nije jasno odakle izvlačite zaključak da su državni fakulteti ili regulatorna tela zaslužna za uspeh Itnel-a, Microsoft-a i sl...

Pošto pokušavate, između ostalog, da opravdate antimonopolsku regulaciju pomenutih kompanija imam pitanje za vas. Da li bi anti-trust agency trebalo da procesira Facebook zbog svog monopola na tržištu socijalnih mreža i nelojalnog ponašanja prema konkurenciji?

Nemanja said...

"Ali na kraju, kada dođe do toga da neko treba da napravi prvi procesor, operativni sistem ili sl. nije bitno ni šta si završio, ni ko je to finansirao, nego smelost i preduzetnički duh. "

Znači sladoledžiji ispred Ekonomskog fakulteta nedostaje "smelost i preduzetnički duh" da bi izmislio nuklearnu fuziju.

"Uloga države ne sme biti zanemarena kod razvoja industrije mikrokompjutera, gde je kroz simbiozu sa preduzetnicima omogućila brojne inovacije.

Ne razumem čemu pogrešna interpretacija mojih post-ova.SSSR je takođe investirao u znanje i tehnologiju, ali nije doživeo IT revoluciju.Zašto?

Odgovor: Zato što je SSSR bio centralizovana ekonomija.Sve to piše u tekstu za koji sam dao link.

Država treba da obezbedi znanje gradnje i neophodni materijal.Preduzetnici su ti koji biraju da li će napraviti šupu ili dvorac.

Ali bez materijala i "građevinskog" znanja ništa ne mogu da stvore!Takođe, ako su preduzetnicima vezane ruke, isti je turoban scenario razvoja.

Ono što zameram g. Slaviši Tasiću je pristrasnost.Ako kritikujemo potrošače, zašto su monopolisti pošteđeni.Svojom veličinom i ponašanjem sebično razaraju uslove koji su postojali na njihovom početku.

U kontekstu ICT industrije:

monopolista != preduzetnik

Opet, sve to piše u tekstu...

Pavle Mihajlović said...

@Nemanja,
Baš tako, sladoledžiji fali preduzetničkog duha. Sladoledžija ispred EKOF-a i ne treba da otkriva kvantunu fiziku. On treba da osmisli novi način pravljenja sladoleda, novi preliv ili nešto slično, pa da rizikuje svoju imovinu da bi investirao u novu fabriku, pa da rizikuje svoj kapital kada napravi prvo preuzimanje i da za 10 godina ima sladoledžijsku imperiju (100 da propadne ali 1 će da uspe)... Bil Gejts nikada nije završio ni ekonomiju ni tehniku na Harvardu pa ga to nije sprečilo da postane najbogatiji čovek na svetu. Nikada me nećeš ubediti da je za njegov uspeh zaslužna država. I drugi studenti na Harvardu su mogli da dobiju istu pomoć, istu stipendiju, mogli su u svojoj garaži da naprave prvi OS. Ali je jedan to probao i uspeo i promenio svet.

Ivan Jankovic said...

"Ono što zameram g. Slaviši Tasiću je pristrasnost.Ako kritikujemo potrošače, zašto su monopolisti pošteđeni.Svojom veličinom i ponašanjem sebično razaraju uslove koji su postojali na njihovom početku."

To sto vi kritikujete je sva poenta trzisne privrede: "razaranje uslova koji su postojali na pocetku", tj "kreativna destrukcija" kako bi rekao Sumpeter. Svaki ekonomski napredak je uvek razaranje uslova koji su postojali na pocetku. Industrijska revolucija je bila jednog enormno razaranje uslova koji su postojali pre nje. Isto je sa bilo kojom tehmoloskom ili preduzetnickom revolucijom koje su ucinile proizvode jeftinijim, boljim i dostupnijim za siroke mase. Svaki znacajan preduzetnik se odlikuje time sto je u stanju da "razori uslove" koji su pre njega postojali. To je mera njegovog uspeha i sposobnosti. Jedidno u kamenom dobu niko nije "razarao prethodne uslove" (tj. bolelstinnu, smrt u 30 godini, glad, ubijanje konkurentskih klanova oko teritorije...) hiljadama godina.

Nemanja said...

Pavle Mihajlović,

Ne znam šta da ti kažem, kontradiktoran si.Znanje ne pada sa neba, niti se visoka tehnologija izučava u zanatskoj radnji.

Ivan Jankovic,

To što je Microsoft do skora na mišiće uključivao Internet Explorer (inače u to vreme znatno lošije rešenje od Mozille Firefox) u Windows je ispravno?To je "kreativna destrukcija"?

Preduzetnici u mojim post-ovima su ljudi koji nemaju šta da izgube, a ne ustanovljeni igrači...

Pod "uslovima koji su postojali na pocetku" mislim na:

"In the US, the post-World War II judiciary applied an anti-trust regime that made it possible for new entrants to challenge established players.More recently, established players who could defend their patents have been favoured by intellectual property arrangements and rulings."

Citat je, pogađate, opet iz pomenutog teksta.

Pavle Mihajlović said...

Nisam kontradiktoran nego ti pokušavaš da dokažeš kako su svi izumi i dostignuća koja smo spominjali rezultat državnog ulaganja, a ja kažem da je to suludo tvrditi...

Nemanja said...

Ja tvrdim da ICT industrija ne bi postojala da nije bilo mešanja države.Te tvrdnje sam argumentovao, kontekst mešanja države je jasan.

Ali, sasvim opravdano se možemo zapitati, da li bi uopšte nastala ICT industrija da nije bilo hladnog rata.