Ideja mog članka je spisku iluzija i sistematskih grešaka koje ljudskom razumu pripisuje bihevioralna ekonomija dodati i iluziju kompetentnosti kojoj su, ako sam u pravu, državni regulatori obično podložni. Za ovu iluziju ima uporišta u psihologiji, a ja sam pokušao da pokažem da je primenjiva i na kompleksne stvari poput regulacije tržišta. Regulatori ne samo da ne znaju, nego i ne znaju da ne znaju kako ekonomija funkcioniše -- ili u sistematskoj su iluziji da znaju kako se tržište može regulisati i kako smišljenom intervencijom mogu postoći željene rezultate.
Ovo okreće bihevioralnu ekonomiju naglavačke. Bihevioralna ekonomija se bavi ograničenjima razuma i kaže nam da kvalitetna regulacija može nadomestiti naša kognitivna ograničenja. Moja poenta je da regulatori, ali i ekonomisti, misle da to mogu da urade samo zato što su u sistematskoj iluziji, pokazanoj u psihologiji na nekim drugim fenomenima, da znaju šta treba uraditi.
Na žalost članak nije dostupan online -- ali svakome ko mi pošaje e-mail poslaću svoj fajl. Evo kopiram abstrakt:
ABSTRACT: The illusion of explanatory depth, which has been identified by cognitive psychologists, may play a prominent role in encouraging regulatory action. This special type of overconfidence would logically lead regulators to believe that they are aware of the relevant causes and consequences of the activities they might regulate, and of the unintended side effects of the regulatory actions they are contemplating. So, as with other cognitive biases, the illusion of explanatory depth is likely to lead to mistakes. And unlike the biases that have been the focus of so much behavioral economics, the illusion of explanatory depth is uniquely resistant to correction by those who are aware of it as a general problem and rigorously attempt to keep it under control.
5 comments:
Cestitke, Slavisa, odlican tekst.
sasatomic23@gmail.com
Bravo.
teo.peternelj@gmail.com
hvala :)
Moze li i meni?
anirdnasATgmail.com
Post a Comment