Pages

02 April 2009

Problem iz najboljih namera

Luanda je u suštini mali grad iako ima 4 miliona stanovnika. Većina ljudi živi u naseljima u blizini grada (shantytowns, favelas,), dok sam grad nije mnogo veći od Novog Sada. Kada je grad pravljen, a glavna tvrđava u gradu postoji više od 400 godina iako se grad naravno razvijao kasnije, infrastruktura je osmišljena za populaciju od 400,000 stanovnika (to su priče starosedelaca nemam neku posebnu potvrdu). Ulice su uske, uglavnom imaju samo dve trake, i njihovo širenje je ograničeno kućama i zgradama. Vodovod, kanalizacija i struja su takođe veliki problem jer je sve osmišljeno za značajno manji broj ljudi.

U skoro svim zemljama u Africi, po dobijanju nezavisnosti od tokom šezdesetih godina prošlog veka (Angola 1975), počinju velike migracije stanovništva prema glavnim gradovima. To je delimično bila posledica i industralizacije koje su mahom sve afričke zemlje, ugledajući se na Sovjetski Savez, u to vreme sprovodile. Ni Luanda nije izuzetak. Danas milioni ljudi koji žive oko Luande svakodnevno dolaze na posao u glavni grad. To u ovom inače malom gradu izaziva neviđeni saobraćajni haos. Primera radi, destinacija od moje kuće do kancelarije ne zahteva više od 20 minuta šetnje ali mi često treba i 90 minuta da taj put pređem kolima. Ponekad mi se desi da provedem šest sati u kolima ukoliko idem na sastanak u drugom delu grada (distanca ne veća 4-5 km u jednom pravcu). Definitivno najgori saobraćaj koji sam do sada doživeo, a mislim da sam dosta putovao. Voziti noću po Luandi je pravo uživanje, ne samo što nema gužve već se i grad čini mnogo čistijim.

Jednostavno rešenje za problem saobraćaja jednostavno ne postoji. Ulice su male a ogroman broj ljudi mora da cirkuliše gradom. Gradski prevoz u suštini ne postoji. Pre dve nedelje su počela da rade 300 autobusa gradskog prevoza, ali pošto koriste iste ulice i trake kao i ostala vozila, tu o uštedama vremena nema govora. Metro i druga prevozna sredstva ne postoje jer je grad prilično mali. Postoji voz koji dnevno ide do najvećeg naselja van grada ali ga malo ljudi koristi. Često ne radi a i prilično je opasan zbog kriminala. Praktično jedino rešenje je izgradnja ulica sa više nivoa, mada ne znam koliko je to realistično.

Angolska elita pak smatra da su problem u saobraćaju isključivo neobrazovani vozači i taksi odnosno kombi vozači (kanduljeros) koji su jedini način prevoza za veliku većinu ljudi. Juče su počeli da primenjuju novi zakon koji bi trebalo da uvede red u saobraćaj. Pored standardnih zabrana vožnje pod dejstvom alkohola, pričanja mobilnim telefonom u kolima i povećanja kazni, dosetili su se da uvedu obavezu vezivanja pojaseva na svim sedištima. Šta je tu problem? Pa većina kombi taksija nema pojaseve za sve putnike i uglavnom voze 15 ljudi umesto 8 koliko imaju sedišta. Prvi rezultat novih pravila je da se juče i danas velika većina ljudi ili nije pojavila na poslu ili su stigli sa zakašnjenjem od nekoliko sati. Naime, mnogi kombi vozači u strahu od kazni su prestali da voze. Oni koji voze, mogu da pokupe manje ljudi, pa je cena prevoza skočila između 100 i 200 procenata. Još uvek se ne zna tačna cifra. Do sada je prevoz koštao oko između $0.75 i $1. Iz najboljih namera da reše problem u Luandi je već dva dana pravi haos. Naravno, gužve u gradu nisu manje nego što su bile ranije jer kombi vozači predstavljaju ipak predstavljaju relativno mali broj vozila na ulicama.

Marko je prošle godine pričao o situaciji u Santijagu, pa mi se paralela učinila simpatičnom. Poenta je da u svakom naizgled haosu postoji red, a da pravi haos nastupa kada planski pokušavamo da uvedemo red.

11 comments:

Goran said...

Mislim, zakljucak na kraju ti je stvarno...

grh said...

sto ne ides peske + biciklom?

Lazar Antonić said...

Pljackali bi me bar 2 puta mesecno ako idem pesice. Ovako kolima cetiri puta manje :)

mileusna said...

Thumbs up za sliku ovog kamiona što je potonuo na sred ulice :)))

grh said...

a kakav je (zivotni) standard srednje klase u angoli?

Lazar Antonić said...

Srednja klasa su drzavni sluzbenici. Zaradjuju skoro 1,000 dolara. To nije neka cifra ali moze da se prezivi.

perica said...

Lazare, zaključak na kraju ti je odličan. Kad ga povežeš sa činjenicom da država svuda i uvek planski pokušava da uvede red, proizilazi da je država glavni generator haosa u civilizovanom društvu.

Slaviša Tasić said...

Misliš nije neka cifra zato što je Angola dosta skupa. Za ostatak sveta to je odlična cifra.

Lazar Antonić said...

Pa meni je stvarno problem da odgovorim na pitanje kakav je zivotni standard? Da li je to GDP PPP ili onako odokativno je to vise kategorija individualnih osecanja, kao standard nam je mnogo los ili dobar. Ne znam.

U sustini 1,000 je ok cifra. Fizikalci rade za 200 dolara mesecno, koliko uzimaju i recimo cistatice, koje rade kod privatnika, vozaci mozda 300 i slicno. Ko radi za drzavu dobija vise. Recimo osnovna plata policajcima je preko 500 dolara ali neretko izlaze na 1,000 sa dnevnicama dodacima i slicno. Mislim da im je i osnovna plata povecana pred izbore za 30 posto.

Sada, sta moze da se uradi sa tim parama? Pa moze da se iznajmi mesto za stanovanje van grada. Moze da se pojede mnogo kukuruznog brasna (sto se koristi za Fundge, glavno jelo ovde) i pirinca. Cene tih osnovnih proizvoda su cini mi se subvencionisane. Ako hoce da jede po restoranima, i to moze jednom dva puta mesecno. Sa hiljadu dolara ne moze da priusti sveze povrce svaki dan ako ga kupuje u supermarketim.

Drzavni sluzbenik zivi ok, pogotovu sto uglavnom imaju stanove u gradu. Ako nemaju to je veliki problem jer stanovi prosecni se izdaju za vise od 2,000.

Ukratko, ok im je sa 1,000, mogu da prezive, ali im nije sjajno.

grh said...

znaci, negde kao u srbiji 94te.

kakvi su stanovi? u rangu kvaliteta prosecnog srpskog stana? kakva kola voze? jel salju decu u privatne skole? jel imaju toplu vodu i struju 24h? kakve su im bolnice (u poredjenju sa srbijom ili nekom razvijenom zemljom)?

oni sto su malo bogatiji. 5-10 k mesecno, jel mogu kvalitetno da zive? u smislu, da imaju veliku, lepu kucu u lepom predgradju, lep office, deca u lepoj privatnoj skoli, i da se izoluju od kriminala i prljavstine? ili bas i ne moze?

po ovome sto si rekao, cini se da zaradjuju ko u srbiji, ali manje mogu da kupe za te pare (posto onaj ko zaradjuje 1000 dolara moze da kupi i voce, a i iznajmi neku garsonjericu u bg)

Lazar Antonić said...

kakvi su stanovi? u rangu kvaliteta prosecnog srpskog stana?
Zgrade su mnogo matore, 30 - 50 godina, ali su unutra stanovi uglavnom jako lepo sredjeni. Tj. ovi stanovi sto se izdaju za 3-4 hiljade dolara.

kakva kola voze?
Ima raznih kola, uglavnom su dobra i uglavnom dzipovi.

jel salju decu u privatne skole?
Nisam siguran da budem iskren. Mislim da bogatiji i portugalci salju u privatne skole.

jel imaju toplu vodu i struju 24h?
uglavvnom svaka zgrada ili kuca mora da ugradu pumpu za vodu i da kupi generator.

kakve su im bolnice (u poredjenju sa srbijom ili nekom razvijenom zemljom)?
Dosta losije.


oni sto su malo bogatiji. 5-10 k mesecno, jel mogu kvalitetno da zive? u smislu, da imaju veliku, lepu kucu u lepom predgradju, lep office, deca u lepoj privatnoj skoli, i da se izoluju od kriminala i prljavstine? ili bas i ne moze?
lepih predgardja koja su karakteristicna za afriku u sustini nema. Prakticno se gradi novi grad van luande. Tu se grade kuce, velike su ulice, tu se sele firme. Taj deo grada je mnogo lepsi, mirniji. Ipak, treba po nekoliko sati zbog saobracaja da se stigne do tamo, pa nije bas prakticno. Ko ima platu izmedju 5-10 hiljada oni kupuju zemlju u toj "novoj luandi" i grade kuce. Dosta angolaca gradi nesto tamo. Tako da ce u nekoj buducnosti verovatno to postati centar, odnosno mesto za zivot.

Ne mozes da poredis Angolu sa istocnom afrikom gde mozes da imas jako kvalitetan zivot. Angola kao i vecina zemalja koje proizvode naftu pate of crne kletve (black curse). Jedino sto im nafta garantuje je relativno lose upravljanje zemljom. Od tog novca se finansiraju drzavne sluzbe, stvara se kao neka elita (kupuje podrska) sto je bio slucaj u mnogim africkim zemljama 70 i 80ih. U pitanju je crony capitalizam i prosecan angolac tesko da moze finansijski da se snadje. Vladavina prava prakticno ne postoji i svi veci i znacajni poslovi se drze u jednoj porodici. Velika vecina koja ne radi za drzavu ili nije na neki nacin povezana nema previse izbora.

Ono sto je meni interesantno je cinjenica da pored svega velika vecina ljudi podrzava vladu. Vlada otvara puteve i infrastrukturu u nekoj meri, zivotni standard je bolji nego sto je bio, ako se zaposlis u drzavi imas relativno ok zivot, i konacno posle 30 godina rata verovano ne zele da sebi dalje komplikuju situaciju.

Sa druge strane kao za vreme milosevica 90ih vlada se na sve nacine trudi da opstruira opoziciju a u medijima ih kompletno ignorisu kao da ne postoje. Mada sa druge strane se cini da se i opozicija trudi da bude konstruktivna i kao da nisu previse uvredjeni zbog trenutne situacije. Opozicija, objektivno nema previse alternativa, ali mi se cini da smo mi u Srbiji i kada je Milosevic imao najvecu podrsku ipak bili malo glasniji.