Pages

18 September 2008

Gde su stipendisti?

Više puta smo pisali kako je Fond za mlade talente nepotreban. Posle poslednjeg posta se razvila kratka diskusija u kojoj je jedan od argumenata za Fond bio obaveza vraćanja u Srbiju na pet godina. Taj argument osim što nije ubedljiv nije ni realan. Blic piše da Ministarstvo omladine i sporta koje vodi taj resor ne zna gde su i šta rade studenti koji su već stipendirani i koji bi trebalo da su se prošle godine vratili u zemlju. Nemaju evidenciju, kažu da je ima Ministarstvo prosvete dok oni tvrde da su je predali i tako u krug. Da Blic nije napisao ovaj tekst ove studente verovatno niko nikada ne bi ni kontaktirao. Ko je očekivao nešto bolje od državnih ustanova je nepopravljivi optimista.

Blic sa druge strane greši kada kaže da je u pitanju "dobar pokušaj" da se pokaže da država brine o pametnim i ambicioznim studentima. Kao što socijalizam loša ideja, tako je i ovaj projekat loš pokušaj. Prvo, čak ni kod nas nije obaveza države da finansira visoko obrazovanje, znači u pitanju je nepotreban trošak. Marku je ovo možda malo mršavo jer je u pitanju samo fiskalni argument ali po toj logici i da država troši 100% svog novca u zemlji ne bi bio neki argument. 11 miliona na stipendije 11 na autorska prava i eto ga srpski budžet. Ako taj novac već ne bi vraćali poreskim obveznicima onda bi mogli da ga ulože u unapređenje osnovnog obrazovanja koje je obavezno. Drugo, država je neefikasna. Osim što ne znaju gde su stipendisti verovatno su im i administrativni troškovi oko ovog projekta veći nego što bi bili da neka privatna firma vodi projekat. Kada država radi na ovakvom projektu ne bi bila stvar naučne fantastike i da postoji protekcija za određene studente. Ne kažem da je to slučaj, ali ne bi me iznenadilo.

Bolji pokušaj za pomoć mladim studentima bi bili podsticaji privatnicima da daju stipendije. Recimo poreske olakšice za ceo ili delimičan iznos stipendije pojedincima i preduzećima koji pomažu mladim talentima. Konkurs bi mogao da bude obavezan ili ne, svejedno. Trošak loše procene bi snosili privatnici. Najbolji pokušaj bi bio uvođenje slobodnog tržišta i niskih poreza tako da firme zapošljavaju više mladih, dalje ih školuju i same nude stipendije. To sada ne rade jer zbog visoke javne potrošnje verovatno pravilno smatraju da je stipendiranje državna obaveza.

3 comments:

Miloš Bošković said...

U potpunosti se slažem - mnogo je bolje na neki način naterati kompanije da to rade, jer je korist mnogostruka:

- Državi se sa vrata skida trošak stipendiranja
- Kompanija dobija pozitivnu reklamu
- Kompanija kasnije može i da uposli nekog od stipendista

Ne znam što to nisu pokušali da urade...

Lazar Antonić said...

Zato što političari onda ne bi mogli da se hvale da vode računa o mladim i ambicioznim. Ne bi mogli ni da uposle višak ljudi u ministarstvu koji taj posao očigledno loše rade. Ne bi imali lepe power point prezentacije kao što je "Vlada Srbije stipendira 550 studenata u inostranstvu". Konačno, birokrate (tehnokrate svejedno) smatraju da je manji budžet znak da loše rade svoj posao.

Sandra said...

Ne slazem se s ovim.
Zasto bi firme ulagale u nesto ijedan dinar ako od toga ne ocekuju profit?
Ako ocekuju profit, stipendiranje ce verovatno podrazumevati obavezu onih koji su stipendirani da rade u odredjenoj firmi neko vreme.

To predstavlja nametanje izbora nekome ko treba da bira svoj zivotni pravac i karijeru.

A sta s onima koji planiraju da karijeru grade u javnom sektoru kao sto su nuklearni fizicari, profesori na drzavnim fakultetima, drzavni sluzbenici, radnici u muzejima..? Zasto i njih neko ne bi stipendirao?