Pages

17 July 2007

Kultura posao za državu

Pod ovim naslovom Politika objavljuje prilično neinteresantan tekst o neophodnosti većeg ulaganja u kulturu. Argumenti, knjižare se pretvaraju u fast food restorane i butike, a pisci izdaju knjige preko novinskih preduzeća umesto izdavača pošto dobijaju bolje tiraže. Meni navedeni primeri deluju pozitivno. Zatvaraju se firme koje gube novac a otvaraju nove koje su profitabilne. Kreativna destrukcija.

Inače ako niste znali (ja nisam) država troši oko 2 miliona evra godišnje na redovnu i vanrednu kupovinu knjiga. Praktično direktno subvencionišu izdavače, a oni i dalje mogu da ponude tiraž otprilike od samo 2,000 knjiga (kako naslućujem iz članka). Valjda država neće da kupi više. Nije ni čudo što svi pisci prave dilove sa novinama koje štampaju tiraže u desetinama hiljada, i pri tom uspeju da ih prodaju.

Autor za kraj preti da, ako se ovako nastavi, Beograd neće postati prestonica knjige. Greši. Ne postaje se prestonica knjiga minstarskim ukazom ili državnim povlađivanjem, već razvijenim tržištem na kome je knjiga uspešan i tražen proizvod. Očigledno je da država nije uspela da stimuliše ovo tržište (kao i svako drugo doduše), pa je sada red i da odustane od kupovine knjiga i drugih intervencija. Slobodno tržište će već način da stavi građanima knjige u šake.

5 comments:

Marko Paunović said...

Mislim da se redovne kupovine knjiga odnose na biblioteke, sto otprilike znaci da drzava svake godine kupi izvestan broj knjiga za sve javne biblioteke u Srbiji (mislim da ih ima stotinak).

Znaci, 20 hiljada evra po biblioteci, sto mi deluje mnogo.... Mora da ima tu jos necega.

Lazar Antonić said...

mozda 8. izdanje sabranih dela mire markovic?

Suzana Ignjatović said...

Da li si uracunao skolske biblioteke, posto i one spadaju u bibliotecki sistem. Bar je tako bilo...

Marko Paunović said...

Pa nisam, jer ne verujem da to ide preko Ministarstva kulture, nego prosvete. A bio bih jako, jako, jako iznenadjen da neko to sabira i da znaju koliko su zajedno kupili. To mi deluje neverovatno, pa nisam ni uzeo u obzir.

Suzana Ignjatović said...

U pravu si samo delimicno. Skolske biblioteke imaju cudan status> pripadaju maticnim bibliotekama ali su istovremeno u nadleznosti Min.prosvete, tj. skole (zaposljavanje bibliotekara). Ta oblast je bila u prilicnom haosu godinama, npr. besmislene knjige cine ogroman deo fonda (mozes da zamislis koje), a smislenih knjiga ima svega nekoliko po ucenika. Disaster.

Secam se da su pre dve godine poceli sa akcijom sredjivanja tog pitanja, M.prosvete i Nar.biblioteka, ali izgubila sam trag sta se tu sada zbiva.