Pages

29 July 2016

Air Serbia i "doprinos privredi Srbije"

Veliki broj medija je preneo vest o tome da Air Serbia „doprinosi privredi Srbije sa milijardu dolara u 2016. godini“. To se dešava iako avio saobraćaj u 2016.godini u najboljem slučaju replicira ostvarenja iz prethodne godine, bez značajnog rasta.

U prethodnoj evidenciji nema broja putnika po operaterima, ali efekat svakog prevezenog putnika u proseku je isti, bez obzira koji operater ga je prevezao. Za slučaj da je jedan operater povećao svoje učešće, pri stagnaciji ukupnog broja putnika to je mogao učiniti samo na štetu drugih operatera, što u smislu ukupnog avio tržišta i njegovih efekata na „privredu Srbije“ nije uopšte značajno. Dakle, pre bi se moglo govoriti o efektu koji stvara svaki prevezeni putnik na šire okruženje (bez obzira kog prevoznika je koristio), ali takva opšta analiza ne bi bila mnogo interesantna za širu publiku niti vodeće medije.
 
Za slučaj da Air Serbia ne postoji, putnici koji nameravaju da putuju preko beogradskog aerodroma, svakako bi to učinili, jer postoje drugi operateri koji bi ih prevezli. Time bi i efekat na okruženje bio isti. Drugim rečima sve bi ostalo isto, osim što postoje rupe u javnim finansijama zbog toga što Air Serbia postoji.
 
Cena koja se plaća da putnici odaberu baš Air Serbia a ne nekog drugog prevoznika je u 2015. godini iznosila 5.920.317.000 dinara, odnosno 49.036.525 evra (koliko su prihodi od donacija u bilansu ove firme za prošlu godinu). To je omogućilo da firma u prošloj godini posluje sa (skromnim) poslovnim dobitkom od 487.746.000 dinara (ili 4.039.880 evra), koji bi dakle bez donacija bio gubitak od 45 miliona evra.
 
Visina donacije nije zanemarljiva jer čini 22% prihoda od prodaje koje je firma ostvarila. Ako su u 2015. godini prevezli 2.550.000 putnika, može se reći da je njih oko 2 miliona platilo svoju kartu.

Time je efekat poslovanja Air Serbia na „privredu Srbije“ ipak negativan, kao što je bio i ranije, jer je „privreda Srbije“ (pored svojih redovnih obaveza) morala da plati i putovanje blizu pola miliona putnika ovog prevoznika ili svakog petog. 

4 comments:

Lazar Antonić said...

Dobar tekst. Pravi trosak Air Serbia projekta je manji broj letova low-cost kompanija. Direktni let za Njujork u praksi znaci manje jeftinih letova za evropske i regionalne destinacije.

vase said...

ŠTO VIŠE država nešto spašava, tim više to propada. Osnovna zakonitost socijalizma.

andrijapfc said...

@Lazar Antonic

Cesto se provlaci taj argument o loukosterima, ali neko ko se bavi ozbiljnom ekonomskom analizom ne bi trebalo da bude toliko brzoplet.

Istina je da se Vlada postavila prilicno ,,neprijateljski" prema loukosterima koji su percipirani kao moguca konkurencija Er Srbiji. No loukosteri - ne samo u Srbiji nego bilo gde - su poznati po tome sto se ,,kesaju" na budzet i ostvaruju svoju marzu na raznoraznim subvencijama (Ryanair je odlican primer, i Evropska komisija se sa njima ganja oko toga). Wizzair je u Beogradu imaju povlascen cenovnik (popuste koji drugi nisu imali), i to na osnovu politickih veza za G17+. Svi oni loukosteri koji su leteli iz Nisa su imali ogromne subvencije od tamosnje gradske vlasti. Vrlo retko neki loukost samo dodje i prijavi se da leti po redovnoj proceduri (kao full service aviokompanije) vec uvek traze neke pregovore, specijalne uslove i sl. (a zauzvrat obecavaju kule i gradove). To nije naravno nelegitimna poslovna taktika, ali ih cesto svrstava u red avioprevoznika subvencionisanih, direktno ili indirektno, iz budzeta.

Dalje, postoji i pozitivan uticaj Er Srbije na konkurenciju, onu vec postojecu. Jat je bio percipiran kao kompanija koja ce kad-tad bankrotirati i koja ne moze da pruzi uslugu na visokom nivou, i zato je njegov glavni konkurent na srpskom trzistu (Lufthansa Group) bio prilicno opusten. Kada se Jat transformisao u Er Srbiju, i LG je pocela sa akcijama, snizavanjem cena, i prvi put posle mnogo godina novcanim stimulisanjem (preko uobicajenog procenta) lokalnih agenata da prodaju LGove karte. Direktni let za Njujork u praksi znaci i jeftinija karta za Njujork sa presedanjem preko nekog drugog avioprevoznika. Posto putnici generalno direktan let percipiraju kao komforniji, a posto je Er Srbija nudila karte za direktan let i po ceni po kojoj se ranije islo sa presedanjem, ostali avioprevoznici su oborili cene.

I ako su price o ,,doprinosu srpskoj privredi" naravno nebuloze za neuke, upitno sta bi se uopste desilo kada bi drzava u Srbiji prestala na bilo kakav nacin da subvencionise aviotransport, bilo putem sipanja para u nacionalnog avioprevoznika, bilo putem sipanja para u odrzavanje linija loukostera. Ja duze vreme smatram da Srbija nije veliko potencijalno trziste za loukostere - paradoksalno, da bi imao mnogo loukostera, moras prvo da budes bogat - mora da postoji veliki % ljudi koji sebi moze da priusti da potrosi 200-300 evra na produzene vikende u inostranstvu nekoliko puta godisnje (a da u tih 200-300 evra udje naravno i ta loukost karta od 20-50-100 evra). Takvih ljudi kod nas nema mnogo, a medju onima koji sebi mogu to da priuste vec onda ima dosta onih kojima nije problem da potrose i 500-600 evra tako (pa im loukost nije jedina opcija). Drugi razlog zbog kog bi zemlja imala mnogo loukost letova i ako nije sama dovoljno bogata za iste je zbog velike turisticke ponude, koju Srbija, opet, nema. Wizz Air je npr. i pre cele price sa Er Srbijom i ukidanju popusta na aerodromu ukinuo let za Rim...ako negde Beogradjani tradicionalno putuju i na kratki odmor i u soping onda je to Rim (a ima dosta i poslovnih putnika). Iz nekog razloga, 2 povratna leta nedeljno se Wizzu nisu isplatila. Sa sve popustima.

andrijapfc said...

nastavak, nije mi sve stalo:



Avio saobracaj u Srbiji u sustini drze letnji carter letovi, poslovni putnici, i dijaspora (tu ukljucujem ljude koji iz dijaspore dolaze i ljude iz Srbije koji idu u dijasporu da obilaze rodbinu i prijatelje, a cesto im ta dijaspora placa kartu, a ne oni iz svog dzepa). Kada se placa carter u okviru aranzmana, cesto ispadne jeftiniji od loukosta (a dobije se i 20 kg prtljaga po putnika, cekiranog, plus 10 kg rucnog). Kod nas je masa i dalje naviknuta na aranzmane preko agencija, umesto da sama kupuje karte i smestaj preko interneta (da to rade, loukosteri bi imali veliku sansu u sezoni, ali iz nekog razloga, to se u Srbiji nije jos zapatilo u velikoj meri - mislim da je osim navike, razlog taj sto agencije omogucavaju placanje na rate, dakle opet se vracamo na siromastvo i nizak zivotni standard i primanja). Za dijasporu loukost opet cesto ne radi radnju jer dijaspora voli da nosi 20-30kg prtljaga, a kada se na loukostu sve to doplati vise nije loukost. Za poslovne, opet, placa firma, pa loukost dobro dodje, ali nije nuznost. Takodje, loukost iz Beograda leti za Surcina, ali ne leti recimo za Minhen nego za Memingen, pa ako neko ide poslovno u Minhen na sastanak na dan i po, ne zeli da trosi vreme na klackanje od Memingena.

Zato mislim da kada bi prestalo svo subvencionisanje, da bi se broj avioprevoznika koji leti iz Srbije smanjio, broj letova bi se znacajno smanjio (najvise kod Er Srbije - % mozda vise kod loukostera, ali u apsolutnom broju najvise kod Er Srbije) i broj putnika bi se znacajno smanjio (mozda i prepolovio) a prosecna cena karte bila bi znatno skuplja. Trziste bi se smanjilo na ono sto je ekonomski odrzivo.

To nije argument u korist subvencionisanja avioprevoza, ali jeste kontraargument klasicnoj tvrdnji da zbog subvencionisanja Jata/Er Srbije putnici placaju vecu cenu karte nego sto bi placali na slobodnom trzistu. Naravno, posto sada ne placaju svi na mostu, neko drugi (ti isti ljudi ali ne i samo oni) plati na cupriji.