Pages

01 July 2015

Primedbe o Grčkoj

Imam ih za obe strane.

1. Simpatizeri Sirize često kažu da cela intervencija postoji ne da bi se pomoglo Grčkoj već bankama, njenim poveriocima. To je kod svakog bailouta delimično tačno, ali u slučaju Grčke je bilo tačnije 2011. nego danas. U međuvremenu su najveći deo duga preuzeli ECB, MMF, evropski krizni fond (ESM) i pojedine države. I oni su naravno zainteresovani za povraćaj novca, neki manje neki više, ali je opasnost lančane reakcije mnogo manja nego 2011. Finansijska tržišta danas jedva da i reaguju na grčke vesti. 

Čisto principijelno, to da novac ide poveriocima a ne "grčkom narodu" je tačno samo ako se gleda sadašnji trenutak. Ono što se tu zaboravlja je da je Grčka prethodno potrošila novac poverilaca, pa sada to samo nadoknađuje. Da, ide poveriocima, zato što je novac tih poverilaca neko prethodno proćerdao.

2. Protivnici Sirize često umanjuju žrtvu koju je do sada Grčka podnela. Ako je i tačno da su 2000-ih živeli na visokoj nozi, od 2009. naovamo Grčka plaća ozbiljnu cenu. Javni sektor su smanjili sa 907 hiljada na 640 hiljada zaposlenih; a to što je Siriza pred kamerama vratila neke na posao je zanemarljivo u široj slici. BDP je smanjen za četvrtinu, što je pad sličan američkoj Velikoj depresiji 1930-ih i uslovno uporediv sa našom propašću 1990-ih. Budžetski deficit je i pored tog pada proizvoda i prihoda smanjen više nego bilo koji drugi u svetu. Na listi poslovnog okruženja Svetske banke Grčka je za ovih nekoliko godina skočila za 48 mesta. Priče o grčkom trošenju, lenjosti i nespremnosti na reforme su možda imale smisla 2009; sada više nije isto.

3. Obe strane prenaglašavaju moralnu dimenziju problema. Kreditorska strana kaže da je jedino ispravno i normalno da se pozajmljeno mora vratiti; grčka strana vidi nešto sasvim dručaije, vidi poverioce kao krvopije i zvaničnici Sirize od početka upadljivo nastupaju kao pravednici. 

Ali javni dug je u realnosti mnogo više stvar koristi i troškova nego pravde i principa.  Zemlje obično ne bankrotiraju jer a) bankrot nosi neke pravne posledice -- uglavnom manje, mada to zavisi od pravnog tretmana vašeg duga; b) bankrot vas na neko vreme -- opet uglavnom kratko -- udaljava sa tržišta kapitala jer poverioci sumnjaju u vas, i c) bankrot može biti haotičan i izazvati razne unutrašnje probleme (kurs, banke, finansije). Ipak, uz sve to, ako je dug preveliki i izgledi loši, u jednom trenutku vam se može isplatiti da bankrotirate. Taj trenutak je za Grčku bio 2010-11. godine. Grčka tada i jeste bankrotirala ali ne jednostrano već u sklopu dogovora sa Trojkom. Takav bankrot nije bio dovoljan i trebalo je da se otpiše više -- to je bilo jasno i tada i naročito je jasno sada. 

Do sada se računica promenila i kad su već toliko ceha platili moguće je da je Grčkoj sada bolje da izdrži. Grci, kao ni bilo koji poreski obveznici, nemaju moralni imperativ vraćanja duga. Ali ekonomski, možda im je sada bolje da nastave sa programom. Naravno, najbolje bi bilo da su još 2011. ispregovarali ozbiljniji popust pod stvarnom pretnjom bankrota ili bankrotirali. Siriza na vlasti, neko ozbilljno spreman na bankrot, im je bio potreban 2011., ne sada.

37 comments:

Anonymous said...

"Ali ekonomski, možda im je sada bolje da nastave sa programom."

Економски им сигурно није боље да наставе са програмом јер се у најбољем случају враћају на старо што је произвело ове проблеме.

Финансијски је може бити упитно али биће да овај вид обтерећења спречава раст (мислим да има преглед свих годишњих изплата до 2050-e на zerohedge)

Jovan said...

Ja ne vidim kako bi im bilo bolje sa programom koji ne podrazumeva restrukturiranje duga u skladu sa realnim mogucnostima da se on servisira. Bez toga se nastavlja agonija, a obzirom da je meni vec dosadilo da slusam o Grckoj, verovatno je Grcima bas dobrano dozlogrdilo.

Kazem agonija jer placati visoke poreze za koje znas da idu u rupu bez dna (na neotplativ dug) koji ce trajno da visi nad glavom i koji ce "zauvek" da cedi privredu onemogucavajuci joj rast (rast je prirodno stanje ekonomije) mogu nazvati samo agonijom.

Prirodno je da prezaduzeni duznik dobije otpis dela duga koji prevazilazi njegove mogucnosti servisiranja, ne vidim zasto bi Grcka bila izuzetak. Nadam se da time nisam simpatizer onih bolida iz Sirize. :)

Jovan said...

Jos jedna stvar, oko moralne dimenzije, mislim da Grci ne traze potpuni otpis duga tipa necemo platiti nista jer to nije nas dug (sto bi recimo bila moja pozicija :) ), vec neko razumno restrukturiranje (o cemu i Slavisa pise).

Kad kreditor u potpunosti ignorise realne mogucnosti duznika, rec krvopija je sasvim prigodna.

Marko Paunović said...

Jovane,

Pitanje je sta su "realne mogucnosti", to nije tako lako utvrdivo. Pored suficita, otplata duga moze da se finansira i iz prodaje imovine.

Anonymous said...

@Marko Paunovic

Утврђује се петог јула.

Jovan said...

Marko, slazem se, to uopste nije utvrdivo u smislu dobijanja konkretne brojke, ali to ne menja na stvari.

Mislim da imovina moze da igra ulogu samo kao deo slagalice restrukturiranja, nesto tipa otpisacemo veci procenat duga ako ubacite u igru imovinu kao garanciju.

Prodaja imovine pre restrukturiranja ne spada u "realne mogucnosti" duznika, ubacivati kolateral u propali nekolateralizovani dug nije realnost, nego ludost.

Marko Paunović said...

Slavisa, vezano za podnetu zrtvu, tacno je sve sto kazes.

Ali, pad BDP od 25% znaci da su sada na nivou BDP iz 2002, ili tako nesto. Dakle, jeste to ogroman pad, ali nije vracanje u srednji vek. Grcka je i dalje relativno bogata zemlja.

Anonymous said...

Mislim da Slavišina prva stavka direktno svaljuje pola krivice na Trojku,da im oni ne pozajmljuju pare tržišta ne bi,oni se samo boje da visoke kamate koje bi Grci plaćali ne zakucaju potom kod njih.

Ne slažem se da Grci nisu lenji,svi govore suprotno koji su i jedan dan radili sa njima. To što Krugman i ekipa mašu sa nekim brojkama o satima radne nedelje nema veze sa životom,nema te realnosti koju proizvoljno kreiran makroekonomski pokazatelj ne može da zamaskira.

Anonymous said...

Грчка економија је, и поред колапса који је доживела, већа од економија свих одпадака СФРЈ.

Предратна хеленска економија је била значајно мања од економије Краљевине Југославије.

Наравоученије: Јелински народ не би требало да слуша савете од нациста који уништавају једну земљу више од 70 година јер су се показали као далеко паметнији од злих СФРЈ морона.

Vladimir said...

@MMM

"Предратна хеленска економија је била значајно мања од економије Краљевине Југославије."

Za razliku od kraljevine Jugoslavije u kojoj je Čerčil podržao paravojnu komunističku organizaciju, on je u Grčkoj podržao legalnu vojsku kraljevine. Njemu se obratite ako Vam nešto nije jasno.

charlie said...

"Do sada se računica promenila i kad su već toliko ceha platili moguće je da je Grčkoj sada bolje da izdrži. Grci, kao ni bilo koji poreski obveznici, nemaju moralni imperativ vraćanja duga. Ali ekonomski, možda im je sada bolje da nastave sa programom.Naravno, najbolje bi bilo da su još 2011. ispregovarali ozbiljniji popust pod stvarnom pretnjom bankrota ili bankrotirali. Siriza na vlasti, neko ozbilljno spreman na bankrot, im je bio potreban 2011., ne sada."

Ja se sa tim baš ne slažem. Nema druge izbire nego bankrot. Ali slažem se sa tim da bi to bilo bolje da se učini več 2011. Verovatno bi sada grci več napravili ozbiljne reforme i bi bilo trošenje države znatno niže A još manje problema bi bilo tada (2011) jer bila skoro zima i tada ima znatno manje turista. Sadašnji timing bankrota je najlošiji za Grčku samu. Suma sumarum. Znalo se je da če do toga doći. Prije ili kasnije...

Anonymous said...

"Za razliku od kraljevine Jugoslavije u kojoj je Čerčil podržao paravojnu komunističku organizaciju, on je u Grčkoj podržao legalnu vojsku kraljevine. Njemu se obratite ako Vam nešto nije jasno."

Мртви су од мале помоћи када живи окрећу главу на ноторне чињенице.
Или што каже мени не баш омиљени Миша Бркић: "Communism never happened".

Игор Јарамаз said...

Maњи БДП пре рата али ипак више по глави становника

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_regions_by_past_GDP_(PPP)_per_capita#Europe_1830.E2.80.931938_.28Bairoch.29

1925:
Грчка 393, Југославија 302

1938:
Грчка 590, Југославија 339

Иронија је у томе да су у Грчкој комунисти били јачи од ројалиста (готово непостојећи покрет отпора на самом почетку рата) док је обрнуто било у Југославији. Поново се враћамо на реализам 101, њима су велике силе (Русија, Француска, Британија) извојевале независност 1827. док је гашење наше државе у повоју 1813. била део њиховог поткусаравања.

Navuhodonosor said...

Ovaj grafikon pokazuje da su Grci najvredniji narod u Evropi, dok su najlenjiji Holanđani.

Anonymous said...

@Игор Јарамаз

"1925:
Грчка 393, Југославија 302

1938:
Грчка 590, Југославија 339"


У доларима 1960, рад из 1976.

У доларима 1990, рад из 2011:

укупан домаћи производ по становнику

Грчка/(Србија)Југославија
1913 - 1454/1060 (137%)
1929 - 2135/1364 (156%)
1937 - 2509/1273 (197%)
1950 - 1798/1546 (116%)

укупан домаћи производ

Грчка/(Србија)Југославија
1913 - 7.888/13.141 (60%)
1929 - 13.426/18.529 (72%)
1937 - 17.639/19.317 (91%)
1950 - 13.237/24.180 (54%)

становника у милионима

Грчка/(Србија)Југославија
1913 - 5,43/12,40 (44%)
1929 - 6,29/13,58 (46%)
1937 - 7,03/15,17 (46%)
1950 - 7,36/15,64 (47%)

AGGREGATE AND PER CAPITA GDP IN EUROPE, 1870-2000

Vladimir said...

@MMM

Objasnite malo podrobnije šta hoćete da kažete.

Anonymous said...

@Vladimir

Да је долар из 1990-е четвртине вредности долара из 1960-е?


Шалу на страну, у документу се разматрају четири периода: 1870-1913, 1913-1950, 1950-1990, 1990-2000; те се може извући закључак за много тога.

Што се Грчке тиче, та је земља показала импресиван раст у међуратном периоду да би 1950-е била враћена на ниво из 1929-е. Из тога бих закључио да Немци јесу опљачкали Грчку те да им опљачкано нису вратили па је то имало страховит утицај на економију у наредном периоду. Грчка се јесте развијала у складу са осталим западноевропским земљама али јој је почетна позиција била много лошија у односу на то да им је враћена имовина.

За Србију се може закључити да је стварање Југославије много коштало али ни изблиза толико колико долазак Јосипа Броза за Највећег сина народа и народности.

Milan said...

Pa moralni imperativ nemaju poreski obveznici koji ne rade u drzavnom sektoru, ali oni poreski obveznici koji rade u drzavnom grckom sektoru nemaju moralnu tezinu da zahtevaju bilo sta. Pa jedna od osnovnih stvari koja se desava u ovakvim situacijama je jos veci jaz, u svakom pogledu, izmedju drzavnih parazita i svih ostalih u jednom drustvu. To sto su smanjili broj radnika u javnom sektru samo govori da su ovi koji su ostali u istom dobili jos vecu moc, jer ih ima manje. Da, vecinski narod Grcke nije ni priblizno toliko kriv kako mu neki prebacuju, ali zaposeni u javnom sektoru, plus penzioneri koji su kao radnici radili u javnom sektoru- oni nemaju zaista nikakvo moralno pravo da se bune.

Milan said...

U sustini, mislim da je sustina liberalnog stava da se smanje budzetski prihodi, tj. otimanje i pljacka gradjanja kroz poreze, akcize, takse i ostale harace. Po tome se liberali i razlikuju od ovih kojima je ideal da je budzet u ravnotezi, pa se hvale kako nam je manji deficit, i kako su budzetski prihodi povecani (kao sto to radi nas muceni premijer, lol). Prave mere za Grcku su sledece- smanjiti sto vise budzetske prihode, a od te kolicine koja se otme od gradjana- jos vise poplacati dugove. Smanjti skoro sva davanja drzavnim parazitima, pocevsi od skolstva i zdravstva- dva najneunosnija, najbesmislenija, i najogromnija sektora u bilo kojoj drzavi. Stednja nije nikakav problem, problem je kada stednja ide ruku pod ruku sa merama povecavanja budzetskih prihoda. Mislim, to bi tako bilo u idealnom liberalnom svetu. U pravom svetu, gde je drzava toliko jaka koliko je jaka, grcki paraziti se nikada nece odreci mogucnosti da otimaju od grckih gradjana sto vise para, i nikada nece smanjiti poreze, takse i ostale namete. Zato im te jadne mere stednje i ne daju prava resenja, jer ih ne prate masovna liberalizacija, deregulacija i manje otimanje drzave.

Anonymous said...

Постоје само два избора за Јеладу, један је споро одумирање а други је развој кроз привремено отрежњење.

Оно што раздваја та два је евро. Не дугови, не навике државе и становништва. Евро.

Излазак из евра има за последицу девалуацију валуте, стога појефтињење домаћих трошкова и поскупљење ино дугова. Проблем је свакако веће поверење становништва у евро али се то да решити на начин Зимбабве+домаћа валута те остаје питање ино дугова. Али, ако Немачка није налазила за сходно да врати имовину Грчкој, зашто би Грчка пак сада плаћала Немачкој?

Milan said...

Kada bi ovog trenutka pokazali sipak svim drzavnim parazitima u okviru svoje drzave, potpuno bi ih bolela ona stvar sto bi im se kamate na drzavne obveznice abnormalno povecale jer nisu vratili Nemackoj dug. Problem je u tome sto oni, kao uostalom i skoro sve drzave na svetu, ne umeju, i nece da pokazu sipak drzavnim parazitima i mocnicima, i bace ih na slobodno trziste rade.

Anonymous said...

А зашто би?

Anonymous said...

А зашто би?

Anonymous said...

А зашто би?

Anonymous said...

А зашто би?

Jovan said...

@MMM,
Ako se ignorise zaduzenje, Grcka vec sad sa evrom kao valutom ima jako dobru fiskalnu situaciju. Oni su ispuhali nerealni deo GDP-a i vec odradili vecinu "bolnih" rezova. Ne vidim kakvu korist bi imali da uvedu neku kilavu valutu koja bi im potkopavala ekonomiju. Ako izadju iz evro zone mogu da ostanu na evru po modelu CG ili barem Bugarske.

Jos jedna stvar koja se ne pominje, besmisleno je da Grcka pokriva enormne gubitke "Trojki". Ko kupi dug vredan 20 centi za dolar po ceni od 100 centi za dolar on time pravi gubitak od 80 centi za dolar. Posteno bi bilo da Grci otplate 20 centi za dolar, a da Trojka sama pokrije svoje gubitke. Ipak je realnije da dobar deo tih gubitaka ostane Grckoj.

Ostaje da sacekamo sutrasnje glasanje i da se nadamo nekom razumnom retrukturiranju duga. Recimo oko 50% ili 30%+ dugacki grejs, pa da dodje na isto.

Anonymous said...

"Ako se ignorise zaduzenje, Grcka vec sad sa evrom kao valutom ima jako dobru fiskalnu situaciju."

Једина веза са евром фискалне ситуације коју Јелада може да има је она лоша, а не добра из разлога опасности које € даје приликом задуживања.

Јеси ли ти, ЈОВАНЕ, за или против:
1. рестаурације (монархије),
2. рехабилитације (права),
3. репатријације (изгнаника),
4. реституције (имовине)
у овоме што се назива Србијом?

Jovan said...

Opasnost kod zaduzivanja nije valuta u kojoj se zaduzujes nego percepcija o dugu kao nacinu da se dodje do prosperiteta. Onda nema granice u zaduzivanju i dolazi do problema. Grcka zasigurno nece imati taj problem jedno generaciju ili dve nakon sto se izvuce iz ove krize.

Nije tema da pricamo o tvojim dopunskim pitanjima, pogotovo sto i nemam cvrste stavove o njima, na primer, delom sam protiv monarhije, delom za uslovnu restauraciju monarhije (uz uslov da ja budem monarh).

Anonymous said...

"Nije tema da pricamo o tvojim dopunskim pitanjima, pogotovo sto i nemam cvrste stavove o njima, na primer, delom sam protiv monarhije, delom za uslovnu restauraciju monarhije (uz uslov da ja budem monarh)."

Није тема али је добро знати који су интелектуални капацитети саговорника. Мада, после овога

"Grcka zasigurno nece imati taj problem jedno generaciju ili dve nakon sto se izvuce iz ove krize."

допунска питања нису ни потребна.

Speaker said...

Kako to u demokratskim državama, ako priznajete tu kategoriju, poreski obveznici nemaju moralni imperativ vraćanja duga? Mislim, ja isto ne priznajem demokratsko uređenje i smatram utaju poreza za visokomoralni čin, ali ja zato nikada nisam uzeo ni dinar od države u kojoj živim ili bilo koje druge, a mislim da svi koji rade u državnoj službi i uzimaju na razne druge načine novac od tog trulog sistema, glasaju na izborima za stranke koje se takvom sistemu ne protive, itd, itd, imaju i moralni imperativ da vrate dug koji je takva država napravila u njihovo ime. Dokle ta neumesna popustljivost prema plebsu? :) Ako nisu sposobni da donose kvalifikovane odluke i preuzmu punu odgovornost za njih, onda ne treba ni da imaju pravo glasa ili slobodu zaključivanja ugovora :) Time, naravno, odgovornost kriminalnih političkih elita u Grčkoj ili u bilo kojoj drugoj zemlji EU (sve imaju ogromne dugove napravljene populsitičkim traćenjem tuđih pokradenih para na budalaštine) nije ništa manja, samo želim da kažem da je, što se mene tiče, u potpunosti dele sa onim delom naroda koji tu političku strukturu priznaje i njom se koristi, i da je ta odgovornost prema kreditorima neodvojiva, a neka se oni dogovore kako će da je međusobno rešavaju. Naravno, državni, odnosno, "suvereni" dug je nemoralan i kriminalan sam po sebi, i ne bi ni trebalo da ga bude, a kada već postoji, bankrot bi trebalo da povlači automatsku objavu rata od strane država kreditora ili njihovih alijansi i konfiskovanje imovine ili zaposedanje teritorije dok se i poslednja prebijena mangura ne vrati :)

Jovan said...

@Speaker
Kreditori imaju pravo da uzmu sav kolateral koji je pledzovan, ali ne vishe od toga.

Nesto o odgovornosti kreditora (odavde)

"The world is full of unworthy and unscrupulous entities willing to take your money and call the transaction a “loan”. It always will be. That is why responsibility for, and the consequences of, extending credit badly must fall upon creditors, not debtors."

Speaker said...

@Jovan
Imate mrtav link, 404, :) ali teško ćete me ubediti da su moralna i materijalna odgovornost na poveriocu a ne na dužniku, bilo da se radi o fizičkim osobama ili nešto složenijim entitetima sa reprezentativnim mehanizmima koje nazivamo države :)

Jovan said...

Hmm, ako se ne stavi "http" link ne radi lepo, evo nemrtav link.


Ceo odlomak:

That is why responsibility for, and the consequences of, extending credit badly must fall upon creditors, not debtors. There is one morality tale that says the debtor must repay, or she has sinned and must be punished. There is another morality tale that says the creditor must invest wisely, or she has stewarded resources poorly and must be punished. We get to choose which morality tale we most use to make sense of the world. We do, and surely should, use both to some degree. But if we emphasize the first story, we end up in a world full of bad loans, wasted resources, and people trapped in debtors’ prison, metaphorical or literal. If we emphasize the second story, we end up in a world where dumb expenditures are never financed in the first place.

Speaker said...

@Jovan
Pogledah vaš nemrtvi link, sve misleći na pokojnog Belu Lugošija i Pitera Marfija, :) i radi se o tipičnom levičarskom narativu koji, naravno, pledira za oslabljivanje principa odgovornosti pod raznim sumanutim bogougodnim izgovorima. Niko ne poriče odgovornost kreditora i "restruturalizatora", ali ne radi se o izboru koga ćete okriviti, kao što tekst pogrešno sugeriše i ide korak dalje, da i u tom pogrešnom okviru napravi pogrešan izbor, već o tome da se kazne i jedni i drugi, i od cele ove farse, pošto novac, nažalost, teško da ćemo videti, napravi što crnji i u negativnom smislu što impresivniji primer za buduće generacije, na prvom mestu, neodgovornih vlada i stanovništava zemalja dužnika, jer je to osnovni problem i osnovna stvar koju je neophodno kompromitovati i minimizirati (a ne zaboravite i da su sve kreditorske zemlje još mnogo veći dužnici od Grčke i da mnoge od njih uskoro čeka sličana sudbina), bolesni socijalističko-ljudskopravaški koncept da država ima bilo kakvu odgovornost prema životnom standardu vlastitih stanovnika (umesto isključive uloge obezbeđivanja od spoljnih i unutrašnjih pretnji i arbitriranja) i da oni imaju bilo kakva "prava" na tuđ račun prema toj državi, pa onda, kao, ta država, kao takva, iako je ustvari čista fikcija u ekonomskom smislu i nema nijedan dinar vlastitog novca (a, naravno, ne bi trebalo da ima ni ikakvu valstitu imovinu) može da pozajmljuje u ime svih građana da bi dala samo nekim a najviše samoj sebi i svojim drugarima. Sekundarni cilj su, naravno, kreditori i njihovi lični i ideološki motivi o kojima govori ovaj levičarski članak koji ste citirali (s tim što se u njemu, naravno, maligni federalističko-socijalistički projekat predstavlja kao plemenita i funkcionalna ideja, a on, razume se, nije ni jedno ni drugo, već ekonomski suicidalna i socijalno destruktivna neokomunistička tamnica naroda), ali po meni su oni daleko lakša meta, jer, za razliku od Grčke, naseljene uglavnom trogloditima, gde je rasprava na nivou Srbije, to jest, kako ću ja da živim sa 700 evra penzije (koga je briga kako ćeš ti da živiš i da li ćeš uopšte da živiš? :) ), ovde već jako puno ljudi postavlja pitanja o konkretnoj odgovornosti (uključujući i krivičnu) za ološ koji je poslednjih desetak godina vodio EU i njene ključne države, i mislim da se većini ne smeši mirna starost (vešala bi bila moj izbor za taj kounjarsko-lopovski šljam, ali od jednog dekadentnog i degenerisanog kontinenta ne treba očekivati čuda, ako se EU raspadne, a barem nekolicina najprominentnijih nakaza zaglavi robiju, biću zadovoljan čovek :)) ). Dakle, nije uopšte poenta kako "pomoći" Grčkoj, za to je odavno kasno, niti kako "spasti" EU i njen finansijski sitem, poenta je, ona odista važna i globalna, da se ceo maligni socijalistički sistem uspostavljen posle drugog svetskog rata što pre uruši i na što ružniji način, da bismo ga zauvek otpravili na smetlište istorije i vratili normalnu kapitalističku i tržišnu logiku u međunarodne odnose i političko-ekonomske sisteme, a Grci i Evropljani su po svemu, na čelu sa tim što su svojom pohlepnošću na tuđe, lakomislenošću i totalitarnim nemoralnom debelo zaslužili sve najgore što može da ih snađe, idealni kandidati za jedan ogroman i grdan negativan primer rezultata kriminalnog socijalističko-ljudskopravaško-birokratskog modela na Zapadu i njegovih po društvo i ekonomiju smrtonosnih posledica.

Milan said...

Oni koji rade za drzavu apsolutno imaju moralnu obavezu da vrate dug, jer su pare od tih zaduzivanja direktno odlazile njima u dzep. Tu ne mislim samo na direktne budzetske isplate, vec i na masu zaposlenih u drzavnim firmama koje svoj polozaj na trzistu duguju drzavi. Oni koji su od tih para videli samo delice, i to samo i jedino tako sto su morali na trzistu da se izbore da im ti drzavni paraziti placaju robe i usluge, nemaju aposlutno nikakvu moralnu obavezu da vrate dug. Ali jbga, imaju zakonsku obavezu, jer ih drzava kroz prisilu na to tera. Drzavni paraziti dobiju direktno pare iako nemaju apsolutno nikakav rizik, i u istom su polozaju su sa onima koji apsolutno rizikuju sve na trzistu, i nista im nije dato. I da, to jeste velika nepravda modernih 'Drzava Blagostanja', koja se ogleda ne samo u ekonomskoj, vec i u moralnoj sferi. Socijalizam je i moralno truo, ne samo ekonomski.

Jovan said...

@Speaker,
Pretpostavka o urusavanju drzave socijalistickog tipa jeste primamljiva, ali jos uvek nije prihvacena u narodu i zato ne mozemo polaziti od nje u trazenju resenja za probleme.
Takodje, ne moze sve sto nije bazirano na toj pretpostavci da bude tipican levicarski narativ.


@Milan
Nije svako zaposlen na drzavnom poslu parazit. Neke profesije su dominantno drzavne, tipa zdravstvo i skolstvo i ti ljudi su prakticno prinudjeni da rade za drzavu.

Vladimir said...

Meni uopšte nije jasno zašto bi neka država uzimala kredite i zaduživala se. Ako država nije u stanju da odigra svoju ulogu bez pozajmice novca, ona gubi svaki smisao svog postojanja.
Treba se prisetiti kako je stvari rešavao Gledston, dika liberalizma. Britanija je bila prinuđena da ratuje, verovali ili ne, i nije imala dovoljno novca za taj rat. Ne sećam se više koji je rat u pitanju, potpuno je irelevantno. Gledston je imao dve opcije - ili da se zaduži sa strane, ili da poveća poreze. Odlučio je da poveća porez, budući kako nije moralno da neke potonje generacije plaćaju ratne avanture svojih predaka. Ne znam da li je bilo referenduma ili nije, i to je već sada potpuno irelevantno. Eto, tako je te stvari radio Gledston, najmoralniji prvi ministar.