Pages

29 March 2012

Komentar o rehabilitaciji

Naš poznati novinar Mijat Lakićević mi je poslao komentar vezano za rehabilitaciju Draže Mihajlovića koji u dogovoru sa njim ovde objavljujem. Pretpostavljam da se komentar odnosi na Sašin post od pre par dana. Svoje viđenje ću izneti u komentarima.

Rehabilitacija
Mijat Lakićević

Istorija nije crno-bela pojava, više je “simfonija boja”, prepuna i jakih tonova i finih nijansi. Ali, ima i oštrih linija. Koje ne smeju da se pređu. Jedna od takvih je linija između fašizma i antifašizma.

Zato Amerikanci nisu sa Hitlerom krenuli na Moskvu, nego sa Straljinom na Berlin. Ma koliko za njih nesumnjivo komunizam bio (veliko) zlo, fašizam je bio neuporedivo veće. U tome za Amerikance nije bilo dileme, čak ni na početku rata.

Nasuprot tome, četnici oko toga nikako nisu bili načisto, mada su, u stvari, i po ideologiji koja je stajala iz tog pokreta, ali, što je najvažnije, i po njihovim (ne)delima u toku rata stalno bili bliži onoj drugoj strani i na kraju su se za nju i nedvosmisleno opredelili. Izabrali su da se sa fašistima bore protiv partizana (nisu svi partizani bili komunisti, daleko od toga).

Kada su Amerikanci i Englezi tražili od četnika da se priključe partizanima u borbi protiv fašista, dali su im zapravo (poslednju) šansu da izaberu pravu stranu. Neki su to prihvatili, sam Draža Mihailović je to odbio; tačnije, izabrao je onu drugu.

Ove činjenice daleko pretežu nad tim da su četnici spasili 500 američkih pilota kod Kraljeva. 

Toliko o istoriji. Koja za aktuelnu priču oko rehabilitacije Draže Mihailovića, ma koliko to paradokalno zvučalo, iako suštinska, nije najvažnija.

Liberalizam je temelj vladavine prava; temelj vladavine prava je nezavisnost sudstva; temelj nezavisnog sudstva je dvostrani postupak. Dakle, da postoji tužba i odbrana, jedna strana koja nešto tvrdi i traži, i druga strana, koja to osporava. U sredini je sud koji presuđuje. U postupku rehabilitacije, kako je ona zamišljena u Srbiji, predviđeno je da učestvuje samo jedna strana –  tužilac. I ne samo to, nego su i oni koji su pokušali da u procesu budu druga strana – odbijeni. Na osnovu zakona? Takav zakon ne može biti u saglasnosti sa Ustavom. A ako jeste, onda taj Ustav ne vredi ni prebijene pare.

Tako grubo da pogaze osnovno pravno načelo nisu se usudili ni komunisti pre 70 godina, u još (polu)ratnom stanju, a danas u Srbiji, na početku novog veka to, eto, prolazi ‘ladno. Može da se razume da ima (dosta) onih kojima to ništa ne smeta. Ali je neshvatljivo da među takvima ima i onih koji sebe smatraju demokratama, pa još i liberalnim.

18 comments:

Anonymous said...

А имао сам лепо мишљење о њему..

Aleksandar said...

Izgleda da ga je Aleksandar Stevanović razočarao i kao čovek i kao komunista.

Aleksandar said...

:)

fg said...

Osim papagajskog ponavljanja da su cetnici saradnici fasizma nista vise se ne moze procitati u ovo tekstu. Sticem utisak da je novinar samo zeleo da javno istupi po ovom pitanju i da sebe svrsta na njemu zeljenu stranu. Sto se mene tice, postigao je nivo koji zahtevaju npr. e-novine. Za Pescanik bi trebao jos malo da se pomuci.

Anonymous said...

Мијат, тоталитарац:
"Liberalizam je temelj vladavine prava; temelj vladavine prava je nezavisnost sudstva; temelj nezavisnog sudstva je dvostrani postupak. Dakle, da postoji tužba i odbrana, jedna strana koja nešto tvrdi i traži, i druga strana, koja to osporava. U sredini je sud koji presuđuje. U postupku rehabilitacije, kako je ona zamišljena u Srbiji, predviđeno je da učestvuje samo jedna strana – tužilac. I ne samo to, nego su i oni koji su pokušali da u procesu budu druga strana – odbijeni. Na osnovu zakona? Takav zakon ne može biti u saglasnosti sa Ustavom. A ako jeste, onda taj Ustav ne vredi ni prebijene pare."

Срђа, либерал:
"Meni je najzanimljiviji dvostruki moral, ili bolje zahtev da se na nekoga, drugu stranu, primenjuje onaj koji za sebe odričeš. Čini mi se da se tu nalazi devijacija u čoveku koji podržava totalitarizam."

Сад човек треба да га пита је л' Дража осуђен или не?
Једино у чему се слажем са њим, то је да се погрешно ради. Али не у погледу саслушавању сведока који провбитно нису могли да дају исказ, већ у погледу на целокупно правосуђе тада. То и такво правосуђе је корен овог сада. Ретардирана Брозова деца не размишљају на тај начин, њима је било неких грешака, али је систем био ок.
:)
Слично размишљање се преноси на друге сфере државе, ппа имамо и за економију мишљење да је систем ок, ал'појединци и појединачне одлуке нису биле добре :))) То је тог формата аналогија.

Мени је деда одведен у гулаг због вербалног деликта. Преживео је логор, али се разболео, да би на крају подлегао болести кући.

И сад бих ја требало да тражим рехабилитацију?
Прво што је апсурдно, друго што је увредљиво. Треће што и данас људе осуђују на затвор због говора.

Зато сам ја присталица опште рехабилитације.

Speaker said...

Prvi deo pisma je ničim nepotkrepljena subjektivna interpretacija istorije. Fašizam i komunizam su, uprkos svim naporima međunarodnog levičarskog fronta da tu činjenicu porekne, potpuno ista ideološka zla. Među njima, ako se izvrši podrobna analiza egzemplarnih, to jest najzloglasnijih primera, nacizma s jedne strane i staljinizma ili maoizma sa druge, postoje samo površinske razlike u marketinškoj "legendi" ikonogafiji, ali simbolička, politička, organizaciona i represivna struktura i osnovna načela ovih režima su naprosto identični, s tim što je komunizam imao daleko tragičnije posledice, odnosno pobio daleko više ljudi i napravio daleko više materijalne štete, pa je, s moje tačke gledišta, iako je ideološki u istoj ravni sa fašizmom, s konkretnog aspekta bez sunje veće zlo. Potpunu manipulativnu misinterpretaciju "Amerikanaca" kao monolita i njihove navodne opredeljenosti za savezništvo sa Staljinom (koji je, kažu, i nakon što je Hitler napao SSSR neko vreme smatrao da je po sredi neka greška i da je pakt Molotov - Ribentrop još na snazi :))) ) ne bih ni da komentarišem, osim tako što ću još jednom izraziti žaljenje što Hari Truman nije poslušao Vinstona Čerčila i mnoge druge dalekovide savetodavce i odmah posle pobede nad Hitlerom poveo rat sa SSSR-om i eliminisao to zlo zauvek, gde je, naravno, pseudointelektualna prokomunistička peta kolona na Zapadu odigrala sličnu ulogu kao i prokomunistička i profašistička peta kolona između dva rata koja je omogućila SSSR-u da preživi i Hitleru da ponovo naoruža Nemačku. Drugim rečima, gospodin eminentni novinar (za koga ja, nažalost, nikada nisam čuo, ali to je verovatno samo rezultat gorčine emigrantskog hleba, kao i laserskog intenziteta moje radoznalosti kada su u pitanju polupismeni i potplaćeni srpski mediji :)) ) već u startu priča gluposti, pa pretpostavljam, iako sam nedovoljno pravno obrazovan da to sa sigurnošću ustvrdim, da to nastavlja da čini i u drugom delu: reč "rehabilitacija" u slučaju Draže Mihajlovića nažalost ne znači punu istorijsku rehabilitaciju i reevaluaciju ovog velikog patriote koji se borio protiv nacista dok su bili glavna opasnost za vitalne interese srpskog naroda, al je imao i dovoljno pronicljivosti da shvati da su se, od trenutka kada je Hitler globalno bio pobeđen i kada je njegov potpuni poraz bio samo pitanje vremena, ti interesi razišli sa interesima zapadnih saveznika i komunisti i njihov patron, sovjetska Rusija, postali mnogo opasniji neprijatelj dugoročnog prosperiteta nacije, pa je bilo neophodno usredsrediti sve snage na borbu protiv njih (koliko je istorija potvrdila jasnovidost đenerala Mihajlovića nema uopšte potrebe naglašavati, relativno civilizacijsko nazadovanje Srbije za poslednjih šezdesetak godina najbolja je potvrda veličine i mudrosti ovog čoveka), već isklučivo čisto formalno poništavanje montiranog procesa u kome je od strane komunističkih zločinaca osuđen na smrt, pa bih rekao da su "pravne" primedbe poštovanog žurnalisičkog lumena takođe potpuna i presna budalaština. Also sprach Speakerathustra :)))

Anonymous said...

Also sprach Speakerathustra

"već isklučivo čisto formalno poništavanje montiranog procesa u kome je od strane komunističkih zločinaca osuđen na smrt, pa bih rekao da su "pravne" primedbe poštovanog žurnalisičkog lumena takođe potpuna i presna budalaština."

Наравно да су будалаштине. Ако је већ слепац, онда му можда податак да жалба на првостепену пресуду није имала одложено дејство (смртне казне) нешто значи? Наравно да му не значи.

Затровани умови.

Aleksandar Stevanović said...

Mogao se malo potruditi. Na osnovu potpuno proizvoljnih premisa izvodi pogresne zakljucke, tako da nemam neke zelje da polemisem. Jedino sto se slazem je da zaista treba povuci ostru granicu izmedju JKVO i bandita iz sume.

Marko Paunović said...

I sto se mene tice, mislim da Mijatov komentar nije bas na mestu iz par razloga.

1. Nisu Amerikanci "izabrali" Ruse umesto Nemaca jer su pravili ostru razliku izmedju fasizma i antifasizma, vec su "izabrali" Engleze i Francuze i to tek nakon sto su ih napali Japanci.

2. Razlika izmedju fasizma i antifasizma je mozda ostra, ali je isto tako ostra i razlika izmedju komunizma i antikomunizma. Koliko cenim one koji su bili protiv Hitlera, toliko prezirem oni koji su bili za Staljina. Ja tu stvarno ne vidim neku razliku. Jeste, nama u Srbiji su Nemci ucinili vise stete nego Rusi, tu nema dileme, ali ako cemo vec da govorimo principijelno, veliko je pitanje ko je recimo vise zeznuo Poljake, Ukrajince ili Korejance, da ne govorim o samim Rusima i recimo Kinezima.

3. Ko je u Srbiji bio na cijoj strani u ratu, stvarno nemam pojma. Cuo sam razne price od mojih baba i deda... Jedni su mi pricali o cetnickim zlocinima, drugi o partizanskim. Pretpostavljam da su u stvari svi u pravu. Ja na taj rat u Srbiji gledam u sustini kao na jedan najobicniji sukob oko vlasti, gde ni jedna strana nije davala ni pisljivog boba za interes i oslobodjenje naroda od Nemaca. Brutalna i krvava borba za vlast i nista vise, a borba protiv fasizma i borba protiv komunizma su tu bile potpuno nebitne vodjama obe strane.

4. Ovo na kraju oko vladavine prava mi nije uopste jasno. Dvostrani postupak ovde nije moguc jer je covek mrtav, a ne vidim kakve veze sa "drugom stranom" imaju SKOJevci. Prvi put na sudjenju su strane bile tuzilac i tuzeni, sada je jedina strana tuzilac, jer je tuzeni mrtav. Sud moze (i treba) da saslusava svedoke, ali ja ne vidim ovde prostor za neku "drugu stranu".

fg said...

"Ko je u Srbiji bio na cijoj strani u ratu, stvarno nemam pojma. Cuo sam razne price od mojih baba i deda... Jedni su mi pricali o cetnickim zlocinima, drugi o partizanskim."

Marko P.,
Ako govorimo o JVuO i komunistickom pokretu onda govorimo o opravdanosti postojanja tih pokreta, legalnosti, legitimnosti, njihovim ciljevima itd. U suprotnom bi mogli da govorimo i o zlocinima Vojske Jugoslavije npr. za vreme bombardovanja Jugoslavije '99.god. gde je postajalo mnostvo slucajeva gde su pripadnici VJ vrsili razna krivicna dela po celoj Jugoslaviji. Koliko pljacki, tuca, ranjavanja, ubistava su izvrsili pripadnici VJ nad gradjanima tadasnje drzave, ovim pristupom bi mogli da govorimo o tome da je legalna i legitimna vojska u stvari zlocinacka banda (zanemarimo teritoriju Kosova). Ako pristanemo da hodamo po tankom ledu koji su udbasi i njihove penzionisane kolege istoricari pripremali sve ove godine, onda cemo doci u situaciju da masemo falsifikatima i pricama rekla kazala, a sustinski smo samo prihvatili komunisticki zlocin nad nevinima.

Inace, meni je razumljivo agresivno ponasanje pristalica komunizma kada je u pitanju istina o JVuO. Dodje li se do opsteg zakljucka da JVuO bio antifasisticki postavice se pitanje zlocinacke prirode postojanja komunistickog pokreta kao paravojne formacije kojoj je prioritet preuzimanje vlasti a ne antifasizam.

Anonymous said...

"Inace, meni je razumljivo agresivno ponasanje pristalica komunizma kada je u pitanju istina o JVuO. Dodje li se do opsteg zakljucka da JVuO bio antifasisticki postavice se pitanje zlocinacke prirode postojanja komunistickog pokreta kao paravojne formacije kojoj je prioritet preuzimanje vlasti a ne antifasizam."

Није одрживо бити на пола пута, и проглашавати "НОБ" и ЈВуО равноправним. У једном тренутку ће морати да се преломи, и уколико буде памети и среће, тај трон ће остати само за ЈВуО. Неко ће пак рећи да је то "ствар прошлости", "далека историја", да то сада није битно, али то су испразне приче орвелијанских следбеника Вође и чувара ватре тоталитаризма.

На крају, тај се сукоб своди на следеће релације:

капитализам-социјализам,
демократија-диктатура,
суд-партијске административне одлуке,
слобода-"право".

Заиста ме зачудио Лакићевић, који важи за заступника слободне економије, да прави овакве "компромисе", али то само сведочи колико је мимикрија насилника, пљачкаша и убица, тј. њихових заступника, перфидна :)

Anonymous said...

2. "Razlika izmedju fasizma i antifasizma je mozda ostra, ali je isto tako ostra i razlika izmedju komunizma i antikomunizma. Koliko cenim one koji su bili protiv Hitlera, toliko prezirem oni koji su bili za Staljina. Ja tu stvarno ne vidim neku razliku. Jeste, nama u Srbiji su Nemci ucinili vise stete nego Rusi, tu nema dileme, ali ako cemo vec da govorimo principijelno, veliko je pitanje ko je recimo vise zeznuo Poljake, Ukrajince ili Korejance, da ne govorim o samim Rusima i recimo Kinezima."

Генерално гледано, та је подела фашиста-антифашиста, комуниста-антикомуниста, прилично климава јер свет није тако дуалан, те постоје различите варијације, и различите идеологије.

Лако је замислити да би један могао страдати и од нациста, и од комуниста, и тих људи на територији данашње Србије није било мало. А опет, нацисти су антикомунисти, а комунисти су антифашисти (ту се појам нацизма изгубио, иако постоје различите манифестације фашизма, а може се рећи само један нацизам).

Укатко, разлике међу тим тоталитарним идеологијама уопште нису јасне, већ се међусобно прожимају, преплићу, па оно што се једном чини као комунизам, другом је нацизам, и обрнуто. Све зависи да ли је одређен за жртвовање или је жрец.

"3. Ko je u Srbiji bio na cijoj strani u ratu, stvarno nemam pojma. Cuo sam razne price od mojih baba i deda... Jedni su mi pricali o cetnickim zlocinima, drugi o partizanskim. Pretpostavljam da su u stvari svi u pravu. Ja na taj rat u Srbiji gledam u sustini kao na jedan najobicniji sukob oko vlasti, gde ni jedna strana nije davala ni pisljivog boba za interes i oslobodjenje naroda od Nemaca. Brutalna i krvava borba za vlast i nista vise, a borba protiv fasizma i borba protiv komunizma su tu bile potpuno nebitne vodjama obe strane."

Моје је мишљење да су комунисти поистовећивали народ са собом, својим члановима и вођама, Вођом, док са друге стране су остале домаће снаге на територији Србије сматрале народом све осим комуниста. Ту лежи основна разлика међу њима, и она се после рата репрезентује у укидању демократије, права, имовине, живота, суда... И у том смислу, транзиција представља обрнут процес у односу на "достугнућа револуције" (врхушка је иначе, прогласила транзицију завршеном, али то нико не примећује).

"4. Ovo na kraju oko vladavine prava mi nije uopste jasno. Dvostrani postupak ovde nije moguc jer je covek mrtav, a ne vidim kakve veze sa "drugom stranom" imaju SKOJevci. Prvi put na sudjenju su strane bile tuzilac i tuzeni, sada je jedina strana tuzilac, jer je tuzeni mrtav. Sud moze (i treba) da saslusava svedoke, ali ja ne vidim ovde prostor za neku "drugu stranu"."

Човек није мртав, него убијен, а то је не мала разлика. Врхушка се определила на признавање тих процеса (горе написах због чега), па рехабилитовање није понављање суђења, како то Мијат (и скојевачки идиоти) види, већ допуна процеса, са стране одбране, јер просто гора пресуда није могућа. Поправљају. Крпе. Мени није јасно шта ту има да се крпи. Вероватно су испуњени експедитивност и то у мери која је нарушавала равноправност процеса (брзо извршење је њима експедитивност), и јавност процеса, ако прихватимо да је јавност постојала, што ја не мислим да је тако, јер је потребна критичка јавност, а не овце. Јбга, ознаши праве дилове и са законима физике, па што не би и овде?
Када им је оно правосуђе било скоро-па-ок, онда не треба чудити што им је и ово мање-више-како-треба.

Само на примеру суда се може видети ко је ту коме судио, и зашто.

Vlada said...

A što da ne brani one koji su došli iz raznih pripizdina, okupirali Srbiju i pobili građanski sloj? Srbijom vladaju potomci posleratnih okupatora.

Anonymous said...

Naša najveća tragedija je što smo političkim akrobacijama Joze imali najveći standard od svih kom država a kad je to puklo 89e svima je bilo sve jasno samo nama nije. I sam rat,sa svih strana,su ex komunisti sproveli,Đinđića su ubili ostatci JNA pa dokle više ,,zadovoljnim vremenom samoupravljanja" da se objašnjava da čak i da je Joza Šepavi živ nema više onog sveta sa nesvrstanima,jer su se 89e svi svrstali tamo gde treba. Sem nas.

Anonymous said...

"A što da ne brani one koji su došli iz raznih pripizdina, okupirali Srbiju i pobili građanski sloj? Srbijom vladaju potomci posleratnih okupatora."

Бранка Прпа "брани" Чичу (за оне са стомаком)

Darth Vader said...

"Zato Amerikanci nisu sa Hitlerom krenuli na Moskvu, nego sa Straljinom na Berlin. Ma koliko za njih nesumnjivo komunizam bio (veliko) zlo, fašizam je bio neuporedivo veće. U tome za Amerikance nije bilo dileme, čak ni na početku rata."

Naravno, glavni razlog zbog kojeg su Amerikanci usli u rat protiv Hitlera nije bila nekakva spoznaja zle prirode nacizma, vec cinjenica da je Hitler bio taj koji je veoma brzo zauzeo Francusku, do tad smatranu kao vojno najjacu zemlju na svijetu, a onda je za manje od pola godine dosao na vrata Moskve i time priprjetio stvaranjem hegemona u Evro-Aziji, posto ga poslje Sovjetskog Saveza niko vise ne bi mogao zauztaviti u osvajanju ostatka Azije i Evrope. Glavni spoljni cilj Amerike od kad je postala velika sila je odrzavanje hegemonije u zapadnoj hemisferi (Monro Doktrina) i sprijecavanje stvaranja hegemona u Evro-Aziji. Da je kojim slucajem Staljin napao prvi i dosao na vrata Berlina Amerika bi usla u rat na strani Njemacke da sprijeci pad Evrope pod rusku kontrolu. Ausvic bi bio ignorisan a umjesto Ujke Dzoa imali bi Ujku Adolfa.

"Nasuprot tome, četnici oko toga nikako nisu bili načisto, mada su, u stvari, i po ideologiji koja je stajala iz tog pokreta, ali, što je najvažnije, i po njihovim (ne)delima u toku rata stalno bili bliži onoj drugoj strani i na kraju su se za nju i nedvosmisleno opredelili."

Naravno, ovo je obicna komunisticka laz. Mnogo je neprijateljske krvi proliveno po Bosni i Hrvatskoj od strane Cetnika. Kako je to bilo kad Partizani odaberu "pravu stranu" pa onda zbrisu pred Njemcima ostavljajuci goloruki narod da placa ceh najbolje znaju Kupresani. Naravno, lako je svirati kurcu iz sigurnosti modernog Beograda o tome kako je trebalo odabrati pravu stranu i poslusati pozive na oruzje onih koji su imali desetine hiljada tenkova, aviona, topova i milione vojnika za tu borbu. To da je Broz, iskusni borac protiv Srpske Vojske, bio spreman da se bori za revoluciju do posljednje kapi srpske krvi me ne iznenadjuje; to da jos uvjek ima bagre u Srbiji koja ga stavlja iznad Cice me...jebiga, opet ne iznenadjuje, al' to govori vise o mom niskom misljenju o Srbima nego o njima samima.

"Kada su Amerikanci i Englezi tražili od četnika da se priključe partizanima u borbi protiv fašista, dali su im zapravo (poslednju) šansu da izaberu pravu stranu. Neki su to prihvatili, sam Draža Mihailović je to odbio; tačnije, izabrao je onu drugu."

Nisu tu bile dvije strane. Znam da je to drugo-srbijancima tesko shvatiti ali postoji i srpska strana koja stavlja srpske interese iznad svih ostalih interesa.

"Ove činjenice daleko pretežu nad tim da su četnici spasili 500 američkih pilota kod Kraljeva."

Medjutim Martovski Sporazum ne preteze nista...tipicno komunjarsko selektivno citanje istorije.

"Tako grubo da pogaze osnovno pravno načelo nisu se usudili ni komunisti pre 70 godina, u još (polu)ratnom stanju, a danas u Srbiji, na početku novog veka to, eto, prolazi ‘ladno."

Svidja mi se ovo "ni komunisti." Kao mi smo retardirani pa ne prepoznajemo komunjaru zbog ovog vjestog manevra kojim se i komunizam dovodi u pitanje.

Anonymous said...

@Darth Vader
Добар коментар, али ЈВуО је југословенска војска, и у складу са тим су циљеви, попут заштите становништва, њихове имовине, државе и легитимне власти свуда исти, супротни "НОБ"-у ("НОП"-у, "НОР-у", или како год). То што се циљеви негде подударају са опстанком Срба, ствар је околности.
У саставу ЈВуО је било и муслимана, Хрвата, и много Словенаца.

Постоји неколико разлога зашто се нетрпељивост нациста и комуниста према Чичи повећала у односу на Други светски рат, и непосредно након тога.
1. Распад Југославије,
2. Индентификација и етикетирање српских снага током распада (чак је и ЈНА поистовећена са ЈВуО),
3. Тоталитарна идеологија.

Сваки од тих разлога има различиту тежину за одређене просторе, од Словеније, Хрватске, преко Републике Српске и Федерације, до Црне Горе, централне Србије и Војводине, јер су околности биле различите, циљеви другачији, другачија је била снага пропаганде, и на крају идеолошка одређеност се разилазила.

У најтежој позицији су Хрватска и Федерација, па се и њихова дрека најјаче и чује (заједно са проусташким организацијама у Србији), јер су се они, зарад формирања нација и отцепљивања од Југославије одрекли припадника свог народа у ЈВуО. Са тим, одрекли су се и идеолошке боје, у светлу грађанства, слободе, правноих система итд, и тиме у јавности својој позиционирали између усташа и комуниста. Шта ће им то донети у будућности, и што је најважније околним народима, обзиром на потентну агресивност, остаје да се види.

Словенци су (изузев Кацина), потпуно другачија прича...

У сваком случају, за Србију и Србе је важно да тај процес траје, и да упоредо изолује ЈВуО као узорни сегмент, а комунисти и усташе током времене поистовете, јер није у питању само пука историја, већ и идеолошка одредница, виђење будућности.

Vladimir said...

Rehabilitacija je pravni, nikako etički ili estetski pojam. Dakle, ako je proces montiran, kao što i jeste, treba ga demontirati.

Ne vidim zašto bi Draža bio kvisling, kad se zna gde kvislinzi žive. Onaj koji je tom terminu dao ime živeo je u Oslu. Čovek koji se žrtvovao da spasava Francusku, Luj Filip Peten, živeo je u Višiju. Ante Pavelić, nacionalfašistički terorist i saradnik sila koje su ga dovele tu gde je bio, živeo je u Zagrebu. Grešni Nedić, koji je žrtvovao svoju reputaciju, živeo je u Beogradu. Samo je Draža "kvisling" koji je živeo na Sinjajevini, na Ravnoj Gori, u šumama, i godinu i po dana posle rata u jazbinama. On koji nije zaspao u jednom gradu za sve vreme rata, a pri tom ucenjen za savršeno iste pare, od savršeno istih Nemaca kao i njegov neprijatelj Josip Broz Tito!