Pages

15 June 2011

Srbiji treba fiksni kurs

Zašto Srbija ima plivajući kurs dinara? Teško je videti dobar razlog. U teoriji, najveća prednost plivajućeg kursa valute je mogućnost domaće centralne banke da vodi nezavisnu monetarnu politiku. Kada ima plivajući kurs, centralna banka zemlje je slobodna da sama odlučuje koliko će novca pustiti u opticaj i kakve će biti kratkoročne kamatne stope. Na taj način centralna banka može voditi monetarnu politiku koja izoluje zemlju od spoljnih šokova, jer se šokovi najvećim delom iscrpe na promene kursa.

Na primer, kod prethodne finansijske krize šok za istočnoevropske zemlje bio je nagli prestanak priliva stranog kapitala u zemlju. Zemlje sa fiksnim kursom, poput zemalja Baltika, nisu mogle da menjaju kurs već su na novu situaciju morale da odgovore realnim prilagođavanjem, takozvanom “unutrašnjom devalvacijom”. To znači da su kursevi njihovih valuta ostali isti prema evru, ali su da bi takve stabilne kurseve mogle održati, ove zemlje prilikom odliva strane valute pustile da opadne i novčana masa domaće valute u zemlji. Zbog toga su onda manje ili više proporcionalno pale domaće plate i cene.

Pošto proces obaranja domaćih plata ili cena nije lak, plivajući kurs lakše izlazi na kraj sa takvim situacijama. U slučaju plivajućeg kursa, sve što padne usled krize je kurs. Zato je kurs dinara u Srbiji tokom 2008. godine sa 80 otišao na blizu 100 dinara prema evru i ostao tu. Zbog toga nije bilo potrebno smanjivati plate i cene u dinarskoj vrednosti. Usled pada kursa dinara, one su same od sebe smanjene ako posmatramo njihovu vrednost u evrima.

Uglavnom, sa plivajućim kursom je lakše prebroditi krizu nego sa fiksnim. I tu se prednosti plivajućeg kursa završavaju. Štaviše i ova relativna prednost plivajućeg kursa postoji samo ako zemlja pri tome vodi odgovornu unutrašnju monetarnu politiku. Recimo, češka kruna je na plivajućem kursu kao i dinar. I ona je 2008. godine pala usled spoljnog šoka, ali nakon toga češka nije imala praktično nikakvu inflaciju. Tako je plivajući kurs odigrao ulogu gore opisanog prilagođavanja prema inostranstvu, jer je usled pada kursa zemlja postala relativno jeftinija. Narodna banka Srbije je sa druge strane nastavila da vodi inflatornu politiku, tako da su prilikom pada kursa istovremeno porasle unutrašnje cene u dinarima. Pošto su domaće cene porasle, sav efekat pada dinara je poništen. Srbija nije postala ništa jeftinija prema inostranstvu nego ranije, što znači da kursno prilagođavanje nije ni izvršeno.

Dakle i ta navodna prednost plivajućeg kursa je prednost samo u slučaju da zemlja ima pristojnu monetarnu politiku, a u Srbiji to nije slučaj i nema znakova da će se na tom polju nešto promeniti.

Šta su prednosti fiksnog kursa? Fiksni kurs odgovara ekonomski malim zemljama, zemljama koje pokušavaju da privuku strane investicije, koje za dominantnog trgovinskog partnera imaju neku veću zemlju sa samostalnom valutom, čija je privreda okrenuta toj valuti i koje nemaju dobru istoriju kredibilne sopstvene monetarne politike i makroekonomske stabilnosti. Srbija zadovoljava sve od navedenih uslova i evro je valuta kojoj je domaća ekonomija prirodno okrenuta. Srbija zadovoljava i mnogo više od ovih uslova. Sve važnije cene u Srbiji se već izražavaju u evru, krediti se vezuju za evro, privrednici kalkulišu u evru i neprestano se izjašnjavaju da im ne odgovaraju varijacije kursa, država se i unutar zemlje zadužuje u evrima, ministri daju obećanja u evrima i čak se zakonskim aktima propisuje kazne i druge sume u evrima.

Ako fiksni kurs odgovara skoro svima, zbog čega je onda dinar i dalje na fleksibilnom kursu? Jedina interesna grupa kojoj to odgovara je Narodna banka Srbije i eventualno banke koje zarađuju na nepredviđenim promenama cena, a sasvim moguće i na insajderskim informacijama o kursnim intervencijama NBS i kretanju kursa.

NBS je protiv fiksnog kursa jer to seče granu na kojoj ona sedi. Naime, pod fiksnim kursom se danas u svetu podrazumeva ne samo fiksirani paritet dinara prema evru, nego i odrđena pravila igre kojima se fiksni kurs garantuje. Ta pravila igre, ukratko, podrazumevaju odustajanje od nezavisne monetarne politike NBS – od arbitrarnih kursnih intervencija, određivanja referentne kamatne stope, prodaje i kupovine zapisa. U režimu pravog fiksnog kursa novac se emituje i povlači isključivo na osnovu ulaska i izlaska deviza iz zemlju. Uloga centralne banke je tu pasivna i NBS bi u slučaju fiksnog kursa funkcionisala samo kao jedna velika menjačnica. Kada firma ili banka unese evro u zemlju, ona ih promeni za dinare i to je jedini način emitovanja dinara. Obratno, kada banka plaća inostranstvu, ona NBS proda dinare i kupi evro, čime se novčana masa u zemlji smanjuje svaki put kada evro izađe iz zemlje.

Na taj način, iako je dinar zvanična valuta u opticaju, u svakom ekonomskom smislu valuta Srbije postaje evro. Glavni monetarni autoritet Srbije de facto postaje Evropska centralna banka, što znači da se brzo nakon uvođenja ovakvog kursa može očekivati stopa inflacije kakva je u evrozoni i kamatne stope kakve su u evrozoni, uvećane (ili umanjene) samo za lokalne rizike. Da bi se dobilo na kredibilitetu, fiksni kurs i prateća monetarna pravila se mogu garantovati i zakonski – to su uradile Bugarska i Litvanija (što se zove još i „valutni odbor“).

Fiksni kurs dinara prema evru odgovara građanima i privredi Srbije kao retko kojoj drugoj zemlji u svetu. Jedino što stoji na putu do njega je NBS koja, razumljivo, ne bi da se odrekne svoje centralne uloge. Zato inicijativa za uvođenje fiksnog kursa nikada neće doći od strane NBS, niti od uskih finansijskih krugova koji na kursnim neizvesnostima profitiraju. Neophodno je privrednici primoraju vladu da odluči između interesa miliona građana i ega centralnih bankara. Imajući u vidu odbojnost javnog mnjenja prema oscilacijama kursa i političke stranke imaju prostora za inicijativu na ovom polju. Kako se bliže izbori, politički preduzetnici bi mogle da se sete da su među dve najpopularnije ličnosti sa ovih prostora poslednjih decenija Ante Marković i Dragoslav Avramović. Obojica su uradila vrlo jednostavnu stvar – fiksirali su dinar za stabilnu evropsku valutu.

31 comments:

Marko Paunović said...

Razmisljam o ovome, pa mi pade na pamet - ja nemam predstavu kojim dokumentom je definisana politika kursa, odnosno koji tacno dokument bi trebalo promeniti, pa da se promeni politika... Ako neko zna, neka kaze.

Slaviša Tasić said...

Van onih memoranduma i strategija NBS ne znam za ništa drugo.

Nemanja said...

Prosecna zarada u Bugarskoj spada medju najnize u regionu. Posle ovog teksta, cini mi se da je glavni krivac devizno vece.

Nekoliko preduslova za valutni odbor:

-Zemlje koje prihvate ovaj aranzman se nalaze u dubokoj krizi. T

-Zdrav bankarski sistem T

-Odgovorna fiskalna politika N

Peđa Mitrović said...

Slavisa,

Imam jedno pitanje u vezi sa kamatnim stopama. Rekli ste:

"kamatne stope kakve su u evrozoni, uvećane (ili umanjene) samo za lokalne rizike."

Mene zanima da li se usled nizih kamatnih stopa Srbiji moze desiti ono sto se desilo, recimo, Spaniji -- balon na trzistu nekretnina.

Kamatne stope su tamo upravo iz razloga prihvatanja eura kao valute bile vise ispod prirodnih u odnosu na n pr. onih u Austriji, pa je balon na trzistu nekretnina, zbog politike jeftinog novca, bio proporcionalno veci u odnosu na austrijski. Sto intuitivno lici na austrijsku teoriju poslovnih ciklusa.



J. Taylor (cini mi se) je pisao o ovome sa bas ovim primerima (bez pozivanja na ABC).

Slaviša Tasić said...

Harberger,

naravno, to je rizik prihvatanja tuđe monetarne politike -- možda većini u evrozoni odgovaraju niske kamate dok Srbiji trebaju visoke ili obratno. Ali to je problem svake zemlje u evrozoni. I Slovenija ili Estonija ili bilo koja zemlja su stalno u tom riziku, pa opet misle da su koristi od evra veće od troškova.

Btw. Španiji problem nisu izazvale niske kamate, to je deo problema, ali Španija je i pre tog buma imala nezaposlenost od 20% i nefleksibilno tržište, onda je počela i da se zadužuje. Austrijska teorija ciklusa je kao i obično samo mali deo cele priče.


Nemanja,

uporedi bugarske stope raste pre i posle uvodjenja deviznog veća.

Anonymous said...

Slaviša,
Da ali zar nije onda još bolje rešenje ovo što je Crna Gora uradila,čak i da ECB i EU to ne dozvole nama možemo se proglasiti zemljom u kojoj nema zvanične valute plaćanja a ako bi se ukinuo dinar euro bi vrlo brzo postao de facto valuta upravo jer gro spoljne trgovine radimo sa zemljama euro zone. Suština je da u ovom slučaju ne postoji apsolutno nikakva šansa da se valuta devalvira,a kad je Marković bio premijer to se desilo(jer je svaka republika samostalno emitovala dinar,Sloba je prednjačio isto je uradio i za vreme Avramovića fiksacija dinara je tad trajala svega nekoliko meseci). Suština je u tome,da bi se fiksirao kurs,mora se ili emitovati novi dinar koji bi se onda fiksirao za količinu deviza NBS,ili da je postojeći dinar slobodno formiran na tržištu pa ga onda fiksirati(mada je ovde potrebno i da nema spoljnotrgovinskog deicita i još bitnije deficita tekućih transakcija jer to trajno depresira valutu a u slučaju fiksnog kursa bi ga vrlo brzo devalvirao)

Lazar Antonić said...

Teorijski, fiksni kurs funkcionise isto kao i evro. Nazalost politicki problem koji pominjete je zaista realan problem. Ali to nije problem fiksnog kursa, jer ukoliko bi se stampalo vise dinara nego sto ima deviznog pokrica onda to vise i ne bi bio fiksni kurs. Slazem se sa vama, bolje je unilateralno preci na evro.

Da li jeftini krediti mogu da budu problem kao npr. naduvane cene nekretnina. Naravno. Ali ako drzava ne odluci da spasava banke onda je to problem samo ljudi koji su uzeli kredite i banaka koje su lose procenile rizik.

Marko Paunović said...

Slavisa,

Sta mislis, zasto je vecina ekonomista u Srbiji protiv fiksiranja kursa? Osim Labusa, mislim da nisam video nijednog ekonomistu da se jasno i glasno za to zalaze.

Ja sam razgovarao na tu temu sa nekoliko ekonomista i evo nekih odgovora...

1. Lakse je prilagodjavanje u krizi. To je ovo sto si i ti pomenuo.
Medjutim, meni argument "lakse je vladi da izbegne prave reforme" nije posebno dobar, cak i ako je tacan. A nisam siguran cak ni da je tacan. Voleo bih da vidim analizu "fiksni vs fleksibilni kurs u krizi". Jasno je da su balticke drzave nastradale, ali Bugarska, Makedonija i Bosna bas i nisu. Meni to lici da desavanja na Baltiku samo donekle imaju veze sa kursom. Takodje, kriviti evro za krizu u Grckoj je kao kada bih krivio kais sto me steze, a ne to sto sam se prejeo za rucak. Jeste, bilo bi im lakse da im je dug u drahmama, ali ko bi bio lud da im pozajmljuje u drahmama in the first place?

2. Kurs je sada precenjen, pa bi smo time zauvek smanjili svoju konkurentnost.
Mozda, ali ne mora da se kurs fiksira na ovom nivou. Mislim, meni ovo nije argument protiv, vec se samo otvara rasprava na temu "a na kom nivou kursa da ga fiksiramo".

3. Dobro je da imamo nezavisnu monetarnu politiku i kada nema krize. Jeste da NBS nema kredibilitet koji ima ECB, ali moze da vodi politiku koja je potrebna nasoj privredi.
I ovaj argument mi je slab, jer je NBS mogla poslednjih ko zna koliko godina da to radi, pa nesto ne vidim da nam privreda cveta.

Dakle, ima par argumenata koji meni deluju slabo, a sa "nase" strane su agumenti niske inflacije, niskih kamatnih stopa i mnogo vise predvidivosti. ?U situaciji kada se mnogo trguje sa evro zemljama i kada su svi krediti sa deviznom klauzulom, predvidivost je veoma bitna.

No brainer, ako mene pitas, ali se sa mnom (i tobom) ocigledno ne slaze velika vecina ekonomista u Srbiji, a medju njima svakako ima ljudi koji na ovu temu znaju mnogo vise nego ja (a mozda cak vise i nego ti :) ).

Sta propustam? Da li se radi o tome da se mi u sustini slazemo oko efekata, ali ja pridajem vecu vaznost nekim stvarima nego oni? Ili se ne slazemo oko efekata?

Speaker said...

Ono što vi momci hoćete da kažete jeste, mas o menos, da je u ovoj državi, s obzirom da njom upravlja jedna ordinarna lopovska mafija (što se, osim po stepenu "transparentosti", odnosno, sofistikovanosti marketinga za glasačku marvu i načina trpanja para u vlastite džepove, :) i ne razlikuje previše od socijalističko-birokratskih lopovskih mafija u mnogim EU-džavama), u suštini dobro sve što ograničava uticaj političkih struktura i eminentno zavisne centralne banke na tržište, umesto obrnuto, gde je, barem u slučaju država iznad neke kritične veličine koja ih čini manje ranjivim na nestabilnost i spekulativne napade na valutu, poželjno imati veći manevaski prostor i oruđa za korekcije za zlu ne trebalo, jer se pretpostavlja da vlada i centralna banka nisu baš toliko ovejane lopovsko-populističke štetočine kao u Srbiji i većem delu EU, pa će ta oruđa ipak uglavnom koristiti za stimulaciju rasta, kontrolu inflacije i slične korisne stvari, a ne da bi potplaćivali beslovesnu parazitsku fukaru pred izbore ili nabacivali na volej lobijima svojih kickback pobratima :)) Ali, zar to nije jedan od davno utvrđenih srpskih aksioma? :))

Slaviša Tasić said...

Mmillan:

Direktan prelazak na evro je veoma slična opcija, ekonomske razlike između toga i pravog fiksnog kursa su zanemarljive. Jedina veća razlika je politička, gde sa jedne strane imamo veći kredibilitet ako se skroz ode na evro, a sa druge strane imamo primebde EU koji su se (bezrazložno) izjašnjavali protiv toga; takođe i valutni odbor ostavlja mogućnost da se izađe iz evra, ako baš bude neke katastrofe. O tome se može diskutovati. Uostalom ako se i ide na jednostrano uveđenje evra prvi korak je fiksiranje dinara za njega.

"Suština je u tome,da bi se fiksirao kurs,mora se ili emitovati novi dinar koji bi se onda fiksirao za količinu deviza NBS,ili da je postojeći dinar slobodno formiran na tržištu pa ga onda fiksirati."

Zašto, nema potrebe da se emituje novi dinar. Ovaj sadašnji kurs se i pored intervencija ipak formira relativno slobodno, može se fiksirati odmah na 100 dinara bez razlike.

Marko,

Nemam pojma, to su argumenti koje i ja viđam i nisu ubedljivi. Kao prvo i ne znam da su se naši bolji ekonomisti mnogo izjašnjavali oko ove teme. Ne znam recimo što misle Madžar, Prokopijević, Boško, Dana, itd. Begović je prošle godine pisao da je za fleksibilni iz socijalnih razloga, da ne bude štrajkova kao u Grčkoj, ali to po meni nije neki argument -- da smo tako gledali nikada ne bi ugasili Beobanku ili prodali Sartid. Tako da ne verujem da bilo šta propuštaš, po meni je veće iznenađenje takvo odsustvo ove rasprave, posebno kad se i privreda svaki dan žali da im fluktuacije ne odgovaraju.

Jovan said...

Koji to ekonomisti, ne racunajuci one koji su direktno ili indirektno na drzavnim jaslama, tvrde da je fiksni kurs losiji od plivajuceg?

Ako se vec kurs vezuje za nesto, zasto se vezati za raspadnuti EUR, a ne za nesto kvalitetnije, recimo CHF?

Slaviša Tasić said...

"Ako se vec kurs vezuje za nesto, zasto se vezati za raspadnuti EUR, a ne za nesto kvalitetnije, recimo CHF?"

Zato što je najbolje vezati za kurs zemlje sa kojom imaš najviše ekonomskih odnosa -- onda moraš da imaš najmanje realnih prilagođavanja.

Recimo da CHF sledeće godine apresira prema evru za 20%. Ako je dinar vezan za CHF, to znači da je Srbija postala 20% skuplja od prošle godine u odnosu na evrozonu, pada naš izvoz u EU i smanjuju se evropske investicije u Srbiju.

A ako se isto desi kad je Srbija vezana za evro, EUR apresira u odnosu na CHF, onda opada naš izvoz u Švajcarsku, što je mnogo manji problem.

Marko Paunović said...

Slavisa,

Ali cak ni privreda ne trazi fiksni kurs. Uvek kazu nesto tipa "ne trazimo mi fiksni kurs, vec trazimo stabilan i predvidiv kurs". Sta im to tacno znaci, nemam pojma...

Marko Paunović said...

Mada, vaznije pitanje je zasto nijedan politicar nije predlozio fiksiranje kursa...

Tu nemam dobrog odgovora. Cak i da je fiksiranje lose, cudi me da niko to ne predlaze.

Slaviša Tasić said...

Pa ne traže fiksni kurs jer ne znaju šta to znači i kako se radi. Kažu ljudi hoće stabilan kurs, a sad kako se to postiže nije njihov posao.

Ako misliš da baš traže da imaju plivajući kurs koji ne pliva, onda je to još gora varijanta od slobodno plivajućeg. Onda je sve arbitrarno, to je uglavnom situacija sada.

A za političare nemam objašnjenje.

Zaboravio sam, sjajna analogija:
"Takodje, kriviti evro za krizu u Grckoj je kao kada bih krivio kais sto me steze, a ne to sto sam se prejeo za rucak."

zmau said...

Politički razlog za varijabilni kurs : varijabilni kurs ume da smanji plate državnim službenicima. A čik probajte da im nominalno smanjite plate i da objasnite to lošim stanjem u privredi.

Anonymous said...

Objašnjenje je isto kod poslovnih ljudi kao i kod drugih građana to što svi razmišljamo u evrima,plus što se svaki poslvni iole veći zajam i realizuje u evrima,pa kad je kurs na početku plaćanja rata 100 a posle npr 5 godina 150 razlika je ogromna.

Zašto političari ne žele fiksni kurs,mislim da je očigledno da oni ne žele trajna,realna prilagođavanja,za izbore su im inflatorno-kursna prilagođavanja mnogo bolja solucija,ignorišeš inflaciju kurs spomeneš samo kad moraš i sve pod tepih.
Što se tiče ekonomista,oni takođe jako malo spominju realna prilagođavanja,mada ima tu još jedan faktor koji spominju a to su kontrolisane cene koje mogu i te kako i sistemu fiksnog kurs i eura izazvati veliki problem,jer onda inflacija raste mnogo iznad euro proseka,navešću samo 1 primer kod nas je struja bar 2 puta jeftinija nego što bi minimalno trebala da bude,da ne govorim o ostalim kontrolisanim cenama

Jovan said...

"Recimo da CHF sledeće godine apresira prema evru za 20%. Ako je dinar vezan za CHF, to znači da je Srbija postala 20% skuplja od prošle godine u odnosu na evrozonu, pada naš izvoz u EU i smanjuju se evropske investicije u Srbiju."

Slavisa,
ne vidim zasto bi izvoz pao instaliranjem jake valute, po meni je to zabluda koja nema uporiste ni empirijski ni teorijski.

Empirijski, sve zemlje sa jakom valutom imaju jak izvoz i jaka valuta im omogucuje da budu konkurentnije i da tako povecaju izvoz. Takodje imaju nisku stopu nezaposlenosti, sto je verovatno nusprodukt.

Teorijski, ako pogledamo sta ulazi u cenu nekog izvoznog proizvoda, jacanjem valute se ne desava nista lose,
1. sirovine - u "izvoznoj valuti" imaju istu cenu bez obzira na jacinu lokalne
2. energija - u "izvoznoj valuti" ima istu cenu
3. drzava - uzima procente - dakle ista cena (drzava mora da se zadovolji sa manje)
4. finansiranje - verovatno je cak i jeftinije, jer stabilnija valuta znaci manje kamatne stope
5. radna snaga - lako se koriguje cena, svakako je to ono sto zelimo poslednje da korigujemo nanize, na kraju krajeva cena rada moze biti i indeksirana u toj drugoj valuti i generalno zavisi od produktivnosti radne snage a ne od odnosa valuta

Koliko ja vidim cena u "izvoznoj valuti" ne zavisi skoro uopste od jacanja lokalne, a veza koja postoji direkno utice na povecanje standarda.

Slaviša Tasić said...

Nije reč o jačini nego o jačanju valute, o kretanju CHF u odnosu na evro. Svejedno je koliki je CHF, ako on poskupi, poskupljuje i dinar sa njim. Ako CHF ojača za 20%, to znači da proizvod koji je koštao 100 dinara u Srbiji i 1 evro u EU, sada počinje da košta 1.2 evra u EU iako je cena u dinarima (i CHF) nepromenjena. Zato će evrozona manje kupovati od nas a više od nekog drugog.

Mogu se cene vremenom prilagoditi, pa naši proizvođači smanje cenu da bi to opet koštalo 1 evro, ali u međuvremenu dok se to ne dogodi izvoz padne.

Jovan said...

Slavisa,
bas mislim da je rec o jacini valute u smislu niskih kamatnih stopa i lakoce finansiranja investicija.
Ako je nesto kostalo 100 din i 1 eur, to ce jacanjem valute od 20% kostati 84 din i 1 eur.

Ako je pre promene, cena od 100 din formirana kao:
sirovine - 20 din
energije - 20 din
drzave - 20 din
finansiranja - 20 din
radna snaga - 20 din

Nakon jacanja ce to biti 84 din.
sirovine - 16.6 din
energije - 16.6 din
drzave - 16.6 din
finansiranja - 16.6 din
radna snaga - 16.6 din

pri cemu je stvar malo pojednostavljena, pa se ne vidi zasto finansiranje nije poskupelo kad je valuta ojacala. To je vec uracunato u kamatnu stopu i tu imamo i overshoot, tj, sa jacom valutom ne samo da nije skuplje, vec je finansiranje i jeftinije.

Jovan said...

Glavnu stvar nisam komentarisao,

"Mogu se cene vremenom prilagoditi, pa naši proizvođači smanje cenu da bi to opet koštalo 1 evro, ali u međuvremenu dok se to ne dogodi izvoz padne.
"

dinamika promene moze biti vazna, ako musterija naglo postane svorc (i.e. naglo im oslabi valuta), izvoznik moze da bira da li da smanji proizvodnju, daje robu jeftinije, nadje drugog kupca koji ima cime da plati. Tu mora da bude nekih problema i tu nikakav odnos valuta nece pomoci da se oni izbegnu. Trenutni pad izvoza uopste ne mora da bude najgora opcija.

Nemanja said...

Ne dopada mi se analogija sa kaisem.

Ako se birokrate ponasaju na svojstven nacin i drzava im to omogucila, onda glavnu krivicu snose birokrate? Ili je kriva drzava.

Da nije puna trpeza, ne bi ni doslo do prezderavanja. Evro je negativnu osobinu pojacao, i istovremeno oduzeo lek protiv bolesti.

Slaviša Tasić said...

Jovane, nije ti tačna računica. Treba da je postaviš tako da domaće cene ostanu iste, a da se menjaju u poređenju sa evrom. Znači sve i dalje košta 100 dinara, ali prevedeno u evro to je sada 1.2 evra -- znači skuplje za strane kupce naše robe.

To su osnove devalvacije i apresijacije, moraćeš da mi veruješ.

Jovan said...

Slavisa,

Ako je nafta na svetskom trzistu 70 eura, onda ce prilikom jacanja CHF od 10% u odnosu na EUR cena nafte pasti za cca 10% izrazeno u CHF.
Jaca valuta znaci jeftinije sirovine, energiju, poluproizvode, racunato u domacoj valuti. To je matematika iz cetvrtog osnovne, bez obzira na to koliko ljudi je mozda doktoriralo na apresijaciji i devalvaciji. To svakako vazi cak i ako se sirovina ne uvozi, vec dolazi iz domacih izvora, jer cena zavisi od svetske cene, tj ona je odredjena time za koliko se moze prodati napolju.
Neke stvari mozda nece da se prilagode u istoj sekundi kao cene berzanske robe, ali to ne menja mnogo na stvari.

Ako bi fiksirali cenu recimo nafte u CHF, onda bi nafta od 70 EURA postala nafta od 77 EURA i imali bismo analognu situaciju samo sa drugim brojevima.

Japanski Yen je skocio 500% u odnosu na USD u svega par decenija i nista im to ne smeta da prave suficit sa USA, naprotiv, jaka valuta im to olaksava.

Marko Paunović said...

Eastern Approaches blog pri Economistu kaze sledece, vezano za Slovacku:

Despite the grumbling of officials, most Slovaks remain enthusiastic about the euro. In March 73% said that they benefited from the single currency: a euro-area high.

Meni iskustvo Slovacke deluje relevantno za Srbiju.

Slaviša Tasić said...

Matematika je iz četvrtog osnovne ako pravilno postaviš jednačinu. Ali ti uporno postavljaš pogršnu jednačinu.

Za domaće cene se uzima da su domaće. Ne da zavise direktno od svetskih, ne da su cene uvoznih sirovina, nego domaće dinarske cene, pre svega plate jer to je najveći trošak.

Tačno je da je uticaj uvoznih cena obratan, jer uvoz postane jeftiniji kada valuta ojača, ali to samo ublažava efekat a ne okreće sliku naglavačke. Domaća privreda najvećim delom zavisi od domaćih sirovina i domaće radne snage.

Gledanje svetskih i uvoznih cena umesto domaćih cena i plata je ono što ti kvari računicu, na kraju krajeva opšte je poznato da apresijacija kursa destimuliše izvoz. Pitaj izvoznike kako im se sviđa kada dinar ojača.

Jovan said...

Ne znam zasto bismo uzeli da su plate najveci trosak, to zavisi od industrije. Cak i da jesu, tamo gde je slaba valuta one moraju nominalno rasti da bi pratile gubitak vrednosti valute, dok kod jake valute one mogu biti na istom nominalnom nivou. Time se ponistava efekat u potpunosti.

Kad je valuta stvarno jako slaba, radnici zahtevaju plate indeksirane u jacoj valuti, kao sto je recimo kod nas u IT industriji koja je jedan od najvecih izvoznika usprkos tome da su plate indeksirane u evrima. Ja bih cak rekao zahvaljujuci tome.

Mozda mozemo racunati na to da ce plate uvek kaskati i da ce brzim gubitkom vrednosti valute uvek moci dovoljno da se stimulise izvoz, tako sto ce plate iz godine u godinu biti sve manji trosak. Koliko to radi vidimo po tome sto Zimbabe bas i nije najveci izvoznik na svetu. Koliko se secam ni mi 93-ce nista nismo mogli izvesti iako smo imali vrlo brz gubitak vrednosti valute.

Cak i kad bi to sve u praksi radilo, to bi samo znacilo da za nas rad dobijamo svake godine sve manje i manje kupovne moci, sto nam ne donosi neki narocit benefit pa makar izvozili mnogo vise. Ne mozemo ignorisati razlog zbog kojeg uopste radimo.

Jedna uzgredna stvar, ne mozemo mesati snagu valute sa privremenim dnevnim ili nedeljnim oscilacijama. Dinar je slaba valuta cak i kad nakratko skoci u odnosu na evro, jer ne postoji korist od jacine valute u vidu povoljnih kredita i sigurnosti kapitala. Izvoznici se protiv takvih nestabilnosti ionako stite indeksiranjem plata u nekoj jacoj valuti.

U svakom slucaju hvala na konstruktivnoj diskusiji.

Slaviša Tasić said...

Dobro argument nije ni bio da treba devalvirati da bi se podsticao izvoz, nego da je bolje vezati se za evro nego za franak ili nešto drugo da bi se izbegle stalne varijacije prema evru, da bi se izbeglo stalno prilagođavanje naših domaćih cena i plata zbog varijacija te druge valute prema evru, svejedno nagore ili nadole. Jer evrozona je najveći partner i kao što i sam kažeš u Srbiji se uglavnom indeksira u evrima.

"Dinar je slaba valuta cak i kad nakratko skoci u odnosu na evro"

Obično se kaže kada valuta skoči da ona "jača", takva je terminologija. To ne znači da je dinar kvalitetna valuta.

kanura said...

Izbor Plaivajuci vs Fiksni je izbor manjeg zla. Nevazno i nebitno, rezultati su pre ili kasnije isti.

dr Marko Đogo said...

Raspravi MMiillaann-a i Tasića o valutnom odboru i jednostranoj evroizaciji htio bih da dodam sledeće; Zemlje u režimu valutnog odbora mogu da zarade na plasmanu deviznih rezervi dok zemlje koje su provele jednostranu evroizaciju ne mogu. Kada se radi o miljardama Evra deviznih rezervi, kao što je slučaj u Srbije onda bi propuštena zarada prelaskom na jednosarnu evroizaciju iznosila više stotina milona Evra godišnje.Sa stanovišta autonomije monetarne politike razlike između npr. CBCG i CBBH nema.

Anonymous said...

Moj prvi post pa da neuletim ko slon u staklanu! :-)

Kako se domaca privreda brani od realne apreciacije valute u slucaju fiksnog kursa?