Pages

29 October 2010

Vezivanje prosečne penzije za prosečnu platu

Jedan od zahteva sindikalaca je da se u zakon o PIO unese odredba po kojoj prosečna penzija ne može da padne ispod 60% prosečne plate. To je loše. Zašto?

Zato što "prosečna penzija" ne znači ništa - to je uprosečavanje baba i žaba. Evo jednog primera.

Pretpostavimo da postoje samo 3 penzionera - Pera, Mika i Živka. Pera je 40 godina radio za prosečnu platu, a danas ima penziju 30.000 dinara, Mika je radio 20 godina, posle se povredio i sada je invalid, ima penziju 16.000 dinara, a Živka je radila 15 godina, onda se dobro udala, rodila dvoje dece i čekala starosnu penziju. Taj dan je došao i danas ima penziju 8.000 dinara. Prosečna penzija je dakle 18.000 dinara, a pretpostavimo i da je prosečna plata u Srbiji 30.000 dinara, što nam daje "minimalno dozvoljeno" učešće prosečne penzije u prosečnoj plati od 60%.

Onda jednog dana umre Pera. Efekat je da prosečna penzija pada na svega 12.000 dinara. Sindikati se bune i kažu kako penzioneri gladuju, iako NIKO nije išta gladniji nego što je bio do juče. Efekat zakonske odredbe da prosečna penzija ne sme da padne ispod 60% prosečne plate je da se penzije moraju povećati za punih 50% kako bi se prosek održao na 18.000 dinara. Sa druge strane, da je umesto Pere umrla Živka, prosečna penzija bi bila visokih 23.000 dinara, odnosno čak 77% prosečne plate, a sindikati bi bili srećni i zadovoljni.

Skrećem pažnju i da Pera koji je celog života imao prosečnu platu, u ovom primeru ima penziju koja je jednaka prosečnoj plati, što znači da je sistem veoma, veoma, velikodušan, koliki god da je odnos prosečne penzije i prosečne plate.

3 comments:

Anonymous said...

Moje skromno mišljenje je da će u budućnosti ove zemlje prelazak na privatne penzije predstavljati najveći problem ove države. Stanovništvo nam je već staro a još će stariti,pa nam slede isti problemi kao Francuskoj i Nemačkoj povećanje starosne granice,ali postavlja se pitanje gde su tu granice,jer ako pomeriš granicu a stanovništvo nastavi da stari mora se opet pomerati i tako dok starosna granica u jednom trenutku ne dostigne prosečan životni vek. Opet s druge strane ne možeš prosto ukinuti državne penzije jer bi milioni ljudi gladovali. Moraćemo im isplaćivati penzije do kraja života. Tu su onda i oni koji u trenutku prelaska na privatne penzije još nisu penzioneri,šta će biti sa njihovim doprinosima i njih ćeš morati namiriti. Najgrublje računica,1,8 milona penzionera puta 12 meseci puta 200 eura mesečno=4,32 milijarde eura godišnje. Dok ovi što su u penziji ne umru to je 20 godina,plus još bar toliko z ove koji tek treba u državnu penziju d odu=40*4,32=172,8 milijardi eura,a pritom nisam računao rast broja penzionera niti inflaciju u zemlji prema kojoj bi se u tom scenariju morala podešavati penzije,dakle cifra može biti samo veća

Slaviša Tasić said...

Marko, ali sindikati imaju dosta osnovanu pretpostavku da su odnosi između broja Pera, Mika i Živki stabilni. Kada ti kažeš "pretpostavimo da umre Pera" to znači da si pretpostavio da umre trećina penzionera u zemlji i to svi oni koji su radili ceo radni vek.

Marko Paunović said...

U pravu si da se struktura ne menja brzo, ali se ipak menja, jer je sada ipak nesto teze da odes u invalidsku penziju. To znaci da ce ucesce onih koji rade duze da raste, sto ce prirodno da "vuce" prosecnu penziju navise. Takodje, visina penzije za neke kategorije je potpuno administrativno utvrdjena (recimo za poljoprivrednike, kao i minimalna penzija), tako da bi promene tih penzija potpuno bespotrebno "vukle" i ostale penzije, bilo navise, bilo nanize.

Sustina je da, ako vec zele vise penzije, postoje mnogo bolji nacini da se to odradi nego sto je prosecna penzija.

Recimo, imalo bi smisla definisati koliki je odnos penzije onoga ko je radio 40 godina za prosecnu platu u odnosu na prosecnu platu. Penzija treba da zavisi od toga koliko dugo i koliko si uplacivao doprinos. Na to ne treba da utice struktura ostalih penzionera.