Pages

15 September 2010

Balon obrazovanja

Kad Željka neće da linkuje moram ja:

Nikad u istoriji civilizacije nije bilo lakše steći znanje izvan tradicionalnih akademskih institucija. ... A ono što je već sasvim bizarno je kada se u državi u kojoj su prosečne plate nekoliko stotina dolara, od zajedničkog novca finansira nečije studiranje po elitnim univerzitetima u inostranstvu. To ne samo da se radi, i to ne samo za osnovne, već i magistarske i doktorske studije, nego kada proces dodele stipendija (inače proces u kojem učestvuju brojne birokrate koje takođe finansiraju prosečni građani) iz nekog razloga zakaže, po novinama se objavljuju srceparajuće priče o navodnim talentima kojima, eto, fali samo još malo novca za ostatak školarine, smeštaj ili avionsku kartu, pa da mogu da pomognu Srbiji tako što će svoj talenat razviti do kraja.

Talenat kojem je potrebna pomoć srpskih poreskih obveznika da bi ga kao takvog prepoznali u inostranstvu jednostavno i nije neki talenat. A očekivanje od ipak relativno siromašne Srbije da mu uprkos tome finansira školovanje u inostranstvu govori ne samo o manjku talenta nego i ozbiljnoj dozi beskrupuloznosti.

5 comments:

Saša said...

Bravo!

tiki said...

a tek kad počmu da gude za razne gudače i umetnike da Bog oslobodi

Strile said...

"Međutim, sve se češće mogu pročitati i kritički komentari koji ukazuju da je zahvaljujući stipendijama, subvencijama i kreditima, broj fakultetski obrazovanih postao nerealno naduvan. A neki smatraju da je tržište fakultetskih diploma novi balon, sličan onom koji se nedavno, sa dalekosežnim posledicama, izduvao na tržištu nekretnina."

Interesantna paralela, i mislim da se ovo razmišljanje može produžiti u još nekoliko smerova, evo bar dva. Prvo, na njoj se vidi jasnije koliko vaučerski model, za koji se danas među liberalima optira kao rešenju problema (visokog) obrazovanja, ne bi uopšte predstavljao korak u pravcu deregulacije tržišta znanja, već bi pripomogao da se taj balon još više naduva. S druge strane, neko bi mogao reći da tržište znanja i tržište nekretnina ne mogu da se porede, i bio bi u pravu: jedino država može da stvori "intelektualna prava", pa i da daje sertifikate i licence ustanovama koja će dalje da prodaju tu "robu". Dakle, kad plaćamo za obrazovanje, mi ne plaćamo znanje, niti nam se ono prodaje, nego kupujemo licencu koju nekim pravnim subjektima država dodeljuje kao "pravo" po sasvim proizvoljnim kriterijumima. Mislim, dakle, da ova situacija sa "balonima znanja" počiva na tom zakonodavnom mehuru od sapunice zvanom "intelektualna svojina", te da se ne radi ni o kakvoj dekadenciji ili šta slično kad se kupuju te diplome a ne znanje, nego da je stvar u korenu takva. Što je još gore, čitava ta etatistička aeronautika se finansira iz naših džepova.

tiki said...

Bolje da te pare ulože u prevode referentnih udžbenika. U ET je stanje katastrofa što se knjiga tiče , i finasije isto tako . Je rknjige bi bile dostupne svima pabi imali smisla .

Nemanja said...

Zamislimo Srbiju gde je svo stanovnistvo visokoobrazovano i Srbiju gde ne postoje visokoobrazovani.

Koja je vizija lepsa?Ona koja ima vise pozitivnih eksternalija.

Otud, nije tesko naci odgovor na pitanje: "Da li Srbija ima dovoljan broj visokoobrazovanih?"