Pages

23 June 2010

Rezultati ulaganja u državno obrazovanje


Levo je porast potrošnje po učeniku u američkim državnim školama, u konstantnim dolarima (stvarni rast, bez inflacije). Desno su rezultati učenika na standardizovanim testovima u istom periodu.
Kliknite na sliku za uvećanje.

17 comments:

Nemanja said...

"Rezultati ulaganja SAD u državno obrazovanje"


Ovom izmenom naslova izbegavamo sofizam.

Vlada said...

Sa prosekom od 1,42 učenika koji dele jedan kompjuter u školi, Makedonija će od septembra preuzeti vođstvo od Švedske kao zemlja sa najviše računara po učeniku, pošto u ovoj skandinavskoj zemlji ima tri puta više učenika nego računara.

Poređenja radi, u srpskim školama na jedan kompjuter dolazi čak 26 učenika, po čemu prilično zaostajemo za regionom, a naročito razvijenim zemljama, pošto čak i Crna Gora ima bolju statistiku od 16 učenika po kompjuteru, a malo iza nas je ostala Albanija sa odnosom od jedan prema 29.

U Srbiji 97% obrazovnog budžeta ide na plate... U osnovnom i srednjem obrazovanju (ne računam državne univerzitete) ima oko 103.000 zaposlenih (od toga 81.000 u nastavi, izvor Blic)

Rezultat državnog obrazovanja je od oko 7,5 miliona građana Srbije, bez Kosova, više od 1,2 miliona nema osnovno obrazovanje, a 3,5% potpuno je nepismeno.

Prema podacima Zavoda za statistiku, više od 227.000 žitelja Srbije potpisuje se palcem, 126.127 građana Srbije završilo je od jednog do tri razreda škole, dok 898.847 stanovnika ima između četiri i sedam razreda osnovne škole.

Rezultati testova čitanja u Srbiji pokazali su da je 40 odsto onih koji se izjasne kao pismeni, u stvari, nepismeno, dok je na testu pisanja taj procenat još veći.

Ali Srbima objasniti, da je bolje da država prepusti obrazovanje privatnicima, je potpuno uzaludan posao. Potpuno se gubi poenta obrazovanja, a to je osposobljavanje za dalji život, sticanje nekih znanja uz pomoć kojih ćeš moći da radiš i zaradiš... Diploma je postala sama sebi svrha iako uopšte ne predstavlja garanciju da nosilac diplome (pogotovo državne obrazovne ustanove) ima neko upotrebljivo znanje u 21. veku.

Slaviša Tasić said...

"Ovom izmenom naslova izbegavamo sofizam."

Nekima nije moguće ugoditi, pokažeš brojke i opet ispadneš lažov.

Kakav naslov treba da stavim:
"Rezultati ulaganja SAD u državno obrazovanje, u periodu 1970-2005., prema jednom od mnogo mogućih pokazatelja."??

Jel bi tako izbegao sofizam?
Jer možda je u periodu do 1970 i posle 2005. bilo drugačije.


A da je grafik bio povoljan, da je pokazao porast rezultata na testovima, jel bi i onda moj naslov bio sofizam? Ili bi onda rekli da to verovatno važi za sve zemlje univerzalno, da ulaganje, naravno, očigledno, donosi rezultate?

Nemanja said...

"Rezultati ulaganja u hartije od vrednosti"

Pera je 1970. ulagao 4000$ u HOV, a 2005. ulaze cak 9000$ (regulisana inflacija).

Perino bogatstvo je stagniralo i ostalo na istom nivou iz 1970 godine od 10000$.

I sada treba kolektivno da zakljucimo kako NIKO ne treba da ulaze u hartije od vrednosti.Jer imamo dva iskaza: "Rezultati ulaganja u hartije od vrednosti" i "Pera je zaostao i propao".

Eto tu je problem.

"Rezultati ulaganja Vorena Bafeta u HOV" != "Rezultati ulaganja Pere u HOV".

Slaviša Tasić said...

Evo da ti objasnim pešice gde su razlike.

Pera je jedan od 6 mlrd. ljudi na planeti. SAD je jedna od 200 zemalja na svetu -- uz to i jedna gde je država kompetentna i odgovorna u poređenju sa većinom ostalih, kao i jedna od retkih gde podaci sa standardizovanih testova postoje. Zbog toga citirati slučaj SAD kao zemlje u ekonomskim pitanjima nije isto kao i citirari slučaj bilo kog pojedinca na planeti, nego ima mnogo veću težinu.

Zato kada slučaj SAD u ekonomiji nešto pokazuje, onda se to smatra relativno važnim. Kada slučaj jednog pojedinca na planeti nešto pokazuje, onda je to bezvredna anegdota.

Ni slučaj SAD nije sam po sebi DOKAZ -- štaviše, nikakva empirijska observacija u ekonomiji nikada nije dokaz -- ali pokazuje nešto. Definitivno nije sofizam.


Ali ako me sećanje služi, ti si onaj koji je ovde napisao da povećano ulaganje u obrazovanje u Finskoj počev od 1960-ih korespondira sa višim ekonomskim rastom u Finskoj, i onda rekao da je to dokaz da ulaganje u obrazovanje pobošljava ekonomski rast. Ja ovde pokazujem da ulaganje u obrazovanje ne poboljšava čak ni testove kao direktnu meru obrazovanja. Da ulaganje u obrazovanje ne poboljšava čak ni obrazovanje, a tek onda treba pokazati još mnogo sumnjiviju vezu između samog obrazovanja i ekonomskog rasta. A ti si našao korelaciju direktno između ulaganja u obrazovanje i ekonomskog rasta, u Finskoj, objasnio si nam da je to dokaz da ulaganje u obrazovanje podstiče ekonomski rast, i još sada meni objašnjavaš kako se iz pojedinačnih slučajeva ne donose zaključci!?

Nemanja said...

Moram da priznam da uopšte ne razumem tvoj odgovor.Bojim se da ne živim u čarobnom svetu gde je SAD centar univerzuma.

"Ni slučaj SAD nije sam po sebi DOKAZ"

Sa ovim se slažem.

"...nikakva empirijska observacija u ekonomiji nikada nije dokaz -- ali pokazuje nešto."

Šta pokazuje? Zar treba da odmah elimišemo potencijalnu grešku SAD u samom procesu ulaganja?Jer su oni "nebeski" narod, pa su nepogrešivi.

S obzirom da je reč o državi SAD, ne može neki Kirgizstan da načini grešku umesto nje.Moramo biti precizni, pa otud kritika za naslov.

Jedan od zaključaka mog "slikovitog" primera, je da Pera nije VB.Finska nije SAD, niti je Srbija slična SAD.

Što se tiče Finske, JASNO sam tada naglasio, a i sada ću, da je reč o intuiciji.Kad smo već kod nje, evo zanimljivog članka.

“We don’t have oil or other riches. Knowledge is the thing Finnish people have.”

Slaviša Tasić said...

"Šta pokazuje? Zar treba da odmah elimišemo potencijalnu grešku SAD u samom procesu ulaganja?"

Upravo tako, razlog je to što je postojala greška u procesu ulaganja. DRŽAVA je ulagala te pare.

Ovih 35 godine greške, naravno, ne znači da će i sledeće godine kada uloži država opet napraviti grešku. Ili da će neka pametnija država kada uloži napraviti istu grešku. Znači samo da je država SAD, u poslednjih 35 godina, pravila grešku. Toliko.

Nemanja said...

Pa dobro, slažem se.Kao da je bitno to što 8% studenata u SAD tek uči engleski.Te stanovništvo nije homogeno.

Šta nas se tiču takve sitnice.

VladimirV said...

Vlada said...
Ali Srbima objasniti, da je bolje da država prepusti obrazovanje privatnicima, je potpuno uzaludan posao. Potpuno se gubi poenta obrazovanja, a to je osposobljavanje za dalji život, sticanje nekih znanja uz pomoć kojih ćeš moći da radiš i zaradiš... Diploma je postala sama sebi svrha iako uopšte ne predstavlja garanciju da nosilac diplome (pogotovo državne obrazovne ustanove) ima neko upotrebljivo znanje u 21. veku.

====================================

Tacno je da je cilj obrazovanja sticanje znanja uskladjenog sa potrebama trzista rada i tacno je da diploma nije sama sebi cilj ali... hmmmm... ovo je rang lista 8000 najboljih univerziteta u svetu:

http://www.webometrics.info/rank_by_country.asp?country=rs

Znaci prema ovoj rang listi drzavni Beogradski univerzitet je u grupi 5% najboljih u svetu, privatni Singidunum i Megatrend univerziteti su vrlo lose rangirani. I vecina poslodavaca u Srbiji preferira zaposljavanje onih koji zavrse drzavne univerzitete. A i u SAD jedan od najboljih univerziteta je UC Berkeley - drzavni univerzitet.

Pavle Mihajlović said...

Besmisleno je porediti državni univerzitet i privatne univerzitete u zemlji gde su tržišta podvojena i država čini njihovu konkurenciju neravnopravnom (Srbija). mnogo je bolje porediti privatne i državne univerzitete tamo gde je tržište razvijeno i koliko-toliko konkurentno (SAD.

VladimirV said...

UC Berkeley je drzavni univerzitet i jedan je od najboljih u Americi. A ja planiram da zavrsim master studije na Univerzitetu u Amsterdamu - Faculty of Economics and Business, UoA je drzavni univerzitet, najbolji u Holandiji i jedan je od najboljih univerziteta u kontinentalnoj Evropi.
World Rankings 49=
http://www.topuniversities.com/university-rankings/world-university-rankings/2009/results

Pavle Mihajlović said...

Što i dalje ne govori o tome da li su državni univerziteti bolji od privatnih. Kod nas se ne mogu porediti. U SAD bi možda i mogli.

VladimirV said...

Ne ciljam ja na to da su drzavni univerziteti mnogo bolji od privatnih, naravno, ciljam na to da privatni univerziteti nisu obavezno mnogo bolji od drzavnih i da u svetu pored dobrih privatnih univerziteta ima i mnogo dobrih drzavnih univerziteta, recimo Berkeley u USA ili London School of Economics u UK.

Pavle Mihajlović said...

Razumem ja to. Samo pitanje u ekonomiji nikada nije da li je nešto apsolutno bolje/lošije. Već relativno. Nije bitno da li je univerzitet bolji ili lošiji generalno (jer će LSE još dugo ako ne i zauvek biti bolji od Ekonomskog u Beogradu), nego je bitno u ondosu na ukupne izdatke ili neki drugi parametar, kakvi su rezultati, kvalitet ili šta god merili. A ovaj post je baš o relativnim odnosima. Iako su se izdaci nominalno duplirali, rezultati na testovima su ostali manje više isti. Dakle količina para koju država upumpa u svoj obrazovni sistem ne vodi nužno ka boljim rezultatima, već su ključni neki drugi parametri. Očigledno nije bitno koliko je para upumpanu, već na koji način. Ono što Slaviša Tasić verovatno smatra je da to "koji način" privatnik bolje prepoznaje i bolje radi.

Nemanja said...

"Očigledno nije bitno koliko je para upumpano, već na koji način."

Evo Južna Koreja ima 3/4 privatnih fakulteta, a oko 1/4 državnih.Postoji mnoštvo privatnih srednjih škola.Ima vrlo dobre PISA rezultate testiranja (top 5 zajedno sa Finskom u 2006 godini).

Jel treba da zaključimo da je to zbog privatnika?

Pavle Mihajlović said...

Nemanja ne koliko nego kakao. Treba pogledati kako oni organizuju časove, šta je to što dovodi do dobrih rezultata. Meni ovi podaci potvrđuju ono što sam već više puta zaključio, da dalja ulaganja u obrazovanje verovatno ne utiču na ocene na testovima. Čak je i primer Srbije to potvrdio a i mnoga druga istraživanja preko bare. Nešto drugo je u pitanju. Ja mislim da je privatnik sposobniji i motivisaniji da nađe to nešto i primeni, dok je direktor državne škole ipak samo činovnik - ne i preduzetnik.

Nemanja said...

"Ja mislim da je privatnik sposobniji i motivisaniji da nađe to nešto i primeni, dok je direktor državne škole ipak samo činovnik - ne i preduzetnik."

Pa zbog čega onda SAD ne briljiraju na pomenutim testovima?Preduzetnik ne funkcioniše?

Ne treba biti ograničen isključivo na privatnog preduzetnika, on nije svemoguć.Zaboravlja se tradicija, kult učenja, sastav stanovništva, reforme obrazovanja...

Očigledno na primerima Finske i Južne Koreje, državni činovnik i privatni preduzetnik funkcionišu.Oni su neophodan, ali ne i dovoljan uslov za uspešan obrazovni sistem...