Pages

20 October 2009

Tržište religije

Ovaj snimak venčanja odgledalo je 30 miliona ljudi. Jako lepo, ali još zanimljivija stvar je što se sve to dešava u crkvi. Dok se ovakva stvar ne može zamisliti u najvećem delu zapadne i istočne Evrope, to za američke crkve nije ništa neobično. Američke crkve, bilo koje orijentacije, nisu dosadne. Sveštenici govore normalnim, modernim jezikom, unutar crkve ne morate šaputati, a u mnogim od njih su igra i pesma obavezne na nedeljnim misama. I Biblija postoji u nekoliko modernih verzija, pisanih modernim, razumljivim i prijatnim jezikom, čita se kao savremeni roman. Najvažnija posledica svega toga je uspeh religije u Americi, koja je i dalje najreligioznija hrišćanska zemlja.

To nije tako zbog prirode protestantizma. To je tako zato što je američko tržište religijskih ustanova slobodno. Sloboda veroispovesti je bio razlog kolonizacije Amerike i sloboda religije je prva na spisku ustavom garantovanih sloboda. A kada svako može osnovati crkvu bilo kakve orijentacije, onda su crkve primorane da se takmiče u privlačenju klijenata. Kao i na svakom drugom tržištu, slobodna konkurencija dovodi do inovacija i do zadovoljstva potrošača. Inovacije na religijskom tržištu su normalno ponašanje, moderan jezik, i igra i pesma u crkvi, a zadovoljstvo potrošača se ogleda u nesmanjenoj stopi religioznosti u SAD.

Za razliku od toga, pravoslavna crkva u istočnoj Evropi i katolička u zapadnoj, imaju monopole na svojim teritorijama. One ne moraju da se bore za klijente, ne moraju ništa da menjaju, mogu da mrmljaju na latinskom ili staroslovenskom, i opet, ako im niko ne dolazi na mise krivi su ljudi a ne crkva. A iste ove crkve, katolička i pravoslavne, se na teritoriji SAD gde nemaju monopol, gde mogu lako izgubiti klijente, ne dobijaju državne donacije i ne mogu alternativne religije proglasiti za "sekte", ponašaju malo drugačije.

U svakom slučaju pogledajte snimak venčanja, jako je zanimljiv.

7 comments:

Marko Paunović said...

Koga zanima ekonomija religije, neka pogleda radove koje je pisao Larry Iannaccone.

Dosta radova i drugih autora ima na

http://www.religionomics.com/

Чокањ said...

Odavno je u Merikama religija postala entertainment i šou biznis.
Još pedesetih je Billy Graham vodio popularni šou religijske tematike.

Preporučio bih vam jednu veoma zanimljivu knjigu koju je napisao gos'n Neil Postman, "Amusing Ourselves to Death: Public Discourse in the Age of Show Business" se zove, i kao što sam naslov govori, bavi se analizom javnog diskursa u doba šou biznisa. Između ostalog, dotiče se i religije.

Ima je na skribdu:
http://www.scribd.com/doc/17472718/Neil-Postman-Amusing-Ourselves-to-Death-1985

Mogu se naći i audio verzije za one koji voše vole da im drugi čita. ;)

tiki said...

a ja mislio da je cilj religije spasenje,
kad ono nije ... :)

više od pola sveštenika služi na srpskom,( gotovo svi mlađi) ako i hor peva nešto na staroslavenskom to je zbog pjevljivosti, a Svetog Pisma ima nekoliko prevoda (osim Vukovog i Sinodalni i Glasa Crkve , ima nešto i od Irineja, zatim ima Hrvatski Krščanske stvarnosti ) tako da baš nije monotonija

mileusna said...

Pogledajte komentare na Blicu, naravno odmah su se javili i pravoslavni dušebrižnici. :)

Dobra post. Meni recimo nikako nije jasno u čemu je razlika između religije i sekte osim po brojnosti članstva, ali niko ne ume da mi da definiciju?

Marko Paunović said...

Sam si rekao u cemu je osnovna razlika - u broju vernika, mada bih ja dodao "i u duzini trajanja". Izgleda da mora i da prodje makar par vekova da bi sekta postala religija.

tiki said...

Mileusna
Meni recimo nikako nije jasno u čemu je razlika između religije i sekte
Nema razlike
ali ti si verovatno mislio između
crkve (eklesie) i sekte
crkva je doktrinarno jedna
(sveta katoličanska i apostolska)
kojom naravno svojom voljom možeš pripadati ali i nemoraš .
Ali nemožeš izglasavat amandmane , vršit reformu,tranziciju stabilizaciju i slično.
to je "formalno pravna " razlika
suštinska je što bi rek´o Racinger "extra ecclesia nulla salus"
a mediska je da vam levo liberalna inteligencija nikad neće oprostiti ono čemu bi se idolatriski divili kod Mika Đegera
jel jebiga neke svetinje se ne diraju kao Elton Đon i Mik Đeger Bono (dogma POP infallibility) il šta ti ja znam
al se zato ritualno pljuje "odričem se Amfilohija i svih ovaca njegovih...)kao inicijacija u ful kul fensi urban-osmi svet
dakle kao sektaš možeš bit cezaropapista (i svetovni vladar i vrhovni žrec ) dok ne padneš sa neba blizu Međugorja, možeš pisat blog na B92
ali kao pastir crkve ne možeš iznjet (ustavna sloboda) mišljenje a da ne dobiješ kričanje Lilitovskih likuša iz gej&kUČKa frendli "udruga"

Gavrilo said...

Kakav SPEKTAKULARAN trijumf slobode!